Svetislav Ivan Petrović bio je prva velika holivudska zvezda srpskog porekla. Neki bi rekli - i jedina. Zamalo je postao veći od čuvenog zavodnika Rudolfa Valentina, ali sudbina je za njega imala sasvim drugačiji put. 

Kako je poseta Beogradu prerasla u histeriju

Svetislav je u svet sedme umetnosti kročio u Budimpešti, zatim u Beču, produžila se u Berlinu i Parizu, te u ostalim značajnijim prestonicama Evrope. Posle desetak godina, 1928. vratio se nakratko u svoj Novi Sad, koji ga je dočekao na ulicama što je prenela i “Politika” na naslovnoj strani. “Novosti” pišu: “Oduševljena gomila zamalo što ga nije zadavila svojim nadiranjem. Izgledalo je kao da u nastupu ljubavi žele da ga linčuju”.

Svetska slava, popularizacija filmske umetnosti i njegov patriotizam donose mu Orden Svetog Save prvog reda koji mu je uručio kralj Aleksandar Karađorđević u Beogradu. Još jača euforija Petrovića ga je sačekala u prestonici.

Sve se pretvorilo u histeriju desetine hiljada obožavalaca, govorilo se o 40 000 Beograđana, a savremenici su zabeležili da su “mu se devojke doslovno bacale pod automobil”. Ogroman broj uloga uslovio je da nije često boravio u Srbiji, ali prilikom kraćih privatnih poseta družio se sa koleginicom Itom Rinom, Branislavom Nušićem.

Pad u zaborav

Oni koji su se bolje upoznali sa životom Svetislava Ivana Petrovića kažu da je bio antifašista i da se po izbijanju Drugog svetskog rata, iz Nemačke sklonio u Mađarsku da ne bi igrao u propagandnim filmovima. Njegovi poklonici tvrde da nije politički angažovan, a da je u zaborav pao iz političkih razloga.

Nove posleratne jugolsovenske vlasti nisu mu “zaboravile” skoro 40 filmova koje je snimio pre i za vreme fašističke Nemačke. Istina, filmovi su pretežno bili sa ljubavnom tematikom. Posle rata boravi neko vreme u Mađarskoj, gde radi kao spiker na radio stanici Slobodna Evropa.

Iz Mađarske odlazi u Austriju, da bi se stalno na kraju nastanio u Nemačkoj. Na jednom od snimanja upoznao je suprugu, pevačicu Fridl Šuster. U braku nisu imali dece.

Poslednje klape

Posle Drugog svetskog rata, 1953. godine, ipak boravi kraće vreme u Jugoslaviji snimajući slovenački film „Dalmatinska svadba“ gde tumači jednu od glavnih uloga. Režiser je bio Geze fon Bolvarije. Ta koprodukcija sa Zapadnom Nemačkom bila je jedan od prvih kolor filmova snimljenih kod nas. Devet godina kasnije nosi jednu od glavnih uloga u filmu “Lift za gubilište” reditelja Luja Mala. Partneri su mu bili Moris Roneo, Žana Moro i Lino Ventura. Snimio je i “Putovanje” velikog Anatolea Litvaka.

Petrović je umro u 69. godini u Minhenu 1962. godine, gde je i sahranjen. U Jugoslovenskoj kinoteci početak 2017. godine bio je u znaku glumca “za kojim je uzdisala Evropa”. Tom prilikom neko reče da je Petrović bio “toliko veliki da je morao imati i dva imena – Svetislav Ivan Petrović!” U jednom izveštaju iz Nice Boža Nikolić piše: “Niko ne gleda Valentina, svi se okreću za našim Svetislavom”.