Opština Grocka ušuškana je na samo 25 kilometara od centra Beograda. Teren je prošaran sa tri reke, Raljom, Bolečicom i Gročicom i od davnina je predstavljao izuzetno privlačno mesto za život.

Pod slovenskim nazivom Gardec (stražar), koje je zabeležio tadašnji bugarski episkop, ova opština se po prvi put spominje 878. godine.

Znatno kasnije, 1521. godine, čuveni turski putopisac Hajdar Čelebija u dnevniku o pohodu turskog sultana Sulejmana Veličanstvenog na Ugarsku, Grocku naziva Hisarlik (utvrđena vojna postaja), ili po srpski Gradište. Prema Čelebijinom opisu, Grocka je bila četvorougano utvrđenje u kome su se čuvali municija i žito. Unutar zidina nalazile su se džamija i dva mala hana. U popisu iz 1560, uz varoš sa dve mahale, muslimansku sa 11 i hrišćansku sa 28 domova, pominje se i grad koji ima dizdara i oko 70 vojnika. 

Grocku Austrijanci osvajaju 1717. U njenoj blizini, 22 godine kasnije, vođena je odlučujuća bitka između Austrijanaca i Turaka posle koje su Osmanlije osvojile Beograd. Iz perioda njihove vladavine ostalo je dosta dokumenata i predmeta koji predstavljaju svedočanstvo jednog vremena, a tada je nastao i jedan od najznačajnijih spomenika – manastir Rajinovac iz 14. veka u Begaljici. U dvorištu ovog zdanja nalazi se grob begaljičkog kneza Ilije Andrejevića Palalije. U okviru manastirskog kompleksa nalazi se i izvor vode za koji mnogi veruju da je čudotvoran, te se ovde okupljaju bolesni koji traže ozdravljenje.

Sama opština u današnjem obliku, osnovana je tek 1955. kada je pristupila zajednici beogradskih opština i pripada joj 15 naselja: Begaljica, Boleč, Brestovik, Vinča, Vrčin, Grocka, Dražanj, Živkovac, Zaklopača, Kaluđerica, Kamendol, Leštane, Pudarci, Ritopek i Umčari.

Voljena kroz milenijume

Grocka je dom jednog od najznačajnijih i najvažnijih arheoloških nalazišta u Evropi – Vinče. Najstariji tragovi praistorijskih naselja datiraju čak iz neolita (mlađeg kamenog doba), a iskopine su pokazale da se u Vinči nalazilo najveće i najstarije urbano neolitsko naselje na Starom kontinentu, koje datira iz perioda 5.500 godina stare ere.

Iz ovog perioda pronađeni su predmeti i na gročanskim lokalitetima Agino brdo i Dubočaj, a na još nekim obližnjim mestima pronađeni su i artefakti iz bronzanog doba.

Grocka je, dakle, hiljadama godina bila jedno od najprivlačnijih mesta za život na čitavoj planeti.

Od antike do Ilije Garašanina

U Antičkom periodu, Grocka je bila deo rimske provincije Gornja Mezija. Tokom 1. veka ovim krajem je utaban put od Singidunuma (Beograda) do Viminacijuma (Kostolca), a duž njega nikla su naselja Vinča, Ritopek, Grocka i Brestovik u kome je pronađena čuvena rimska grobnica, monumentalni primerak sakralne arhitekture tog vremena. Inače, grobnica se nalazi pod zaštitom države.

O bogatoj istoriji Grocke svedoče i srpske nekropole iz 10. i 12. veka otkrivene na lokalitetima Vodice, Kamena glavica, Podunavlje, Karaula…

Današnja glavna ulica u Grockoj bila je putanja Carigradskog druma (od Beograda do Carigrada) koji je tuda prolazio u 16. veku i predstavljao najbitniju saobraćajnu rutu. Grocka je bila prvo odmorište za putnike iz Beograda, što je značajno uticalo na njeno uzdizadnje.

Praktično od samog nastanka Carigradskog druma, Grocka je predstavljala trgovački centar. Glavna džada je bila prošarana dućanima, zanatlijskim radionicama i, naravno, kafanama, ali bilo je i kuća u kojima su živeli bogati trgovci.

Nakon što je Austrija preuzela Grocku u periodu 1718. – 1739. godina, ona je postala sedište distrikta i narodne vojske. U okviru Grocke tada se nalazilo čak 11 naselja, što je bilo neuobičajeno mnogo za to doba. Austrijske vlasti tada su dozvolile Srbima da džamiju pretvore u svoju crkvu, a Srbi su imali i svoju školu.

Na početku 19. veka Grocka je naglo počela da gubi na važnosti. Većina stanovnika bavila se zemljoradnjom. Ipak, Grocka je imala jedan adut – parni mlin čuvenog srpskog državnika Ilije Garašanina. Zahvaljujući njemu, Gročanci su izvozili brašno za Austrougarsku, a kraj je ponovo počeo da napreduje.

Već u narednom stoleću, Grocka postaje značajan snabdevač Beograda voćem.

Dve pole

Zbog same strukture terena, Grocka je, praktično oduvek, bila podeljena na varoški i seoski deo, a tako je i danas. Zapadni deo opštine, bliži centru Beograda, danas je razvijeniji zbog stotina malih kompanija koje su tu osnovane. S druge strane, istočni deo je orijentisan na voćarstvo i trenutno beleži opadanje broja stanovnika.

Takođe, u ovoj opštini se nalazi Geomagnetska opservatorija u Brestoviku, Nuklearni institut Vinča (mesto gde se, za sada, nalazi jedini nuklearni reaktor u Beogradu, mada je van funkcije), fabrika tekstila Grocka (poznatija kao Partizanka) i eksperimentalna farma Radmilovac.

Grocka u brojkama

 

  • Broj stanovnika: 83.907
  • Kretanje broja stanovnika po godinama:
    1961. – 32.836
    1971. – 35.275
    1981. – 54.599
    1991. – 65.735
    2002. – 75.466
    2005. – 78.825
    2011 – 83.907
  • Etnička struktura:
    Srbi – 94,7%
    Romi – 0,6%
    Crnogorci – 0.8%
    Makedonci – 0.5%
  • Površina: 289 km2
  • Broj naselja: 15

 

Slava opštine: Sv Petka

Dan opštine: 27.10.