Na mestu na kom se danas nalazi Brankov most, spajajući stari i novi deo prestonice, nekada je stajao Most kralja Aleksandra Prvog, Zemunski most ili Acin most, kako su ga Beograđani zvali. Starosedeoci tvrde da je to bio najlepši most koji je Beograd ikada imao.

Na mestu današnjeg mosta, Sava je bila najpogodnija za prelaz, pa su tu, tokom istorije, bili najčešće postavljani pontonski mostovi. Prvi pravi most u istoriji, koji je drumski spojio Beograd i Zemun, bio je most kralja Aleksandra, koji je predstavljao jednu od najvažnijih i najpoznatijih građevina koja je postojala u našoj prestonici. Ovaj velelepni most bio je predivan viseći kolos, oslonjen na dva armirano-betonska stuba, napravljen u srpsko-vizantijskom stilu, dok su čitavu konstrukciju držala čelična užad.

Foto: Wikipedia - Današnja Brankova ulica, nekadašnja Gospodska u vreme izgradnje mosta

Projekat i izgradnja

Izgrađen je po ugledu na viseći most preko reke Rajne u Kelnu. Prema projektu, Most Viteškog kralja Aleksandra trebalo je da služi za tramvajski, kolski i pešački saobraćaj. Njegova ukupna dužina bila je 457 metara, a raspon 261 metar. Kako bi brodovi mogli neometano da plove ispod njega, predviđeno je da se reka premosti otvorom širine najmanje 250 metara, dok je maksimalna visina plovila smela da dosegne 12 metara.

Projekat za Aleksandrov most su uradile francuska firma "Batinjol" i nemačko preduzeće MAN. Nacrti, crteži, proračuni i skice prvog gradskog drumskog mosta nastale su još 1921. godine, ali su sredstva za izgradnju mosta obezbeđena tek 1930. godine. Radovi na mostu koštali su oko 190 miliona ondašnjih dinara. Za prilaze iz Brankove ulice, u to vreme Gospodske, tadašnja gradska opština je izdvojila dodatnih 30 miliona.

Spajanje poslednjih delova gvozdene konstrukcije završeno je u novembru 1933. godine, a godinu kasnije okončani su i radovi na prilazima mostu.

Foto: Wikipedia - Testiranje izdržljivosti Mosta kralja Aleksandra

Senzacionalno testiranje izdržljivosti

Velelepni most je zvanično pušten u saobraćaj 16. decembra 1934. godine, a ime je dobio u čast kralja Aleksandra koji je dva meseca ranije ubijen u Marseju. Otvaranje mosta bio je spektakularan događaj, koji se prepričavao godinama. Vrpcu je presekao princ namesnik Pavle Karađorđević, nakon čega je upriličeno svečano javno testiranje stabilnosti mosta. 700 konjanika pripadnika artiljerije Kraljeve garde, konjice Podoficirske škole i Zemunskog đačkog eskadrona, prejahalo je kasom preko mosta, ne jednom – nego četiri puta!

Stanovnici tadašnjeg Beograda kojih je tada bilo jedva nešto više od 300.000, sjatili su se na obalu Save, kako bi bili sigurni da će njihov prvi drumski most i prva stabilna veza sa Zemunom odoleti snažnoj tutnjavi konjanika. Most je prošao test izdržljivosti.

Grafika: Vreme, 16. decembar 1934. - Most je bio ostvarenje vekovne želje da se ostvari trajnija veza između Beograda i Zemuna

Poznati stručnjak iz Švajcarske, Mirko Roš, inače poreklom iz Srbije, došao je da izmeri otpornost mosta. Osciliranje mosta je bilo 13 centimetara tokom testiranja i uvaženi gospodin Roš je objasnio da je to dozvoljeno pomeranje, tako da su Beograđani mogli bezbrižno da šetaju novim mostom.

Već 1935. godine, iz Beograda je u Zemun krenuo tramvaj broj 14 koji je u početku polazio sa Terazija na svakih 15 minuta, i stizao vrlo brzo jer je do zemunskog hotela "Central” bilo samo sedam stanica.

Grafika: Arhiv Narodne biblioteke Srbije - Jedan od nacrta slavoluka koji je trebao da se nalazi na mostu, rad ruskog arhitetke Nikolaja Krasnova

Meštrovićeve neizvajane skulpture

Posle otvaranja Mosta kralja Aleksandra i puštanja u saobraćaj, u javnosti je održana veoma burna rasprava oko ideje našeg poznatog vajara Ivana Meštrovića, autora najpoznatijih spomenika u Beogradu, koji je planirao da, na vrlo visokim stubovima, prikaže četiri konjanika, po dva sa obe obale Save. Na beogradskoj strani trebalo je da na konjima budu prikazani car Dušan i kralj Petar, a na novobeogradskoj kraljevi Tvrtko i Tomislav. Ova zamisao bila je simbolično povezana sa njegovom vizijom tadašnje Jugoslavije.

Grafika: Wikipedia - Meštrovićev predlog skulptura

Ondašnje beogradske arhitekte sa Dragišom Brašovanom na čelu, snažno su se suprotstavile ovoj Meštrovićevoj viziji, tvrdeći kako bi ogromne skulpture bile preskupe, ali i da bi naružile izgled mosta. Pitanje je da li je to zaista bio pravi razlog zbog kog ove skulpture nisu postavljene, ili se ipak radilo o sukobu ideologija.

Foto: Wikipedia - Most je bio žrtva bezumlja Drugog svetskog rata

Srušen posle samo sedam godina

Ovaj viseći most krasio je naš glavni grad od 1934. do 1941. godine, kada ga je, na samom početku Drugog svetskog rata, ondašnja Vojska Kraljevine Jugoslavije digla u vazduh u nadi da će tako zaustaviti nadiranje nacista ka Beogradu. Tako je most završio u reci u noći između 10. i 11. aprila 1941. godine, ali je njegovo rušenje dovelo je do velike tragedije. Inženjeri koji su u toku noći minirali most, prevideli su brod "Tanasko Rajić”  koji se baš u tom trenutku našao ispod, te se metalna konstrukcija survala tačno na njega, usmrtivši 95 osoba od ukupno 110, koliko ih je bilo na brodu.

To je za mnoge predstavljalo potrvdu mita prokletstvu mosta, nastalog zbog činjenice da se gradio na ostacima stare džamije. Naime, nekadašnja Liman džamija nalazila se tačno na mestu gde je danas noseći stub mosta na desnoj obali Save. Na mestu mosta kralja Aleksandra 1956. podignut je Most bratstva i jedinstva, koji je ubrzo prekršten u Savski, a potom u Brankov most, po Brankovoj ulici koju nastavlja, a u slavu čuvenog pesnika Branka Radičevića.

Foto: Wikipedia - Jedna od rethih sačuvanih kolor fotografija mosta 

Tri brata

Postoji puno priča vezanih za ovaj most, ali jedna od interesantnijih je ta da je Acin most, osim brata blizanca u Kelnu, imao još jednog – u Austriji. Treći brat je izgrađen iste godine, po gotovo identičnom projektu u Beču, 1937. godine. Srušio se sam od sebe u Dunav u rano jutro 1. avgusta 1976. godine, uz jednu žrtvu.

Koja reka protiče ispod Savskog mosta?

Acin most je odavno srušen, ali deo njega i danas postoji. Iako Sava protiče oko 200 kilometara daleko od Kraljeva, Savski most preko reke Ibar u ovom gradu napravljen je od delova srušenog Mosta kralja Aleksandra. Posle rata, inženjeri su sklopili manji, ali ipak funkcionalan most kojim su prekoračili Ibar i Kraljevčani su ovaj most prozvali – Savski most!