Otkako se tadašnja Savezna Republika našla u periodu nezapamćene krize, delovalo je kao da se malo šta povodom toga moglo učiniti. Uz razbuktalu inflaciju buktali su i građanski sukobi, a država je usled Rezolucije 757 ostala odsečena od ostatka sveta.

Za to vreme – a ne bi li se posledice hiperinflacije koliko-toliko zakamuflirale – pribeglo se taktici zvanoj denominacija. Tačnije, denominacijom se menjala vrednost novčanica, najčešće tako što su se sa njih brisale nule.

Time su se okolnosti pokušale učiniti lakšim za stanovništvo ionako namučeno silnim milionima. Jednostavnije bi bilo i vlasnicima preduzeća, koji su bilanse najpre računali u milijardama, a zatim ih prevodili na čitljivije nemačke marke. Država se, pak, i pre ovoga okretala denominaciji: prvi put sredinom ’60-ih godina prošlog veka, kada je stotinu starih preinačeno u jedan novi dinar.

Tridesetak godina kasnije, vrag je zaista odneo šalu. Dok je inflacija praznila džepove, septembra 1993. godine je na snagu stupio Zakon o denominaciji nacionalne valute. Da bi se država, međutim, iole izvukla iz krize, denominaciji se u periodu od 22 meseca pribeglo četiri puta.

Deda Avramov spasonosni plan

Pre svega, denominacijom (iliti brisanjem nula) ponovo se s početka ’90-ih nameravala promeniti vrednost dinara. Jula 1992. godine se to učinilo prvi put, a zatim ponovo u oktobru iduće, 1993. godine – jedan milion je od tada vredeo jedan dinar.

Međutim, hiperinflacija je i dalje gutala vrednost ovdašnje valute, kulminirajući najzad u januaru 1994. godine. Početkom istog meseca se denominaciji pribeglo i treći put, kada je sa jedne milijarde „obrisano“ 9 nula.

Ovoj taktici je, doduše, i dalje prkosila svakodnevica. Skidanje nula sa miliona i milijardi pre je nalikovalo gašenju požara nego dugoročnom rešenju. Da bi požar napokon bio ugašen, usledela je i poslednja, četvrta denominacija.

Državni vrh je ovoga put kormilo prepustio Dragoslavu Avramoviću – upravo ekonomisti koji je procenio da je hiperinflacija na dnevnom nivou tog januara dosegla rekordnih 62%. Sa Avramovićem na čelu, grupa ekonomista je sastavila plan ne bi li se inflaciji najzad stalo na kraj. 24 januara te godine, uz intervenciju Dragoslava Avramovića uveden je i novi dinar, koji je četvrtim po redu brisanjem nula izjednačen sa vrednošću jedne nemačke marke.

Kada sa pleća spadne breme miliona i milijardi

Time je i onaj požar napokon ugašen: po prvi put se nakon 22 meseca moglo reći da se agoniji nazire kraj. Inflacija sa zloglasnim „hiper“ je zvanično ukroćena, a građani Savezne Republike su se oprostili od svojih miliona i milijardi.

Ekonomista Avramović je, pak, od milošte dobio nadimak deda Avram, a njegov novi dinar – deda Avramov dinar. Marta iste godine, postavljen je i za guvernera Narodne banke Jugoslavije. Doskorašnji milioneri su, s druge strane, najzad osetili olakšanje, iako je onolika hiperinflacija morala ostaviti posledice.

Državna ekonomija je, naime, tek polazila putem oporavka. I mada se to se nije moglo desiti preko noći, sa pleća stanovnika Savezne Republike je ipak spao teret silnih nula. Sticajem neveselih okolnosti, ne biti (više) milioner je u ovom slučaju donelo i dugo očekivano olakšanje.

Što se preostalih, već odštampanih miliona i milijardi tiče (a koje su bile pretekle u svakoj kući), njih je ostalo u amanet mlađim generacijama. Dok su stariji pokušavali da zaborave svoje milionerske dane, novčanice sa mnogo nula dobile su novu namenu. Iz zapećka su ih vadili neki novi klinci, u čijim prodavnicama, iako izmaštanim, rafovi nikada nisu bili prazni.