Pored porodičnih priča, jedan od najzanimljivih načina da se upoznamo sa životom naših predaka je svakako listanje starih novina. I dok nas tabloidni naslovi i dešavanja na svetskoj i domaćoj društveno-političkoj sceni podsećaju da se u proteklih vek i više malo što promenilo, na marginama novina nalaze se i vesti o događajima i stvarima koji su nam danas uobičajeni, podrazumevani, čak i komični, a nekada su bile prava revolucija.

Jedan od takvih događaja bila je Prva zemaljska higijenska izložba, koja je je za današnje prilike bila krajnje neobičan spoj. Naime, dok ste u jednom ćošku izložbe mogli da ispijate kafu i uživate u vožnji karuselom, u drugim se nalazila naučna postavka koja vas je upoznava o svim posledicma burnog noćnog života i loših higijenskih navika. Ali to nije sve...

"Pre i posle jela ruke treba prati"

Higijenske i zdravstvene prilike u Kraljevini Jugoslaviji teško da bi mogle da se nazovu povoljnim. Pretežno agrarna zemlja koja je još grcala u siromaštvu, radničke četvrti po gradovima koje su više ličile na čergarska naselja bili su savršeno tlo za razne bolesti koje su kosile sve - od dece do odraslih u punoj snazi. Jedan od prvih koji je ustao protiv ovakvog stanja bio je dr Milan Jovanović Batut, koji je se često smatra pravim prosvetiteljem na polju srpske medicine i higijenske zaštite. Njegovim stopama proći će i članovi Društva za očuvanje narodnog zdravlja, osnovanog na Cveti 1902. godine

Upravo je ovo društvo bilo inicijator Prve zemaljske higijenske izložbe, održane od 19. avgusta do 30. septembra povodom tridesetogodišnjice Društva. Kao osnovi cilj izložbe postavljeno je "unapređenje zdravlja širenjme zdravstvene prosvećenosti i propaganda proizvoda koji tome služe". O značaju izložbe govori i to da je održana pod pokroviteljstvom kralja Aleksandra I Karađorđevića, a u svesrdnu pomoć svih zdravstvenih i higijenskih zavoda iz većih jugoslovenskih gradova.

Foto: Bibilioteka grada Beograda / "Spomenica 1. higijenske zemaljske izložbe", 1933.

Od trkališta do izložbenog paviljona

Za mesto održavanja izložbe odabrana je jedna zapuštena i neuređena poljana na samom obodu grada, podno Tašmajdanskog parka. Od vremena kneza Mihaila pa sve do Prvog balkanskog rata ovde se nalazilo trkalište, da bi posle izmeštanja istog na Carevu ćupriju postala svojevrsna buvlja pijaca. Na obodu ove poljane prema Bulevaru kralja Aleksandra je krajem dvadesetih godina počela izgradnja zgrade Tehničkih fakulteta, a donji deo placa je privremenu renesansu doživeo 1930. godine kada je na uglu ulica Grobljanske (danas Ruzveltove) i Kraljice Marije izgrađen drveni stadion za potrebe Sveslovenskog sleta. Pošto je slet završen, a stadion razmontiran, poljana se vratila u svoje pređašnje stanje.

Iako bi nekome ova činjenica predstavljala pravu glavobolju, za organizatore izložbe je bila pravi kreativni izazov. Odlučeno je da se na prostoru veličine 40.000 kvadratnih metara izgradi zanatlijski deo izložbe, kao i jedan zabavni deo. Prostor je nivelisan, zasut šljunkom i ograđen. Teren je potom bio posut engleskom travom, cvećem i raznim zelenilom. Kako bi se prikazale sve prednosti savremenog života, prostavljene su vodovodne i kanalizacione instalacije za potrebe modernih toaleta i higijenskih česmi koje su bile na raspolaganju posetiocima.

Foto: Bibilioteka grada Beograda / "Spomenica 1. higijenske zemaljske izložbe", 1933.

Pored uređenja izložbenog paviljona, dosta pažnje posvećeno je promociji u novinama, po gradu su bili izlepljeni plakatati i štampan poseban vodič kroz izložbu. U zgradi fakulteta postojalo je i pravo obdanište u kome su roditelji mogli da ostave decu na čuvanje dok su u obilasku. Takođe, na izložbi je otvoreno i privremeno poštansko odeljenje koje je imalo svoj posebni žig “1. zemaljska higijenska izložba”, Za zabavu i obaveštavanje posetilaca bila zadužena lokalna radio stanica, sa “tri jaka megafona”.

Bile su organizovane grupne posete iz raznih delova Srbije i Jugoslavije, a prema podacima ogranizacionog odmora za mesec dana izložbu je posetilo 63.000 posetilaca. Cene karte bile su prilagođene platežnim sposobnostima posetilaca, tako da je pored redovne cene od 8 dinara, znatno niža od 2 i 4 dinara bila predviđena za decu, studente, vojnike i one slabijeg imovinskog statusa.

Foto: Bibilioteka grada Beograda / "Spomenica 1. higijenske zemaljske izložbe", 1933.

Neobični spoj nauke i turizma

Poučni deo izložbe bio je postavljen u zgradi Tehničkih fakulteta, tako da ste od impozantnog ulaza mogli i bukvalno da uronite u sve aspekte ljudskog života i fiziologije. Zanimljiva je opaska organizacionog odbora koji navodi da je deo o "polnoj fiziologiji" bio "prosto stalno opsednut i do pojedinih objekata se teško moglo doći.

A kada biste završili upoznavanje sa ljudskom fiziologijom, mogli ste da nastavite razgledanje dela postavke posvećene “Zdravstvenom prosvećivanju”, gde je dobar deo izložbe bio dramatičan i potresan prikaz svih opasnosti i posledica koje donosi alkoholizam i “neuredan” život.

Da bi donekle povratili prestravljene posetioce, organizatori su ih u nastavku izložbe upoznavali sa svim prirodnim lepotama naše zemlje od vazdušnih do termalnih banja, sanatorijuma, jezera, planina i izletišta za velike i male. Sve ovo je bilo bogato propraćeno oglasima, pardon – dijagramima i slikama turističke agencije “Putnik”.

Foto: Bibilioteka grada Beograda / "Spomenica 1. higijenske zemaljske izložbe", 1933.

Posebna pažnja bila je posvećena prikazu pravilne nege, ishrane i odgoja dece, dok je u  jednom delu bio pravi prikaz bolesničke sobe.

Sledio je deo izložbe o kožnim bolestima i (ne)higijenskim naseljima, a da posetioci ipak ne bi bili baš sasvim oneraspoloženi i preplašeni, za kraj je ostavljen uvek aktuelni deo o zdavoj ishrani.

Kroz čitavu izložbu posetioce su vodili lekari, medicinari i sestre nudilje, edukujući ih o predmetima i upozoravajući ih na važnije stvari. Svakog dana od 19:30 prikazivani su filmovi, uglavnom edukativne prirode. Tokom izložbe podeljeno je preko 10.000 brošura.

Foto: Bibilioteka grada Beograda / "Spomenica 1. higijenske zemaljske izložbe", 1933.

Preteča Beogradskog velesajma

Pošto bi se posetioci prošetali kroz ovu poučnu i na momente zastrašujuću izložbu, u otvorenom delu izložbe mogli su da isprobaju neko od prezentovanih higijenskih sredstva, odnosno sapun i pastu za zube ili kupe neki medenjak.

Ovaj komercijalni deo izložbe nalazio se na nekadašnjoj poljani i bio je preteča Beogradskoj velesajma koji će četiri godine kasnije nići na Novom Beogradu.

Sajam je privukao 67 izlagača  koji su bili podeljeni u tri paviljona. Prvi je bio namenjen hemijskoj i farmaceutskoj struci, u drugom se nalazila oprema za stan, dok je treći bio namenjen proizvođačima životnih namirnica, uključujući i medenjake.

Foto: Bibilioteka grada Beograda / "Spomenica 1. higijenske zemaljske izložbe", 1933.

Da, dobro ste pročitali. Na ulaznom delu, koji je naknedno otvoren prema ulici Kraljice Marije kako bi se omogućila veća poseta bez plaćanja karte za izložbu, bio je smešten niz kućica u kojima su se prodavale igračke, sitnice iz ručne radinosti i medeni kolači. U centralnom delu bila je smeštena impozantna česma oko koje su bili smešteni veći izlagački paviljoni.

Najimpresivniji paviljon bio paviljon fabrike za izradu sapuna “Sablja” u vidu sapuna za pranje, koji se izdizao na četiri masivna stuba koji su prikazivali sapun za brijanje u tubi. Pored sapuna, Beograđani su mogli da se upoznaju sa novim vrstama pasti za zube ili “klorodontima”, kako domaće tako strane proizvodnje, farbama za fasadu i ogradu, lekovima protiv malarije, higijenskih četki, raznim vrstama nameštaja od kovanog gvožđa i metala, sredstvima protiv insekata, "kraljica peći" i svega što je imalo bilo kakve veze sa svakodnevnim životom, ishranom i održavanjem higijene.

Foto: Bibilioteka grada Beograda / "Spomenica 1. higijenske zemaljske izložbe", 1933.

Zanimljivo je da u ovim starim oglasimo nalazimo i firme koje su poznate i današnjim generacijama. Svoj izložbeni štand imala je “Merima” iz Kruševca, “Elektrolux” koji je izlagao “higijenski nameštaj”, u stvari frižidere, kao i Fabrika zamenica kave i kavnih dodataka “Franck” iz Zagreba.

I za kraj u kafanu...

Kada bi se posetioci umorili od razgledanja i kupovine, dočekivao ih je zabavni deo. Iako je u početku bio zamišljen samo u svrhu promocije promocije higijenskih i zdravstvenih navika, svoj vašarski izgled dobio je zahvaljujući saradnji sa Materinskim udruženjem.

Naime, u cilju obezbeđenja sredstava za finansiranje poučnog dela izložbe, zabavni deo je bio predviđen da bude prava mamipara. I ovde se u centralnom delu nalazila vodena instalacija u vidu vodoskoka pored koga je bila postavljena vodena klizaljka duga 100m. Ova klizaljka je u stvari bila tobogan niz koji su se sa visine od 18m velikom brzinom spuštali čamci i završavali uz ciku i vrisku razdragane dečurlije u veštačkom jezeru. Tu je bila i mini železnica, đavolji točak, ringišpil, autodrom i prava pravcata ukleta kuća i druge vašarske atrakcije.

Foto: Bibilioteka grada Beograda / "Spomenica 1. higijenske zemaljske izložbe", 1933.

Ako ste želeli predah, mogli ste da zasednete u kafanu koja se pružala čitavom dužinom ovog otvorenog dela i bila putem dva drvena mostića povezana sa zgradom fakulteta u kojoj je bio poučni deo. Današnjim generacijama bi ovaj prelaz sa predavanja o pošastima nezdravog života u kafanu predstavljao neobičan izbor, ali izgleda da to ondašnjim Beograđanima uopšte nije smetalo.

Ipak, nije se sve završavalo sa ićem i pićem. U okviru zabavnog dela napravljen je i manji stadion na kojem je tokom izložbe bio održan hazenski turnir. Hazen je bio isključivo ženski sport, sličan fudbalu, vrlo popularan među ondašnjom omladinom.

Šta se posle dešavalo, lako je naslutiti. Vremenom je ova izložba zaboravljena, iako je borba za zdrave i higijenske uslove života nastavljena. Danas se na ovom mestu nalazi zgrada Mašinskog fakulteta, izgrađena šezdesetih godina XX veka.