Na pitanje „Koje je boje Brankov most?“ najverovatnije ćete, kao iz topa, odgovoriti: „Pa, plave“. Ali, da li ste znali da to nije originalna boja ove ćuprije? Naime, ograda jednog od najznačajnijih i svakako najpoznatijih beogradskih mostova, tek je kasnije prefarbana, a jedan od razloga za menjanje ruha ove grdosije svakako je bilo i to što su mnogi žitelji prestonice otvoreno gunđali kako „Ta srebrnasta baš i ne odgovara uz crveni luk“ još i pre no što je most otvoren i pušten u rad. 

Zimski radovi 

Poslednji, srednji deo Brankovog mosta montiran je u noći između 22. i 23. novembra 1955. godine. Tako su dva mosta, od kojih se zapravo Brankov most sastoji (inače jedan je čitavih 15 godina matoriji), konačno spojeni u jedinstveni „luk iznad reke“.

Vredni neimari nisu marili za to što je košava „brijala“ oko Save, a sitan sneg provejavao i bockao im lica. Završni radovi sprovođeni su prema planu jer - most je bio preko potreban.

I žitelji prestonice znali su to da cene. Sa znatiželjom su posmatrali kako se postavljaju pešački prelazi, priprema teren za asfaltiranje postavljanjem betonskih ploča, a čelična konstrukcija proverava rentgen aparatima.

Ipak, ne bi „to bilo to“ da nije bilo onih koji su imali zamerke. Ne, ne, niko nije osporavao značaj Brankovog mosta i svi su jedva čekali da ponovo prošetaju preko reke. Kritike su se odnosile primarno na estetski deo i to ne na sam oblik ćuprije već na njenu boju.

Foto: Tandaramandara

Ma ne ide to sivkasto

Novinari „Borbe“ iz onog vremena šetajući Kalemegdanskim parkom načuljenih ušiju bez muke su mogli da „uhvate“ različite komentare šetača.

„Lep je, pravo lep“, komentarisao je jedan Beograđanin posmatrajući most.

„Ali, boja“, lakonski je drugi izgovorio kroz uzdah. „Srebrnasta, baš ne odgovara“, pojasnio je.

„Most će izgledati kao okrečen“, dobacuje treći.

„Gubi se efekat. Ta boja ne odgovara“, finalno je poentirao četvrti šetač odmahujući glavom u znak neodobravanja.

Možda bi neko pomislio da je baš srebrna boja odabrana pukim slučajem, ali ne. Zapravo je prvo jedan deo mosta obojen sa nekoliko različitih farbi kako bi nadležni ocenili kako će koja izgledati i izabrali jednu za koju se zaključi da najviše odgovara. I, ispalo je da je to baš srebrna. Međutim, Beograđanima se nije baš svideo kontrast između te nijanse i crvene boje čelične lučne konstrukcije mosta, pa je sve to dovelo do brojnih negodovanja i gunđanja.

Prema svemu sudeći, oni koji su kasnije održavali i sređivali Brankov most bili su istog mišljenja kao i građani kojima je siva boja upadala u oči, te je most obojen u plavo, a taj izgled je zadržao do danas.