Skandal koji je potresao dvor na Uskrs 1887. godine, stavio je tačku na bračni život kralja Milana i kraljice Natalije. Po zahtevu dvora, Natalija napušta Srbiju, a na njeno mesto nezvanične prve domaćice Srbije dolazi Artemiza Hristića. Ipak, ova idila neće trajati dugo… 

Nezvanična kraljica Srbije

I pre nego što je uklonio kraljicu Nataliju iz Srbije, kralj Milan nije krio svoju vezu sa Artemizom. U salonima i kabinetima domova viđenijih Beograđana otvoreno je hvalio svoju milosnicu, trudeći se da glas o tome stigne i do njegove zvanične supruge koja je sve samo mogla da posmatra iz izgnanstva u Nemačkoj.

Za to vreme, Artemiza je počela da utvrđuje svoju poziciju. Sve češće je na večerama i balovima koji su priređivani u kraljevo ime igrala ulogu domaćice, što je sa velikim zanimanjem pratila beogradska čaršija željna najnovijih vladarskih abrova. Od zvanica se čak zahtevalo da se poklone ne samo kralju, već i njoj.

Deo čaršije naklonjen kraljici isticao je njen neugledni izgled nedostojan titule jedne kraljice, preljubničku istoriju i pripisivao joj strašnu ambiciju koja je išla toliko daleko da uništi dva braka. Oni drugi, pak, isticali su njenu mirnu i dobroćudnu narav, te beskonačnu ljubav i nežnost koju je pružala Milanu. Kao i mnogo puta pre i posle toga, Beograd je bio podeljen po taborima, a svi učesnici su svakodnevno pružali dovoljno oružja za beskonačna razglabanja o sudbini srpske dinastije.

Kralj u svom prkosu Nataliji ide čak toliko daleko da sa Artemizinim mužem Milanom Hristićem pregovara o razvodu braka, koji je i odista završen iste godine. Činilo se da će ljubavni roman Grkinje ipak imati srećan kraj.

Još jedan skandal sa  strankinjom 

Potres u idilu donosi još jedna lepa strankinja. Ovaj put u pitanju je bila Jelena Katardži, supruga rumunskog poslanika i Milanova rođaka. Bilo je očigledno da je između rođaka od prvog susreta zasijala neka iskra simpatije. Ovo je bio dovoljan povod da se u društvu sve glasnije počelo govoriti o strasnoj kraljevoj vezi sa "Madam Putifar", kako su iz zabave zvali gospođu Jelenu. Istinu govoreći, ovaj trač nikada zvanično nije potvrđen, te ostaje pitanje da li je između Milana i njegove rođake bilo išta više od običnog flerta.

Vest o novom beogradskom skandalu stiže i do rumunskog dvora, te kralj Karol od Jeleninog muža traži ostavku na mesto rumunskog poslanika u Srbiji. Po hitnom postupku, odluka je sprovedena, zavodljiva gospođa Katardži se sa mužem vratila u Rumuniju, a Milan u Artemizin zagrljaj.

Foto: Digitalna NBS / "Vreme", 1937. 

Majka poslednjeg Obrenovića

Taman kada su se svi učesnici ove, gotovo šekspirovske drame, navikli na svoje uloge – kraljica na progonstvo, kralj na miran porodični život, a Artemiza na ulogu nezvanične vladarke, dolazi do novog obrta.

Sveže razvedena Artemiza kralju saopštava vest da je u blagoslovenom stanju. Prvo u šoku, a onda sa oduševljenjem, Milan prihvata ove vesti i počinje da kuje plan o razvodu braka sa Natalijom.

Ne slutivši šta se dešava u Beogradu, Natalija sa svoje strane počinje da insistira na povratku u Srbiju. Ovo dodatno razdražuje kralja koji u njenoj nameri vidi pokušaj Rusije da izvrši pritisak na njega da odustane od austrofilske politike. Tako na njeno molećivo pismo u kome moli da se vrati u Beograd i prevaziđu razmirice jer se još vole, odgovara da od toga nema ništa jer jedino zajedničko što imaju u životu je sin.

Na kraljičin šok, ovaj put i zvanično, Milan pokreće brakorazvodnu parnicu, koja vremenom prerasta u pravi međunarodni skandal. Naime, u želji da prestolonaslednika Aleksandra odvoji od majke, kod koje je boravio kako bi brinula o njegovom vaspitanju i školovanju, kralj u Visbaden šalje generala Protića sa zadatkom da dečaka vrati u Beograd. Pošto pregovori nisu uspeli, razljućeni kralj traži pomoć samog Otoa Bizmarka. U želji da skandal pomeri sa svoje teritorije, Bizmark naređuje nemačkoj policiji da postupa po zahtevu kralja, te policija odvaja Aleksandra od majke i predaje ga Protiću.

Za to vreme u Beogradu, Artemiza je već počela da pokazuje znake trudnoće, te je kočoperni kralj odlučio da javnost na ovaj ili onaj način privoli njegovoj ljubavnici. Ide čak toliko da najodanijoj kraljičinoj dvorskoj dami Jeleni Danić naređuje da pomaže Artemizi u dvorskim obavezama, a sve tokako bi demonstrirao da čak i oni najbliži kraljici polako prelaze na stranu nove vladarke. Ponosita gospođa Danić to odbija, a u osvetničkom besu kralj naređuje da njen muž, poslanik Srbije u Sofiji, bude penzionisan.

Dete ljubavi ili raskola

U senci razvoda i drugih skandala koji su potresali srpski dvor, Artemiza Hristić rađa sina 1888. godine. Srećni roditelji daju mu ime Obren, ali ne i prezime Obrenović. Naime, spekulisalo se da je kralj smatrao da je još mlad, te da će kroz neki drugi brak obezbediti još nekog zvaničnog naslednika, a i priznavanjem vanbračnog sina još više bi razbesneo srpsku javnost. Kasnije će ovaj poslednji Obrenović ipak poneti prezime oca i promeniti ime u Đorđe.

Sreća ni ovaj put ne traje dugo. Pod pritiskom vlade, Milan abdicira februara 1898., a na presto dolazi njegov maloletni sin koji doživljava očevu sudbinu. Kao i Milan, i Aleksandar će odrastati okružen namesnicima i političarima i čitavog života žudeti za toplim porodičnim domom. Posle abdikacije, bivši vladara napušta Srbiju i odlazi u Pariz.

Artemiza sa sinom, ostavši bez finansijske podrške i pod udarom javnosti koja joj svakako nije bila naklonjena, takođe napušta Beograd i odlazi kod oca u Carigrad. Sa sobom nosi i skupoceni set za ručavanje, lični kraljev poklon, za koji je u to vreme mogla da se kupi jedna pristojna gradska kuća u Beogradu. 

Poslednji čin ljubavne tragedije Artemize Hristić

Kada se napokon posle dve decenije oslobodio stega srpskog dvora, kralj Milan započinje život pravog plejboja. Bio je redovni gost u svim pariskim salonima zabave, a posebno u kockarnicama. Za jedno veče gubio je čitavo bogatstvo, a kikotave francuske dame vrlo brzo istopile su njegovu ljubav prema punačkoj Grkinji.

Još uvek zaljubljena i preterano naivna, Artemiza je u Carigradu spremala novi dom, maštala o svadbi, i čekala. Pisma su i dalje stizala, dete je kralj u njima nazivao "našim čedom", ali poziv u Pariz nije stigao. Uvidevši da od braka nema ništa, te da je Grof od Takova, kako je tada Milan sebe zvao, ipak nije željan porodičnog života, Artemiza uzima stvar u svoje ruke i stiže u Pariz.

Počinje da prati Milana od stana do stana, iz hotela u hotel tražeći odgovore i pomoć za dete. Njena upornost ide do te mere da razdraženi bivši kralj traži pomoć policije i zahteva da Artemizu i dete proteraju iz Pariza. Ovaj put njegov zahtev nije naišao na razumevanje, te policija odbija prijavu uz izgovor da ne žele da se mešaju u banalne ljubavničke svađe.

Ostavši bez novca, a zatim i uticaja, kralj naprasno doživljava prosvetljenje. Artemizu koju je do juče smatrao svojom večnom ljubavi počinje da mrzi i opanjkava, a Nataliju uzdiže u visine. Ova promena imala je i svoju pozadinu – velika novčana sredstva koja je posedovala kraljica. Da li iz sentimentalnosti ili koristi, te do izmirenja bivših supružnika dolazi već 1893. godine.

Osvetoljubiv kakav je bio, Milan počinje da osporava svoje očinstvo prema vanbračnom sinu. Ipak, to nije bilo lako uraditi – mladi Đorđe i likom i ponašanjem je bio mlađa kopija kralja Milana.

Razočarana gospođa Hristić nije odustajala. Kada je saznala da je bivši ljubavnik naziva "Levantinskom zmijom", odlučuje se da zadovoljenje nađe kroz –  prodaju njegovih intimnih pisama. Ispostaviće se da je kupac preko posrednika bio niko drugi no turski sultan. Kasnije će ova pisma biti predmet pregovora između Aleksandra Obrenovića i sultana, koji ih je dobio prilikom posete Carigradu. Kopije je, pak, do kraja života sačuvala prevarena ljubavnica.

Konačno, Artemiza napušta i Pariz i Milana, te se povlači u porodični dom u carigradskoj ulici Mekteb. Umesto velike ljubavi i večne sreće, od voljenog muškarca na kraju je doživela samo uvrede, klevete, prevare i laži. Umire 1929. godine okružena uspomenama i razočarana.

Drugi akter ljubavne drame, kralj Milan umire od raka 1901. godine. U poslednjim danima društvo mu nije pravila nijedna njegova ljubavnica.

Sve ih je za skoro dve decenije nadživela Natalija, koja je sve do svoje smrti 1941. godie živela slomljena srca u katoličkom manastiru Sen Deni pored Pariza.