Na prinčeve na belom konju, bar tako tvrde iskusni, u realnosti nećete često imati priliku da naiđete. Izuzetak bi mogao biti u slučaju da ste se aprila 1867. godine našli na Kalemegdanskoj tvrđavi, u samom srcu prestonice. Umesto princa bi, doduše, dojahao jedan knez, a njega bi, namesto kakve gospe, čekao turski gradski namesnik sa naročitim artefaktom.

Na stranu bajke ili izmaštane istorijske legende: u ovom slučaju, uvaženi gospodin na belom konju bio je knez Mihailo Obrenović lično. Povod i ishod ovog susreta, pak, ispisani su na stranicama ne samo prestoničke, već i čitave srpske istorije.

 Grafika: LIllustration, Journal Universel, 1867. - Doček kneza Mihaila Obrenovića u Beogradu

Težak put do konačnog oslobođenja

Prva polovina 19. veka u Srbiji još je uvek bila obeležena stotinama godina dugom vladavinom Turaka. Pomenuta 1867, pritom, pokazala se kao presudna, i to najpre za samog Mihaila Obrenovića. Izazovi su ga dočekali odmah pošto je, deset godina pre toga, po drugi put uzeo vlast u Srbiji. Jer, ovo beše razdoblje poslednjeg talasa borbe za nezavisnost i dugo očekivano oslobođenje od petovekovne vladavine Osmanlija.

Namera kneževa bila je da se ovo pitanje prevashodno reši diplomatski – dakle, pregovorima između srpske i turske strane. Prvo što je Mihailo učinio beše ograničavanje tzv. "Turskog ustava" iz 1838, kojim je Turska želela pokazati da je Srbija prema njoj u potčinjenom, vazalnom odnosu. Situacija se, međutim, komplikuje nakon incidenta na Čukur-česmi juna 1862., kada jedan od turskih vojnika teško ranjava srpskog dečaka. Na novonastale oružane sukobe, turske vojne jedinice odgovorile su bombardovanjem Beograda.

Tom prilikom porušene su i dve srpske tvrđave – Užice i Soko. Knez Mihailo je, pak, davao sve od sebe kako bi borbu nastavio mirnim putem. Cilj je, pre svega, bio osloboditi ne samo Beograd, već i ostale gradove u Srbiji. Pregovori su se zahuktali s početka 1867, i četiri meseca kasnije najzad urodili plodom. 11. aprila te godine, knez od sultana Abdula Aziza dobija ferman kojim mu se na upravljanje poveravaju svi srpski gradovi. Trenutak iščekivan vekovima napokon je stigao, i tek tad je širom prestonice svom silinom moglo zagrmeti "Slobodni smo!"...

Veličanstveni doček za kneza na belom konju

Istorijski trenutak, dakako, valjalo je obeležiti kako dolikuje: 16. aprila, knez Mihailo je svečano dočekan u Beogradu, da bi dva dana kasnije, na belom konju i u pratnji srpskih vojnika, dojahao do Kalemegdana.

A tu ga je, u prisustvu srpskih i turskih izaslanika, iščekivao dotadašnji zapovednik grada Ali Riza paša. U rukama je nosio ključeve grada položene na srebrnom jastučetu. Skup je počeo sviranjem himne "Drino, vodo hladna, razbacuj svoj tok!", a potom se pristupilo čitanju sultanovog fermana. Uz veliku ceremoniju, ključevi su predati knezu Mihailu, da bi se turskim zastavama na zidinama tvrđave potom pridružile i srpske.

Foto: Pavle Kaplanec - Na mestu predaje ključeva na Kalemegdanu, danas se nalazi spomenik

Jedino što je u tom trenutku moglo zaglušiti narodsku graju bila je paljba kalemegdanskih topova. Doskora glasnici uništenja, topovi su ovog puta nagovestili teškom mukom osvojenu slobodu. Pred okupljenim narodom tad je pročitan i sultanov ferman, nakon čega su turske stražare na Kalemegdanu odmenili srpski vojnici.

Naročita čast, dakako, ukazana je i knezu Mihailu. Primivši ključeve grada, Obrenović je uzjahao svoga "belca" i odgalopirao do konaka sad već bivšeg gradskog čelnika. Istorija beleži kako je ovo bio najsvečaniji trenutak ceremonije, iako se na pravu proslavu imalo čekati do večernjih časova.

Grafika: LIllustration, Journal Universel, 1867. - Odlazak turske vojske zauvek iz Beograda

Dan kada su Osmanlije zauvek napustile Beograd

Zgrada Gradske opštine te večeri posebno je blistala. Velika balska svečanost upriličena je povodom važnog događaja, a slavilo se i na ulicama Beograda gde su varošani igrali uz srpsku i tursku muziku.

Bitka za nezavisnost, međutim, još uvek nije bila okončana. Tek narednih dana, srpska vojska je uspela osloboditi Smederevo, Kladovo i Šabac. Na ulicama prestonice, pak, i dalje je bilo turskih vojnika, sve do 24. aprila kad su topovi sa Kalemegdana ponovo zagrmeli. Ali Riza paša tog dana svečano je ispraćen u Zemun, a sa njime su otišli i poslednji turski vojnici.
A danas nas na ovaj događaj podseća Spomen obeležje predaje ključeva. Ono se nalazi upravo na mestu gde je knez Mihailo pobedonosno pristigao na Kalemegdan, dok se na sam datum predaje, u okviru svečane Sednice grada, svake godine dodeljuju nagrade zaslužnim Beograđanima.

Video: Youtube - Turci su iz Beograda ispraćeni uz zvuke kompozicije "Večernji nizamski rastanak", koji je po nekim tvrdnjama tri godine ranije komponovao fra Grga Martić za smotru prvog bataljona novoformirane Nizamske vojske u Sarajevu