I staro i mlado, svi su ga poznavali kao Ljubu Vrapca i obožavali njegove dosetke, viceve i upadice kojima je znao da oraspoloži i najtužnijeg čoveka. Nadimak Vrabac zaradio je svojim niskim stasom, hitrim pokretima i britkim mislima. Beše mu dovoljno da samo osmotri čoveka i već je imao šta da mu dobaci ili da bocne i isprovocira čoveka, ali uvek dobronamerno i bez vređanja.

Specijalnost su mu bile podvale poznatim Beograđanima zbog čega je uživao poštovanje poznatih pisaca Stevana Sremca i Branislava Nušića, dok se sa čuvenim glumcem i komedijašem Čiča Ilijom Stanojevićem slagao kao da su od iste majke rođeni.

U kafani, Vrapca je čovek mogao zateći u društvu uglednih advokata i boema starog Beograda koji su za njega uvek imali stolicu i kapljicu. Voleli su ga i trgovci i zanatlije. Znali su da ako Vrabac uleti u njihov dućan, sjatiće se ljudi samo da ga čuju šta će sledeće reći, a kada su već tu, pazariće nešto.

Ljuba Vrabac nije bio visoko školovan, ali mu to nije smetalo da nađe posao u državnoj službi i tako izdržava svoju suprugu i decu. Karijeru je počeo kao niži činovnik u policiji, a kada su ga pitali kako je na poslu samo bi odgovarao: "Šteta što nisam gluplji, daleko bih dogurao".

Foto: Wikipedia - Kralj Milan Obrenović u mladosti

Susret sa Milanom Obrenovićem

Zbog svoje neobične prirode Ljuba je nekoliko puta bivao najuren iz službe, a prvi put to se dogodilo zahvaljujući njegovom susretu sa kraljem Milanom Obrenovićem.

Kralj Milan je važio za velikog ljubitelja žena i nije dopuštao da mu brak sa prelepom Natalijom zasmeta u ovim aktivnostima.

Jedna od kraljevih družbenica bila je i Artemiza Hristić u koju se svojski zaljubio iako se ne bi moglo reći da je pripadala najlepšim ženama Beograda. Artemiza je živela blizu kraljeve rezidencije pa bi vladar, svako malo, navraćao do nje noseći joj nekakav poklon.

Budući da narod nije baš blagonaklono gledao na kraljevo ponašanje i shvatanje bračnog morala, policiji je bilo naređeno da dobro pazi na gospođu Hristić. Kako bi prikrio svoje kretanje, kralj je u posetu svojoj ljubavnici dolazio sam, obično ogrnut plaštom i pod okriljem noći.

I tako, jedne noći, kralj Milan sa kapuljačom na glavi, krenu u noćnu posetu noseći svojoj dragoj na poklon saksiju sa cvećem. Slučaj je hteo da naleti na patrolu u kojoj su bili Ljuba Vrabac i dvojica žandarma.

Videvši priliku u noći, Ljuba povika "Stani! Ko si ti?" Kralj ne reče ništa, samo malo smače kapuljaču nadajući se da će ga patrola prepoznati. Međutim, Ljuba, praveći se nevešti samo reče: "Slušaj ti protuvo, hajde u kvart da vidimo zašto se smucaš u ovo doba".

Kralj tu pobesne. Zar će tako sa njim da razgovara neki tamo činovničić. Skinu plašt sa sebe i kada svima postade jasno o kome se radi povika: "Idi ti u kvart. I reci tamo da te je iz službe otpustio kralj Milan Obrenović".

Upravnika grada umalo nije strefio šlog kada je narednog jutra čuo šta se dogodilo. Ljuba bi otpušten, ali je ubrzo i vraćen na posao zahvaljujući uticajnim prijateljima. Ipak, to ne bi kraj Vrapčevim (ne)zgodama.

Foto: Marko Stojanović - Policijski pisar kupuje jaja i i kontroliše ih

Sa oca prešao na sina

Ljubi nije trebalo mnogo vremena da ponovo stane na žulj državnom vrhu. Ovoga puta došao je u sukob sa kraljem Aleksandrom Obrenovićem, sinom kralja Milana. A šta će Ljuba, nije on kriv što je Aleksandrova buduća supruga živela u blizini Artemize Hristić, u kraju grada za koji je Vrabac bio zadužen. Kralj i Draga Mašin ovde su se tajno sastajali, što je grdno bolelo jednog pisara koji se smrtno zaljubio u vladarevu izabranicu.

Ljubomora je učinila svoje i on odluči da napravi zasedu. Kada je kralj Aleksandar poslao kurira sa poverljivim pismom – pozivom na večeru, koje je bilo namenjeno samo za oči Drage Mašin, pisar ga zgrabi i odvede u kvart gde je Ljuba Vrabac dežurao te večeri.

Pisar i Ljuba tu nastaviše da ispituju momka. Te ko si, te šta si, te gde si pošao... Međutim, nesrećni momak nije smeo ni da pisne.

Kako pozivnica nije bila uručena, kralj je do ponoći uzaludno čekao svoju izabranicu. Nakon što je doznao šta se dogodilo, pobesneo je i probudio upravnika grada sa naređenjem da se sazna ko je to uhapsio njegovog kurira.

Upravniku je srce iskočilo iz grudi kada je saznao da Ljuba i pisar ispituju momka.

Posledica je moralo biti.

Izjutra je penzionisan starešina Ljubinog kvarta, sam Vrabac je ponovo isteran, a svi pisari iz tog kraja su ekspresno premešteni u Surdulicu i Brzu Palanku.

A izvukao se Ljuba. Dok imaš prijatelja imaš i načina. Zaposlio se kao pisar kod jednog advokata, svog drugara iz kafane. Kasnije je ponovo nešto radio u državnoj službi i na kraju se penzionisao 1903. sa 57 godina.

Odlazak Ljube Vrapca

Na Ljubinoj sahrani, kako se priča, bio je skoro pa ceo Beograd. Svi su žalili za odlaskom ovog druželjubivog čoveka koji im je decenijama uveseljavao dane. Stevan Aćimović, advokat i Ljubin prijatelj, pokupio je decu iz čaršije da hvataju vrapce pred sahranu. Plaćao je po banku za svaku pticu koju bi mu živu doneli.

Ljubi je opelo održano u Vaznesenjskoj crkvi, a zatim je Aćimović pustio vrapce iz kaveza da isprate Ljubu, čoveka koga su svi toliko voleli.