Te 1832. godine Beograd je još podsećao na tursku varoš, a na vrata mu je već uveliko kucala Evropa. I ne bilo kakva Evropa, već ona kolonijalna nad kojom sunce nikada ne zalazi. Predstavnik joj beše neobična životinja sive boje, duge surle, velikih ušiju i lepih manira - Baba, "Slon-Gastronom".

Prvi slon u Beogradu

Daleki gost dospeo je jednog jesenjeg jutra u Beograd brodom preko Pešte i Beča. Na ovom nevoljnom putu našao se pod budnim okom Emilije Leserf, vlasnice i krotiteljke. Pre nego što je dospeo u njeno vlasništvo, trenirao ga je čuveni Antonio Francioni, francuski jahač i vlasnika čuvenog "Cirque Olympique", prvog modernog cirkusa u svetu. Mladi slon, rođen u zatočeništvu na lađi koja je je plovila sa Cejlona do Londona, naučio je u cirkusu danas neobične veštine - otvarao je pampure na flašama surlom, znao je da sedi za stolom, mahao je maramicom, hvatao jabuke surlom i, čak, svirao primitivne žičane instrumente. Zbog svojih naučenih lepih manira za stolom, nazivan je i "Elephant Gastronome" ili "Slon-Gastronom". Tih godina bio je prava senzacija u Evropi i u Americi. Ipak danas nije ostalo zabeleženo šta je to gospođicu Leserf navelo da ga dovede u ove krajeve.

Njegov dolazak bio je obeležen još jednom novinom na ulicama Beograda - prvim štampanim plakatima. Naime, na zahtev vlasnice, tek osnovana Državna štamparija štampala je prigodan plakat na kome je ispod Babine slike stajao tekst:

"U Beogradu s dopuštenjem visočajše srbske vlasti imaće Emilija Leserf čest predstaviti na viđenije velikog, lepo i muškog elefanta (slona, fila) koi velike zube ima, od najvećeg je roda, i koi je i u Parizu, Beču i Pešti od najveće gospode s velikim zadovoljstvom gledan. On je 12 stopa visok, ima mu 11 godina i važi 80 centa, a okoćen je na jednoj galii koja je išla iz Cejlona u London. Od mladosti njegove on je obučavan najboljim načinom i neprestanim trudom njegovog gospodara došao je do toga, da se slobodno reći može da je on najvišii od sviju slonova koi su dosada viđeni. Gospodar njegov doveo ga je do toga, te vrlo sluša; njegovu učivost i tihost osvedočiće slon isti tim, što će odma sve učiniti, što mu G-čina Leserf bude zapovedala."

 Grafika: "Beograd kroz vekove", Beograd, 1951. - Prvi štampani plakat u Beogradu

Lađa sa slonom bila je usidrena u blizini Đumrukane, magacina carinarnice, koja je bila centar veselog večernjeg života varoši. Radoznali Beograđani mogli su da vide ovu plemenitu životinju sa dalekog azijskog kontinenta svakog dana od 11 ujutro do 11 uveče. Cena je bila "prava sitnica" - pola cvanciga za odrasle i 5 krajcera srebra za decu. Neki kažu da se tu zadesio i neki Makedonac koji je tumačio okupljenim znatiželjnicima šta je i odakle je slon, koliko hlebova jede, koliko vode pije, kakve veštine i trikove zna da izvodi.

Možemo samo da zamislim prizor ove moćne životinje koja izlazi iz skučenog trupa rečne lađe, podiže surlu i ispušta svoj prodorni zov. A onda, elegantno, uzima maramicu iz ruku gospođice Leserf i maše okupljenim varošanima. Bilo je to čudo kakvo Beograd pre toga, i dugo posle toga, nije video.

Slon krivac za skupoću

Baba i gospođica Leserf ostali su u Beogradu tek par dana. A zatim su se niz Dunav zaputili do neke nove luke i novih znatiželjnika. Za njima su ostali izbledeli plakati na tarabama i zidovima, te poneka zgoda koja se još dugo prepričavala. Govorilo se da je zbog proždrljivosti slona, koji je svakog dana jeo naramke sena i hleba, cena ove životne namirnice porasla i da je zbog toga zavladala velika skupoća.

Drugi su, pak, tvrdili da je slon bio krivac za kišu koja je tih dana padala po ceo dana i celu noć. Zaklinjali su se ga videli kako svojom moćnom surlom zahvata vodu iz Save i potom je izbacuje po Beogradu u vidu kiše.

Bilo kako bilo, Babina sudbina nije bila nimalo idilična. Turneja je ovog "Slona-Gastronoma" vodila širom Evrope i Amerike. Zabeleženo je da je 1837. godine prodan jednom francuskom glumcu i da je umro 1840. godine.  Vremenom će njegovo ime postati sinonim za sve slonove koji su nastupali u cirkusu.