Prva beogradska i jugoslovenska fabrika čokolade, nalazila se u Ulici cara Uroša na Dorćolu. Tu je proizvedena prva čokolada u Srbiji, čuvena "Olga", za koju su svi koji su je probali tvrdili da je najbolja. Ovo je priča o porodici koja je proizvodila čokoladnu radost u kojoj se uživalo i van granica tadašnje Kraljevine Jugoslavije.

Grafika: Nedelja, 1910. godine - Oglas za čokoladu "Olga"

Porodica Šonda

Ova čokoladna porodična priča počinje u drugoj polovini XIX veka kada su braća Nikola i Konstantin Šonda odlučili da se dosele iz grčkog sela Klisure u Beograd. U to vreme, Beograd je iz orijentalnog prelazio u Evropski grad i za mnoge bio obećana zemlja. Bilo je to vreme kada se iz musavih opanaka preobuvalo u uglancane cipele. Mnogi ljudi iz različitih delova Evrope, dolazili su da rade u našu prestonicu u potrazi za boljim životom. Verovali ili ne, ljudi su birali između Amerike i Srbije. Braća Šonda su bili trgovci. Nikola je imao bakalsku radnju na Zereku, na uglu sadašnjih ulica Uzun Mirkove i Kralja Petra.

Prelomni trenutak u poslovnoj karijeri Konstantina Šonde bio je kada je dobio od države povlastice da započne fabričku proizvodnju kakaoa, čokolade i bombona, 1902. godine. Kosta Šonda je iskoristio poslednju priliku da po važećem Zakonu o pomoći domaćoj radinosti iz 1898. otvori fabriku, jer je zakon ukinut već 1903.

Uslov je bio da uloži 50.000 dinara, da fabrika bude podignuta u roku od godinu dana i da koristi domaće sirovine, ali i da radnici i njihove porodice budu osigurani. Na porodičnom imanju na Dunavskoj jaliji, na uglu ulica Solunske i Despota Đurđa, podignuta je prvo prizemna fabrika. Za direktora je postavljen Nemac Konrad Tajsen koji je veoma uspešno vodio proizvodnju i ostvarivao dobar prihod.

Grafika: Vreme, 1930. godine - Jednostavna reklama "Šonda čokolada je najbolja", mogla se naći svakodnevno u novinama, često uz reklamu za neki drugi proizvod, što je ponekad dovodilo do zanimljivih zaključaka

Besprekorna poslovnost i osećaj za marketing i inovaciju

Tako se Kosta Šonda izdigao iz mase trgovaca i počeo da se predstavlja kao industrijalac. Kao takav se pojavljuje i u spiskovima onih koji su dali dobrovoljni prilog siromašnima. Posle nekoliko godina, Kosta je upravljanje fabrikom prepustio sinovima od kojih je najstariji Mihajlo pokazao najviše trgovačkog duha. Kosta Šonda umro je 1910. godine. Te godine prizemna fabrička hala je proširena i imala je 35 stalno zaposlenih radnika.

Pod Mihajlovim rukovodstvom i uz saradnju s tehničkim direktorom Tajsenom posao je procvetao. O Šondonoj čokoladi se pričalo kao "najboljoj od svih čokolada". Kosta Šonda je kao "specijalitete za posluživanje" prodavao i čokoladne poslastice i praline. Savetovao je domaćicama da u kafu dodaju po jednu kašičicu kakaoa. Mihajlo Šonda je nasledio smisao za posao od svog oca i svoje proizvode izlagao u Parizu, Londonu, Rimu i Bordou. Zaradio je veliko bogatstvo, ali je bio i veliki dobrotvor i humanista. Braća Šonda pomagali su dom staraca i starica, davali novac za siromašne. Mihajlo Šonda je 1911. godine napravio boskop Koloseum. Isti filmovi koji su se gledali u Parizu, mogli su se videti i na Terazijama.

Foto: Grad Subotica - Naslovna strana prvog albuma sa sličicama fudbalera

Prvi pehar prvaku i album sa sličicama fudbalera kod nas

"Poznata domaća fabrika čokolade K. M. Šonda predala je Jugoslovenskom nogometnom savezu vrlo lep i ukusno izrađen pehar od čistog srebra. Ovaj pehar dobiće onaj futbalski klub koji u ovogodišnjem takmičenju za državno prvenstvo osvoji titulu prvaka. Pehar ostaje pobedniku u trajno vlasništvo, a predaće se na terenu odmah posle druge finalne utakmice." (Politika, 8. septembar, 1932. godine)

Kako je u narodu fudbal već neko vreme bio popularan, Mihajlo je vrlo maštovito osmislio ovaj svoj poslovni potez. Iste godine, Mihajlo je došao na ideju da u omotu čokalada izdaje i sličice fudbalera, a te godine je štampao i album za sličice igrača, koje je prodavao uz svoju čokoladu. I tu je bio prvi!

Grafika: Politika, 1932. - Pehar Fabrike Šonda koji je dodeljen prvaku

U februaru 1941. godine, samo dva meseca pred početak Aprilskog rata, fabrika je prerasla u akcionarsko društvo. Novo ime fabrike je bilo "Fabrika kakaoa, čokolade, bombona, keksa, veštačkog leda i kvasca K. M. Šonda a.d."  Članovi upravnog odbora bili su sva trojica braće i Mihajlov sin Konstantin. Ali, akcionarsko društvo nije bilo dugog veka. Fabrika koja je za 39 godina rada svoj novčani kapital uvećala 300 puta, već prilikom aprilskog bombardovanja 1941. doživela je značajno oštećenje. Konstantin–Koka Šonda,  je kao stručnjak i posle rata radio u svojoj struci – u Ministarstvu industrije i prehrane i može se reći da je zaslužan za osnivanje mnogih jugoslovenskih fabrika slatkiša kao što su "Takovo" iz Gornjeg Milanovca, "Evropa" iz Skoplja, fabrika keksa i bombona u Sarajevu i druge.

Foto: Digitalna Narodna Biblioteka Srbije - Jedan od poduhvata fabrike Šonda, bio je i album sličica "Veliki rat", koji možete pogledati ovde

Zaboravljeni kraljevi čokolade

Iako pehari nisu ni približno toliko skupoceni kao Šondin, danas teško možemo da zamislimo sportsko takmičenje bez pehara. Albumi sa sličicama fudbalera su, takođe, deo svakodnevnog života, ali onaj ko se prvi kod nas toga setio je upravo Mihajlo Šonda, koga slobodno možemo nazvati beogradskim kraljem čokolade. Mihajlo je poginuo u Drugom svetskom ratu kada je bomba pala na porodičnu kuću. Posle rata, porodična imovina je nacionalizovana i danas u Beogradu nema potomaka ove ugledne porodice koja mu je toliko radosti dala.