Uspavani Beograd još se meškoljio u svojim toplim krevetima kada se jednog oktobarskog jutra nad gradom razlila naobična buka. Umesto uobičajnih povika mlekadžija i seljaka koji su u grad donosili plodove svog rada, sa nebeskih visina začulo se brujanje motora. Iz sumaglice koja je prekrivala Avalu lagano je izronio jedan vazušni grof. Tog 16. oktobarskog dana 1929. godine, posle dugog puta preko Evrope, u naš grad napokon je stigao najčuvenija vazdušna lađa u istoriji - Graf Cepelin. 

Zeppelin, a nije Led

Želja čoveka za letom stara je gotovo koliko i civilizacija. Od mita o nesrećnom Ikaru do braće Rajt, bilo je potrebno gotovo pet milenijuma. I mada su danas potomci letelice Rajtovih najzastupljeniji na vazduhoplovnoj mati, usput su svoje mesto nalazile i razne vazdušne lađe raznih namena i dizajna. Jedan od entuzijasta koji su se upisali u knjigu ovih letećih pronalazaka bio je i neobični Nemac, Ferdinand fon Cepelin. 

Današnjim jezikom, Zepelin je, što se tiče pronalazaštva, kasno ispoljio svoja interesovanja. Rođen u grofovskoj porodici, put ga je vodio putem vojne inženjerije, kojoj je ostao veran sve do svojih pedesetih godina kada se potpuno posvetio razvoju vazdušnih letelica sa čvrstom konstrukcijom. Prvi uspešan let onoga što mi danas znamo kao “dirižabl” ili “cepelin” bio je 1900. godine. Čuveni LZ 1 preleteo je tada preko jezera Konstanca u južnoj Nemačkoj i zadržao se u vazduhu čitavih 20 minuta. Ređali su se LZ 2, LZ 3, LZ 4 i LZ 5, da bi do početka Prvog svetskog rata Nemačka avionska asocijacija (DELAG) obavila preko 1600 letova i prevezla 37250 ljudi. Tokom rata, cepelini su korišćeni u vojnim aktivnostima, najviše kao bombarderi iznad Belgije, Francuske i Velike Britanije. Pred kraj rata grof Cepelin umire, a njegovu firmu Luftschiffbau Zeppelin preuzima dr. Hugo Ekener. 

Foto: Wikimedia Commons /By Grombo - own work, picture taken by my grandfather Alexander Cohrs, not published yet, CC BY-SA 3.0,

Put oko sveta na vazdušni način

I ovde se priča pretvara u pravu vazdušnu trku. Naime, posle Prvog svetskog rata dolazi do velikog buma avijacije. Umesto četvorokrilaca koji su mogli da nose jednog putnika, dolazi do razvoja velikih transportnih i putničkih aviona sa zatvorenom kabinom. Odgovor kopanije "Zeppelin" bila je izgradnja luksuzne vazdušne lađe koja je služila za ležerno višednevno ili viđenedeljno, pa čak i višemesečno krstarenje nebom. 

Vazušna lađa “Graf Zeppelin” puštena je u promet 1928. godine. Zvanična oznaka bila je LZ 127, a ovaj pravi nebeski kruzer bio je dugačak čak 236 metara. Za izgradnju čvrste strukture bilo je potrebno 16km aluminijumski cevi, koje su u nalazilo 105.000m3 smeše hidrogena i drugih gasova koji su omogućavali da se lađa održava u vaduhu. Zanimljivo je da je najveća brzina letilice bila 128km/h, dok je prilikom krstarenja iznosila 117km/h. Kako bi zaokružili statistiku, još da napomenemo da je posada imala 36 članova, dok je u luksuzu na gornjoj palubi moglo da uživa do 24 putnika, smeštenih u 10 kabina. U cepelinu se čak nalazilo i kupatilo sa tekućom vodom i toaletima, doduše hemijskim. U delu gondole se nalazio i salon koji je služio kao blagovaonica, mesto za odmaranje i zabavu. 

Sav ovaj luksuz bio je dostupan probranoj klijenteli. Naime, karta za letove iznosila je od 500 do čak 3000 ondašnjih dolara, odnosno od 12.000 do čak 50.000 današnjih dolara. Ova poslednja cifra odnosila se na put oko sveta, na koji je LZ 127, posle nekoliko uspešnjih letova po Evropi, krenuo avgusta 1929. godine. 

Beograd zagledan u nebo

Ovaj događaj bio je svetski događaj bez presedana. Plan je bio da se leti od Lakenhursta u Nemačkoj do Lakehursta u Nju Džersiju u 4 etape, prelazeći tako put s jednog na drugi kraj sveta. Od poletanja u Lakenhurstu 8. avgusta, svetska i jugoslovenska štampa, pratili su putovanje u stopu. Za putovanje je bilo potrebno tri nedelje i u to vreme je to bio svetski rekord u vremenu potrebnom da se opiše krug oko čitavog glopusa. 

Veliko uzbuđenje je nastalo kada je objavljeno da će jedno putovanja "Graf Cepelin" obaviti i preko Jugoslavije, s posebnim preletom nad Somborom, Novim Sadom, Beogradom, Ćuprijom i Nišom. 

Plan je predviđao da se cepelin pojavi nad Beogradom u rano jutro 16. oktobra 1929. godine. Da bi se građanstvo pripremilo na događaj, čak je i upućena telegrafska depeša sa obaveštenjem da letilica stiže. 

Ipak, tog ranog jutra, tačno u 6:35, brujanje motora je iznenadilo Beograđane. Uzbuđenje je brzo prevladalo pospanost, te su sa prozora, bašta i ulica počele da izviruju čupave glave koje su širom otvorenih usta i očiju gledale čudo naviđeno. 

Elegantna lađa napravila je nekoliko krugova nad gradom. Prvo jedan veliki, koji je obuhvatao sva prigradska naselja od Avale, preko Čukarice, Zemuna i nazad. Zatim sve manje i manje, spuštajući se sa 400 metara na 100 metara. O tome svedoče i fotografije zabeležene tog dana na kojima se vidi veliki cepelin koji krstari nad Terazijama i Trgom republike. 

Foto: "Vreme", 1929.

Sve ovo, naravno, nije moglo da prođe bez komentara Beograđana koji su malo sa oduševljenjem, a malo sa stravom gledali nebeskog džina kako ponire nad njihovim glavama. “Da li će pasti, da li ne? Kako je tako brz, zašto gasi motore? Možda je u kvaru?”. 

Dok se na ulicama i pijacama već razvijala ozbiljna rasprava, neko je pogledao gore i u prozorčetu video poznatu zastavu. Naime, u znak pozdrava, putnici su razvili jugoslovensku zastavu i mahanjem pozdravljali sve one koji su ih sa zemlje budno posmatrali. Zatim je cepelin još jednom zaplovio ka Savi i prateći je od ušća do Ade, skrenuo ka Zemunu. Oni pažljiviji videli su da nešto pada na zemlju. Strah da je u pitanju neki nesrećni putnik, ubrzo je razvejala vest da je u pitanju džak sa poštanskim pošiljkama, koje je lađa prenosila kako bi pokrila troškove. 

Usledila su potom još dva kruga oko centra, da bi se tačno u 7:40 lađa lagano otisnula ka Smederevu i dalje ka Sofiji. 

Zanimljivo je da je ovaj događaj samo potpirio interesovanje Beograđana za "Grafa Cepelina", te je beogradska štampa marljivo prenosila ostala putovanja ovog kolosa.