Te davne 1948. godine, kada je Josip Broz rekao "istorijsko ne" Staljinu, inspektore Ozne do ludila je dovodio serijski ubica na ulicama Beograda. Uskoro je dobio i nadimak Fantom, jer je prepredeni ubica izmicao rukama pravde, ostavljajući iza sebe krvave tragove.

Danas znamo da je to bio Miodrag Stole Trifunović, strah i trepet za Beograđane.

Život obavijen velom tajni

Malo je čudnovato da čovek koji je po sopstvenim tvrdnjama izvršio 60 ubistava, nema ni jednu fotografiju ni u debelom policijskom dosijeu, pa tako se ni danas ne zna kako je izgledo, a nema ni podatka o datumu rođenja. A tajnom je obavijeno i koliko je stvarno ubio osoba.

Po svom svedočenju, rođen je u Nišu u porodici gde je otac bio alkoholičar, inače zanatlija, nekada bogat čovek koga su alkohol, kocka  i razvratan život doveli do prosjačkog štapa. Od ranog detinjstva bio je svedok očevog ponašanja, čija je najčešća žrtva bila Stoletova majka. Takav očev odnos prema porodici ostavio je dubok trag na psihu dečaka. Zamrzeo je žene i počeo da zamišlja o načinima kako da se sveti ženskom rodu. Kasnije će se hvaliti da je još kao dete često sanjao na koje sve načine može da izvrši svoja nedela.

Na ostvarenje svog nauma nije dugo čekao. Pretpostavlja se da je samo sa 15 godina godina izvršio svoje prvo zlodelo. Majka se sa Miodragom u Beograd, kako bi ga zaštitila, gde potom pohađa Srednju građevinsku školu. To je i doba kada postaje pasionirani sakupljač svega objavljenog o Džeku Trboseku, diveći se njegovoj "umešnosti", dvostrukom životu, njegovoj snazi. Po završetku škole dobio je poziv za vojsku koju je trebalo da služi u Nišu. Izbegava služenje vojnog roka glumeći ludaka i završava u Duševnoj bolnici "Toponica".

Veliki grad Stole doživljava kao "Eldorado" za svoje uznemirujuće ponašanje. U sam osvit Drugog svetskog rata postaje pretnja  za sve parove u beogradskim parkovima. Bio je kao duh, koji prati parove iz prikrajka, nečujno im prilazi i metalnom šipkom onesposobljava mladiće. Tako su devojke bile ostavljene na milost i nemilost Stoletu

Uspon Beogradskog fantoma

Danas je malo poznato šta se dešavalo sa Stoletom tokom Drugog svetskog rata, jer je i taj period njegovog života obavijen velom tajni i fantazija uznemirujućeg uma. Zna se da je posle rata radio kao građevinski preduzimač i gradio razrušeni grad. Da li je stres i užas rata bio okidač za zločine koje će uslediti, možemo samo da nagađamo.

U tim danima, koji su za mnoge bili preko potrebni glasnik slobode, počinje da sklapa svoj pakleni plan. Iz stana jednog beogradskog glumca krade periku, brkove i bradu, odelo, specijalne umetke za popunjavanje obraza i komplet za maskiranje. Menjajući spoljašnji izgled, postaje enigma za operativce Povereništva za unutrašnje poslove grada Beograda, usmeravajući ih na lažne tragove.

Prvi zločin u oslobođenom Beogradu

"Dana 1. februara 1948. godine nađen je ženski leš u jednom od nedovršenih paviljona u Cvijićevoj ulici. Ustanovili smo da je žena stara oko 33 godine. Po zgrčenim rukama i povredama na njima, može se zaključiti da se između žrtve i ubice vodila očajnička borba." Pisalo je u policijskoj belešci o prvom zabeleženom zločinu Trifunovića. Žrtvu je, u ranim jutarnjim satima našao sakupljač otpada. Bila je to majka dvoje dece, trgovačka radnica Milka K.

Da je u pitanju serijski ubica, koga je narod već prozvao Fantomom, policiji je bilo jasno kada je dvadeset dana kasnije, jedan ribar iz Save izvukao vreću sa delovima ljudskog tela. Bila je to Slavica Trifunović.

Nestanak devojke prijavila je ranije njena sestra Seka Trifunović. Seka je sa suprugom je živela u Zemunu, a za nju se govorilo da je bila preke naravi, sklona tuči i svađama. Njen muž je bio sušta suprtnost. Miran i spreman da u svakom trenutku pritekne u pomoć. Pričalo se da su ga čak komšije molile da u večernjim časovima prati devojke kako ne bi dopale ruku zloglasnog fantoma koji je harao beogradskim ulicama. Bio je građevinske struke. Pogađate, bio je to Miodrag Stole Trifunović, "mirni, tihi i dobri muž".

Zvezdarska šuma je bila najčešće mesto zločina Beogradskog fantoma. Policija i pored neprestanog rada na zločinima, "tapkala" je u mestu. Ubistva nisu mogli povezati, pronaći motiv za zverske zločine. Tokom 1948. godine u Beogradu je registrovano 14 ubistava devojaka.

Ipak, sasvim slučajno policija je naišla na prvi trag. Na mestu jednog zločina, kada je ubijena devojka od nepunih 18 godina, nađeni su uz tragove borbe i tragovi muških cipela s rebrastim otiscima. Za istražne organe bilo je to značajno otkriće, ali nedovoljno za identifikaciju devojke, jer je ubica pokupio sve lične stvari žrtve.

Jedna od napadnutih devojaka uspela je da se odbrani, pa je policiji ispričala da je Fantom sa žrtvama stupao u kontakt prestavljajući se kao muž bolesne žene. Ona je otkrila Stoleta kao čoveka koji je recitova žrtvama pre krvavog pira stihove:

"Nekad davno, u praistorijsko doba,

Zavijaše moj predak i bio je sretan.

A bio je ružan ko prava Rugoba.

Ali nikad tužan, nikad ko ja setan".

Nijedan zločin ne prolazi nekažnjeno

U prvim poratnim godinama vladala je i velika nestašica u mladoj državi. Snabedevalo se "na tačkice" i nedostajalo je gardarobe, hrane i raznih drugih potrepština. Plodno tle za crnu berzu koja je bila u punom zamahu. Stole Trifunović imao je bandu provalnika koji su praznili diplomatske magacine, radnje i kafane, pljačkali kuće.

Podmećući požar u bifeu "Zlatno burence", kako bi se osvetio vlasniku koji je krađu prijavio policiji, pravi svoju drugu  i kobnu grešku. Zaboravlja da obriše otiske prstiju sa kante benzina koju je koristio prilikom paljevnije.

Ubrzo klupko počinje da se odmotava. Đonovi njegovih cipela bili su identični sa tragovima nađenim na mestu jednog ubistva, a otisci na kanti na benzin zapečetili su Stoletovu sudbinu. Suočen sa neoborivim dokazima, Trifunović je sve priznao.

Mračna slava Beogradskog fantoma

Na saslušanju je Stole bio veoma rečit. Priznao je i zločine za koje niko nije znao, hvaleći se da je tokom boravka u duševnoj bolnici u "Toponici" usmrćivao bolesnike, čekajući da pacijenti zaspu, da bi ih potom davio i krao njihova sledovanja hrane i cigareta. Nezainteresovani lekari, nisu obraćali pažnju na ove smrti, pripisujući ih srčanom udaru ili iznenadnoj smrti.

Beogradski fantom se pred policijom hvalio sa 60 učinjenih zločina. Ipak, do danas je  ostalo nerazjašnjeno da li je to želja da prevaziđe svog "idola" u nedelima Džeka Trboseka ili je stvarno izvršio sva ta zlodela, jer su u ratnim vremenima stradale beogradske policijske arhive.

Njegovom statusu fantoma, pak, doprinela je i sama policija. Iz nepoznatih razloga za njim nije ostala nijedna fotografija, čak ni ona iz policijske arhive. Tako je osim života i zločina, i sam lik krvavog beogradskog fantoma obavijen velom tajni.

Kada je njegova supruga po hapšenju saznala za zločine koje je njen muž počinio, te da je među njima bila i njena sestra, podnela je zahtev za razvod braka. Odgovarujći islednicima zašto je Stoleta tukla, odgovorila je "jer je u krevetu bio nikakav".

Najveći serijski ubica sa ovih prostora nije dočekao izvršenje pravde. Presudio je sebi u istražnom zatvoru čekajući suđenje.