Engleskinja Elodija Loton Mijatović (1825. – 1908.) po obrazovanju filozof, bila je žena snažnog karaktera i čvrstih ideala zbog kojih je bila spremna da se bori i protiv vetrenjača. U mladosti se iz rodnog Londona preselila u Boston gde se, radeći pri abolicionističkom pokretu, uspešno borila protiv robovlasništva. Potom se nastanila u Lajpcigu gde, kod knjižara Brokhauzena  upoznaje 17 godina mlađeg srpskog ministra Čedomilja Mijatovića za koga se udaje, dolazi u Beograd i pronalazi novi cilj – evropeizaciju Srbije.

Vila Loton

Po dolasku u srpsku prestonicu, mladenci odlučuju da naprave svoj novi dom. Da sve prođe u najboljem redu, postarala se Elodija birajući Vračar za novu adresu. U danas Ulici kneza Miloša, Elodija, za 2.300 dukata, kupuje kuću sa velikom prelepom baštom, od svog porodičnog prijatelja Fransisa Makenzija, po kome je deo Vračara dobio ime. Objekat postaje poznat kao vila Loton (devojačko prezime Elodije) i rodno mesto ideje o dobrotvornom radu koji su obavljali Mijatovići i Makenzi.

Zapravo, slobodno se može reći da je vila Loton bila rodno mesto nevladinih organizacija u Srbiji. Elodija, koja je bila žena od akcije, i Makenzi pružali su pomoć ranjenima, Nazarenima, ljudima sa psihičkim bolestima, damama noći…

Kako bi što lakše ostvarivala kontakt sa onima kojima je pomoć potrebna, Elodija je za kratko vreme naučila srpski jezik, a njena znatiželja brzo ju je odvela ka izučavanju srpske istorije i književnosti na čijoj popularizaciji će raditi više nego li ijedan stranac pre nje.

Grafika: Digitalna biblioteka Kalifornijskog univerziteta - Naslovnica prevoda srpskih bajki na engleski u prevodu Elodije Loton Mijatović

Prva srpska istoričarka

Elodija Loton Mijatović u istoriji će ostati upamćena i kao žena koja je predano i požrtvovano prevodila srpske knjige na engleski jezik i pronalazila način za njihovo objavljivanje. Ova delatnost bila je jedan od načina na koje je radila na propagiranju srpskih interesa u Evropi.

Prva knjiga koja je ponela njeno ime biio je prevod sa engleskog na srpski pod naslovom "Nešto o nezi bolesnika" koja je izašla 1865. godine.

Već 1872. godine Elodija u Londonu objavljuje knjigu "Istorija moderne Srbije", čime je postala prva žena koja je napisala delo o srpskoj istoriji, a dve godine kasnije i "Srpski folklor".

Na početku 20. veka Elodija je bila prva, zapravo u tom trenutku i jedina, koja je na engleski jezik prevela 10 srpskih narodnih bajki i objavila ih u Njujorku, a posebno je značajan i njen prevodilački rad na prevodu epskih pesama iz Kosovskog ciklusa koje je spojila u nacionalnu baladu o padu srpskog carstva u Kosovskoj bici. Ovaj rad bio je značajna podrška njenom suprugu ministru Čedomilju Mijatoviću i njegovoj borbi za "srpsku stvar" i teritorijalno proširenje zemlje na jug.

Grafika: "Žena i svet", 1925. - Elodija nije doživela da vidi prvi broj magazina, ali njene ideje su uspešno prenosile generacije žena posle nje

Borba za bolji položaj srpskih žena

Elodija Loton Mijatović bila je osnivač i beogradskog Udruženja žena, počasni član Dobrotvornih zadruga i saveza Srpkinja koje su objavljivale radove u magazinu "Ženski svet".

Svoje iskustvo stečeno tokom borbe za ukidanje ropstva i prava crnaca u Americi, Elodija je odlučila da primeni u pokušaju da prosvetli srpsko stanovništvo.

Na tvrdom Balkanu Elodija se sretala sa različitim problemima. Dok je naišla na razumevanje kod žena, sa muškarcima su stvari stajale potpuno drugačije.

Tako je, tokom jednog predavanja, apelovala na sve žene da bace alkohol svojih muževa. "Rakija je otrov bračnog života", govorila je Elodija.

Pod naletom razljućenih muževa, koji su čak bili nošeni mišlju da se sa Elodijom i fizički razračunaju, predavanje je prekinuto. Besna rulja je uzvikivala "Napolje iz Srbije!" uvređena pomišlju da im neko oduzme rakiju.

Foto: Wikipedia - Čedomilj Mijatović, Elodijin životni saputnik i intrigantni diplomata

Misticizam u kući Mijatovića

Brak Elodije i Čedomilja mnogima je bio sumnjim na početku, naročito zbog ogromne razlike u godinama. Zapravo Elodija je bila čak nešto starija od Mijatovićeve majke. Par nije imao dece, ali je njihov brak, prema svemu sudeći, bio stabilan i dobar.

Postojale su brojne spekulacije o tome kako je Elodija zavela, tada mladog studenta Čedomilja. Međutim, ona po kojoj su se njih dvoje spojili zahvaljujući zajedničkom interesovanju prema okultnom, dobila je vetar u leđa nakon više od sto godina od njihove smrti.

Poznato je da je Čedomilj učestvovao u spiritističkim seansama, o čemu je čak i sam pisao u svojim knjigama. Međutim, pronalazak rekvizita za izvođenje magijskih rituala i prizivanje duhova na tavanu vile Loton, pokazuju da je Elodija znala i, najverovatnije i sama učestvovala u ovim obredima.

Naime, na tavanu kuće koja je bila u, manje više, ne dirnutom stanju od odlaska Mijatovića, prilikom renoviranja otkriveni su igle sa posebnim oznakama, pramenovi kose, različite posude koje su korišćene u magijske svrhe…

Da li je ljubav ovog para bila isprepletana magijom, verovatno nikada nećemo saznati. Ono što ostaje kao činjenica jeste dobrobit koju su doneli srpskom narodu zbog čega je na vilu Loton 2014. godine postavljena spomen ploča koju je otkrio lično NjKV prestolonaslednik Aleksandar u pratni princeze Katarine.

Elodija i Čedomilj otišli su iz Srbije nakon gašenja dinastije Obrenović, 1903. godine. Preselili su se u London. Elodija je umrla u Londonu 1908. godine, dok je Čedomilj poživeo bez nje još 24 godine.