„Gosti iz svemira!?“

„Još u sredu sa Kalemegdana viđen leteći tanjir!?“

„,Tanjiri’ izazivaju požare!“

Da li su se novinari zaneli pa počeli prenositi odlomke sci-fi romana, tek, Beograđani su ostali prilično zbunjeni pročitavši nekoliko naslova iz novembra 1967. godine. Većina nije bila sigurna da li da paniči ili da odmahne rukom. U isto vreme, ponekima su naslovi potvrdili sumnje, a nekolicina se zbog njih nimalo nije tangirala.

Da je nešto neidentifikovano proputovalo beogradskim nebom, među prvima su uočili pacijenti Gradske bolnice na Zvezdari. U rano jutro 17. novembra, iznenadila ih je pojava čudnovatog svetlećeg objekta kog su spazili kroz prozore grudnog odeljenja.

Najezda svetlećih trouglova nad Zvezdarom

Odmah je za ovaj incident saznala i beogradska štampa. O daljem rasvetljavanju dojave sa Zvezdare pobrinuli su se novinari lista „Novosti“. Kako obično biva, u isti mah su uspeli pokrenuti i višednevnu lavinu naučno-fantastičnih svedočenja.

Ispostavilo se i da su nepoznati nebeski objekti izvršili najezdu širom Jugoslavije. Osim ranoranilaca iz zvezdarske bolnice, redakciju je sa identičnom dojavom kontaktiralo i nekoliko Zagrepčana. Oni su, pak, neobičnu pojavu uočili još dva dana ranije.

Za to vreme, novinari beogradskog lista došli su do još interesantnijih podataka: navode građana potvrdila je i jedna naučna institucija. Tačno vreme pojave izvesnih trouglastih letelica zabeležilo je Astronomsko društvo „Ruđer Bošković“. O tome su Beograđane obavestile i Novosti:

„U sredu 15. novembra u 17.02 časa za zapadnog horizonta pojavilo se nepoznato telo trouglastog oblika obasjano jakom svetlo narandžastom svetlošću. Za vreme od 23 minuta, koliko je bilo u našem vidokrugu, telo je prešlo devet lučnih stepeni. U 17.25 telo se, penjući se neprekidno, izgubilo na istoku.“

Mada je već zaličio na misiju kakve bi se prihvatili Molder i Skali, jedan detalj je kasnije uneo još više zabune. Naime, leteće tanjire nisu spazili renomirani naučnici, već dva srednjoškolca iz Beograda.

Šta su videli dečaci sa Despotove kule

Vojislav Čučković i Branislav Gezeman bili su dva tinejdžera neobično zaintrigirana naukom. Tih ’60-tih godina, šesnaestogodišnjaci još nisu imali luksuz da po vascele dane budu prikačeni na internete, telefone i video igre. U nedostatku svakojakih digitalnih sprava, razonodu su nalazili pod vedrim beogradskim nebom.

Omladinci fascinirani naučnim fenomenima svakodnevno su odlazili u Astronomsko društvo. U Doktorovoj kuli na Kalemegdanu, specijalno adaptiranoj za potrebe Narodne opservatorije, znatiželjni klinci su svaki slobodan trenutak provodili čkiljeći kroz teleskop.

Iako je dotična opservatorija bila amaterska, neki od ovih klinaca su postajali i saradnici Astronomskog društva. Među njima su tada bili i šesnaestogodišnji Ćučković i Gezeman.

Međutim, zapis u astronomskom dnevniku nije preterano uzbunio ni upravnika Narodne opservatorije. Tek kad su ga kontaktirali novinari povodom neobičnih dojava sugrađana, navode je potvrdio najpre dr Radovan Danić, a potom i direktor Astronomske opservatorije na Zvezdari.

Raskrinkavanje misterije – ili ipak ne?

Za razliku od uzgrednih svedoka zbunjenih svetlećim nebeskim trokutima, naučnici su donekle pokušali da smire strasti. Upravnik Narodne opservatorije poručio je da to „ne treba odmah identifikovati sa pojmom takozvanog letećeg tanjira“.

Ipak, dalje obrazloženje doktora Dinića samo je dodatno podgrejalo maštu. Rasvetljavajući otkriće mlađanih saradnika – pri čemu im imena još nisu bila pomenuta – Opservatorija je kontaktirala i ostale službe, a koje su mogle biti odgovorne za lansiranje letilica.

Jer, moglo je postojati i racionalnije objašnjenje: da je dotični NLO u stvari meteorološki balon, kakve su meteorološke stanice puštale za ispitivanje atmosfere. Mogla je biti reč i o nekakvom satelitu, ratnom avionu ili specijalnoj letelici, koje bi neupućeni posmatrači proglasili „letećim tanjirom“.

Sve službe su, međutim, demantovale da su tih dana puštale svoje objekte. To je značilo i da su neobičnu pojavu ubeležili jedino Gezeman i Čučković. Naposletku, upravnik Opservatorije imao je poverenje u svoje saradnike, ogradivši se da su dotični eventualno prevideli da je u pitanju kakav svemirski satelit. Ono što javnost još nije znala, jeste da su saradnici zapravo bili – dvojica šesnaestogodišnjaka.


U nastavku razrešenje misterije - Ko su dvojica mladića koja su digla Jugoslaviju na noge?