Povratak na: Izolacioni materijali
Pravilno postavljena izolacija je investicija koja se kroz drastično manje račune za grejanje i hlađenje isplati u veoma kratkom roku. Osim uštede novca, izolacija štiti samu konstrukciju objekta od temperaturnih oscilacija, vlage i propadanja, dok istovremeno obezbeđuje prijatnu mikroklimu unutar doma tokom cele godine. Odabir pravog materijala zavisi od specifičnih potreba objekta, ali cilj je uvek isti: maksimalno zadržavanje energije unutar zidova.
Ukoliko ste u potrazi za izolacionim materijalima, na ovoj stranici pronađite spisak firmi u Beogradu koje u svom asortimanu imaju i izolacione materijale.
Najpopularniji je ekspandirani polistiren (stiropor), pre svega zbog pristupačne cene i lake ugradnje. Sve češće se koristi i njegova naprednija varijanta, sivi ili grafitni stiropor, koji ima za oko 20% bolja izolaciona svojstva. S druge strane, kamena i staklena vuna predstavljaju vrhunski izbor za one koji traže paropropusnost i vrhunsku zaštitu od požara i buke. Za mesta izložena velikom pritisku i vlazi, poput temelja i podruma, neprikosnoven je stirodur (XPS), koji zbog svoje gustine praktično ne upija vodu.
Demit fasada je najzastupljeniji sistem spoljašnje termoizolacije koji se koristi u modernom građevinarstvu. Ovaj sistem podrazumeva višeslojnu zaštitu: izolacione ploče (najčešće stiropor ili kamena vuna) lepe se direktno na spoljni zid, a zatim se dodatno fiksiraju mehaničkim tiplovima. Preko izolacije se nanosi sloj lepka u koji se utapa armirna staklena mrežica, čime se dobija čvrstina i otpornost na pucanje. Na kraju dolazi završni, dekorativni fasadni malter koji štiti sistem od atmosferskih uticaja. Demit fasada je idealno rešenje jer eliminiše toplotne mostove i omogućava zidovima da akumuliraju toplotu.
Stručnjaci su jednoglasni: izolacija spolja je uvek bolje i efikasnije rešenje. Kada se izolacija postavi sa spoljne strane, zidovi ostaju unutar "toplog omotača", što sprečava njihovo smrzavanje i pojavu kondenzacije i buđi u unutrašnjosti. Unutrašnja izolacija se preporučuje samo u slučajevima kada spoljašnja nije moguća, kao kod zgrada pod zaštitom države ili kada izolujete samo jednu prostoriju u višespratnici. Mana unutrašnje izolacije je gubitak korisnog prostora u sobi i činjenica da zidovi ostaju hladni, što može dovesti do vlage na spoju zida i izolacionog sloja ukoliko se ne postavi kvalitetna parna brana.
Danas se standardom smatra debljina od 10 cm do 12 cm, mada se za maksimalnu energetsku efikasnost preporučuje 15 cm.
To je vrednost koja pokazuje koliko materijal provodi toplotu. Što je ovaj broj manji, to je izolacioni materijal kvalitetniji i bolji.
Da. Buđ nastaje kondenzacijom na hladnim površinama. Izolacija greje zidove, čime se eliminiše glavni uzrok nastanka crnih mrlja i vlage.
Za zaštitu od buke neprikosnovena je kamena vuna, jer njena vlaknasta struktura "upija" zvuk, dok čvrsti materijali poput stiropora mogu čak i prenositi vibracije.
Kada je pravilno ugrađena i zaštićena završnim malterom, izolacija može trajati koliko i sama zgrada, odnosno preko 50 godina bez gubitka svojih svojstava.