Tvrđava i grad "na ušću dveju reka ispod Avale" preturili su preko glave mnoge vetrove, I pre nego što je postao glavni grad zemlje i bio tek varošica na granici, Beograd beše centar dešavanja i mesto oko koga su se lomila brojna koplja. Zato ne čudi da je i pitanje da li će Beograd postati prestonica Srbije bilo praćeno burnim događajima.

Borba dva grada

Sredinom 19. veka oko izbora prestonice vodila se bespoštedna borba u kojoj su učestvavali knezovi Miloš i Mihalo, ustavobranitelji na čelu sa Tomom Vučićem, a svoj doprinos pružili su čak i inostrani konzuli. Naime, u vreme posle Drugog srpskog ustanka, glavni grad zemlje 1818. godine postao je Kragujevac. Tome je primarno presudila dobra strateška pozicija grada. Iz Kragujevca knez Miloš je lako mogao da sprovodi vojne manevre i suprotstavlja se Turcima.

Međutim, donošenje hatišerifa 1830. godine preokrenulo je stvari. Srbija je ovim dokumentom dobila državna prava i slobodu, čime je politički značaj Kragujevca počeo da rapidno opada. Kragujevac, takođe, nije imao preduslove da se održi kao glavni grad. Nedostajalo mu je stanova, objekata za administraciju, strane ambasade...

Na početku predlozi za prestonicu bili su Smederevo i Topčider. Ovu ideju zagovarali su Turci plašeći se da će, u Beogradu, doći do formiranja snažnog srpskog jezgra. Knez Miloš je zato počeo da razmišlja o prebacivanju srpskog življa u Topčider i ovo mesto počne da transformiše u veliki grad.

Ne treba zaboraviti da je Beograd tog vremena imao svega oko 5.000 stanovnika među kojima je najmanje bilo Srba. Zapravo, u nerazvijenom gradu preovlađivali su Turci, Jevreji, Grci, Cincari i Romi. Ipak, knez Miloš je, uprkos svemu, prelomio – Beograd je morao postati srpska prestonica.

Političke igre

Turcima se ova Miloševa ideja nije nimalo dopala. Da, prema hatišerifu su morali da se isele iz varoši, ali su i dalje imali vojnu postaju unutar gradskih zidina. Svoje neslaganje su izrazili i 1833. kada su Turska i Rusija sklopili ugovor o prijateljstvu.

Uzalud. Miloš je bio tvrd u svojoj odluci i 1834. počinje na gradi konake u Sava-mali, novi dvorac, Carinarnicu i druge objekte. Čak se i početkom 1835. godine seli u Beograd iako ga je turski verzir upozoravao da nije u stanju da mu osigura sigurnost od Turaka.

A onda je politička šahovska partija počela da se ubrzava. "Turskim ustavom" 1838. godine nastaje Savet sa doživotnim članovima. Njegova uloga bila je osnaživanje ruskog i turskog uticaja u Srbiji i slabljenje Miloševe snage.

U tom trenutku situacija se okreće. Nakon što je ustav objavljen, ustavobranitelji počinju da zagovaraju ideju Beograda kao prestonice. Razlog je ležao u strahu od Šumadije koja je bila puna Miloševih pristalica i rodno mesto srpskih ustanika.

Knez je bio svestan situacije. Zato poziva Savet da pokupi ministre i sve iz Velikog suda i da svi pređu u Kragujevac koji je i dalje funkcionisao kao glavni grad.

Pokupali su da se izvuku. Uvijali su, izmišljali načine da stvari prolongiraju, ali na kraju, februara 1838. pređoše u Kragujevac, s tim da je vlada ostala u Beogradu.

Knez Miloš tada povlači novi potez. Misija je bila preseći ruski i turski uticaj na vladu, pa knez aprila 1839. neočekivano seli u Beograd. Ovaj čin bio je nagao, pa je vojska u Kragujevcu pomislila da je knez u Beogradu zapravo zarobljen i podigla pobunu. Iako je ugušena, ova pobuna je potvrdila ustavobraniteljima da Kragujevac ne sme biti prestonica, niti da knez Miloš na čelu Srba. Preko ruskog konzula stvara se pritisak na kneza i on juna 1838. potpisuje "otrečenije" na presto (abdicira) i pod stražom napušta Srbiju.

Dolazak kneza Mihaila

Prvi čovek Srbije postaje knez Mihailo i pitanje prestonice ponovo dolazi u žižu interesovanja. U to počinje da se prenosi aber kako je Mihailo zarobljen i da ga truju u Beogradu.

Bila je dovoljna samo jedna iskra. Narod u Šumadiji i Kolubari se odmah podigao i stigao do Železnika da bi oslobodio kneza. Narod je bio razjaren do te mere da je knez Mihailo morao da iziđe pred njih u Topčideru kako bi ih smirio.

Međutim, buna se proširila, pa knez maja 1840. godine odlazi u Kragujevac da se dogovori s narodom. Po želji naroda knez je iz Kragujevca tražio od Saveta da reši pitanje prestonice. Savet se većinom glasova izjasnio za Beograd 13. maja 1840. Usledio je ukaz kojim knez Mihailo 5. maja 1840. to i potvrđuje. Zasebnom proklamacijom, 25. aprila 1841. knez je saopštio narodu svoju odluku o konačnom preseljenju u Beograd kao novu prestonicu.

Od tada do danas Beograd je glavni grad Srbije.