Potraga za znanjem o srednjovekovnom Beogradu, naročito o njegovim izgubljenim rezidencijalnim strukturama, traje već decenijama. Područje današnje tvrđave Beograd, nekadašnje jezgro grada, najviše nam otkriva o srednjevekovnom Beogradu kako kroz arheološka iskopavanja, tako i kroz slučajna otkrića. 

Na žalost, malo je toga ostalo u vidu materijalnih dokaza, što bi nam dalo jasniju sliku srednjovekovne varoši. U srcu Balkana, Beograd je oduvek bio meta destruktivnih ratova koji su neminovno vodili do smene različitih civilizacija, uništavanja starih spomenika kulture i izgradnju novih. Tako su srednjovekovne građevine, nakon osmanskih osvajanja, zamenjene orijentalnim građevinama, a posle razorne eksplozije barutnog magacina krajem XVII veka, unšteni su delovi Gornjeg i Donjeg grada koji su još nosili obeležja srednjeg veka. 

Sa prelaskom Beograda u austrijske ruke, 1717. godine na njihovom mestu počeo je da raste utvrđeni nemački barokni grad. Povratak Osmanlija uslediće 1739. godine kada se detaljno zatire svaki trag austrijske vladavine. U narednih skoro dva veka, Kalemegdan će od moćne tvrđave na braniku hrišćanske Evrope i turskih Vrata rata, postati razrušeni i zapušteni relikt nekih drugih vremena. 

Do pomaka dolazi pred sam Drugi svetski rat kada se pri kulturnom odseku Opštine formira posebno odeljenje za istraživanje prošlosti Beograda. Pa, ipak, istražiivanja će morati da čekaju deceniju i po, kada se napokon formira Zavod za zaštitu spomenika kulture. 

Zahvaljujući marljivim arheolozima i konzervatorima Zavoda, do danas je istražen i proučen veći deo fortifikacije Beogradske tvrđave, ali ostaje pitanje - kako je izgledao život običnih stanovnika srednjovekovnog Beograda?

Kameni ukrasi Zindan kapije i kule Nebojša 

O tome šta je otkriveno do stambenih objekata, piše uvaženi arheolog i jedan od najboljiih poznavalaca istorije Beograda Marko Popović u svom radu “Tragovi rezidencijalnih zdanja srednjovekovnog Beograda”. Naime, Popović navodi da je prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova, na dva lokaliteta otkriveni su srednjovekovni arhitektonski ukrasi: jedan u kompleksu Zindan kapije, a drugi ugrađeni u zidove prednjeg prostora kule Nebojša.

Deo Zindanove kapije je donji deo uvrnutog dekorativnog stuba koji je pričvršćen na blago trapezoidni kameni blok, od kojih je jedna strana oštećena i upravo zbog tog oštećenja, ne može se sa sigurnošću utvrditi njegova originalna funkcija. Sudeći po njegovoj veličini, mogao bi biti prozor, sličan onim u bogato ukrašenim portalima manastirskih crkava Studenica i Dečana i onih koji su pronađeni iz ruševina manastira Svetih Arhanđela kod Prizrena. Ono što se zna jeste da on potiče iz prvih decenija XV veka. Pitanje njegove originalne upotrebe takođe ostaje otvoreno. Pretpostavlja se da je možda deo gornjogradske crkve koja se pominje 1456. godine prilikom velike otomanske opsade, ali izgleda verovatnije da je ukrašavao neki stambeni objekat, možda neku palate u okviru zamka. 

Tokom radova na revitalizaciji kule Nebojša, otkriveno je pet ostataka arhitektonskih kamenih ukrasa ugrađenog u jezgru koji su najverovatnije bili delovi prozora. Tri fragmenta mogu se pripisati jednom prozoru, koji je prilično pouzdano rekonstruisan.

Drugom prozoru se može pripisati jedan deo koji je formirao lučni otvor u pravougaonom obliku oblikovanog kamenog okvira. Po obliku i lajsni usko je povezan s tipom renesansnih kamenih okvira prozora koji su bili karakteristični za zdanja na obali Jadrana, naročito u Dubrovniku, gde se ovakvi ornamenti pojavljuju u drugoj polovini XV veka. Ostaci su ponovo korišćeni za osmanske dodatke u prednjem prostoru kule Nebojša iako oni očigledno potiču iz srušene monumentalne zgrade srednjovekovnog Beograda. Sudeći po stilu prozora, građevina je možda podignuta krajem XV ili početkom XVI veka. 

Ipak, ovo je samo početak istraživanja, tradicionalno obeležen nedostatkom materijalnih sredstava i pod slojevima istorije koje čekaju da na svetlo iznesu srednjovekovni Beograd.