Sopot je ime dobio po staroj slovenskoj reči koja u prevodu znači izvor ili voda koja se obrušava. Sama varoš, 1823. godine, po nalogu Kneza Miloša Obrenovića, iznikla je iz mehane kod sela Ropočeva, uz sam izvor zvani Sopot. Samo nekoliko godina kasnije, 1830. knez Miloš kapetanu Jovanu Vićentijeviću zapoveda da u Sopotu napravi nekoliko koliba za prenoćište kako bi imao gde da konači na putu do Kragujevca. Na ovom mestu danas se nalazi zgrada Skupštine opštine Sopot.

Prvi put varoš se pod tim imenom pojavljuje u Langerovoj karti, napravljenoj na početku 19. veka gde je Sopot ucrtan kao zasebno selo pored Ropočeva.

Kraljevim ukazom 1893. mesto je proglašeno za varošicu, a već oktobra 1905. obrazovana je posebna opština varošice Sopot. Ovu odluku aminovala je Skupština kraljevine Srbije, a ozakonio ju je kralj Petar I Karađorđević. U sastav beogradskih opština Sopot je ušao 1956. godine.

Zanimljivo je da se u blizini Sopota nalazi mesto Nemenikuće koje se smatra jednim od najlepših u ovom kraju. Imenovao ga je knez Miloš. Prolazeći tuda video je selo koje su Turci u potpunosti spalili i izgovorio “Nema ni kuće”. Tako mesto dobi ime. Inače, crkva u Nemenikuću je mesto gde je Arsenije Čarnojević poslednji put sa ove strane Save pričestio Srbe tokom Velike seobe. Njegov brat Jovan, ostao je u ovom selu i danas svi Jovanovići u kraju potiču od njega.

Bogato arheološko nalazište

Tragove neolitskog naselja (starog 6 – 10 hiljada godina) u Seči, oko 1964. godine pronašao je Dragomir Maričić amaterski arheolog.

Iako je predeo oko Sopota bogat antičkim naseobinama, one nisu dobro istražene. Zna se da je u Drvniku bilo antičko naselje i tu su pronađeni rimski novčići iz 2. veka p.n.e. i kameni sarkofag.

Takođe, u Vrtačama i samom centru Sopota iskopani su kameni lavovi, urne, keramika i ostaci davnašnje kanalizacije.

Spor razvitak

Sve do kraja 19. veka Sopot se razvijao sporo i bez žurbe. Ipak, budući da se nalazio na raskrsnici mnogih puteva, 1842. godine je postavljen za sedište Kosmajskog sreza. U varoši nije bilo mnogo lokala. Ćurčija iz Beograda po imenu Proka Nedeljković, otvorio je svoju radnju 1857, a dve godine kasnije Obrad Majstorović je napravio dućan u svojoj kući (na ovom mestu se nalazi današnja robna kuća u Sopotu).

Ipak ovi malobrojni trgovci bili su zaslužni da Sopot dobije status varošice 1893. iako se to dogodilo tek iz drugog puta. Naime, čitavu stvar su pokrenuli trgovci Ljuba Nikolić, Obrad Majstorović i Gliša Novičić čije su radnje bile ugrožene rešenjem Narodne skupštine da se određeni artikli (dakako oni koje je trojac prodavao) više ne mogu nuditi po seoskim dućanima.

Odmah su trgovci presavili tabak i uputili molbu. Avaj. Sreski načelnik Đorđe Nedić 1882. ih odbija uz obrazloženje da Sopot nema uslove da se širi, budući da se nalazi u kotlini, te stoga ne može postati varošica. Sopoćani nisu odustajali i 1891. ponovo podnose molbu pridodavši joj potpise 222 građana, a dve godine kasnije, dobili su pozitivan odgovor.

Novi status doprineo je da u Sopot nagrnu zanatlije sa sve šegrtima. Radnički sloj je na početku 20. veka u varoši već bio poprilično jak, a ljudi su se organizovali u radnička društva i organizacije.

Borci sa Kosmaja

Kosmajci su učestvovali u svim značajnijim ratovima. Učestvovali su u Boju na Kosovu 1389. godine, a priča se da je Stojan Popović odveo na Kosovo 400 ratnika, a vojvoda Duča 80 konjanika. Prema legendi, baš pod Kosmajem rodio se Ivan Kosančić, poznati srpski junak iz Kosovskog boja.

U 18. veku stanovništvo Kosmaja u tursko-austrijskim ratovima bilo je na strani Austrije. U selu Nemenikuće detinjstvo je proveo srpski književnik Milovan Vidaković čija je porodica izbegla iz ovog kraja usled meteža tokom Kočine krajine.

U Prvom srpskom ustanku Kosmaj igra značajnu ulogu. U Drlupi 11. februara 1804. godiine uperena je prva ustanička puška protiv Turaka kada je ranjen zloglasni dahija Aganlija. Karađorđe je sa ustanicima u ovom kraju popalio turske hanove u Sibnici, Drlupi, Rogači i Dučini. U Drugom srpskom ustanku Kosmajci su učestvovali na strani kneza Miloša Obrenovića.

Učestvovali su i u Srpsko-turskom ratu 1876-1878. godine, zatim balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine. U Prvom svetskom ratu Kosmajci su imali značajnog udela u bitkama na Ceru i Kolubari 1914. godine. Zatim u delu gde se danas nalazi hotel Kosmaj i bazen, gde su vođene jedne od najstrašnijih borbi, odakle je neprijatelj bio proteran na Savu i Dunav.

U Drugom svetskom ratu na području Kosmaja delovao je čuveni Kosmajsko-posavski partizanski odred, a palim borcima iz tog odreda je na vrhu planine podignut spomenik.

Opština Sopot danas

Pregršt prirodnih lepota, odličan geografski položaj i sjajni ljudi današnji Sopot čine divnim mestom za uživanje podno Kosmaja. Kako se nalazi na 45 kilometara od centra Beograda, mnogi stanovnici prestonice često odlaze u obilazak Guberevačke šume, izletišta Babe, manastira Tresije…

Uz sve lepote ovog kraja, poseban šmek donose gostoljubivi i vazda razdragani žitelji.

 

Sopot u brojkama

  • Broj stanovnika: 20.367
  • Kretanje broja stanovnika po godinama:
    1971. – 21.166
    1981. – 20.860
    1991. – 20.527
    2002. – 20.390
    2011 – 20.367
  • Etnička struktura:
    Srbi – 96,01%
    Romi – 0,73%
    Crnogorci – 0,26%
  • Površina: 271 km2
  • Broj naselja: 17

 

Slava opštine: Sveti velikomučenik Georgije

Dan opštine: 2. jul, dan formiranja Kosmajskog partizanskog odreda