Jedna od zanimljivosti o Beogradu koja se često ponavlja je i ta da je Palata Albanija na Terazijama bila najviša građevina u Beogradu do izgradnje Palate Beograđanka. Ovo je samo donekle tačno.

Godinu dana pre zvaničnog završetka gradnje terazijskog nebodera, na drugoj strani reke podignuta je kula koja je Albaniju nadvisila za čak 19 metara.

Hej, vojnici, vazduhoplovci…

Kada je 1937. godine otvoreno Beogradsko sajmište na novobeogradskoj strani, gradske vlasti imale su velike ambicije da glavni grad Kraljevine Jugoslavije pretvore u privredni i turistički centar Balkana. Jedna od grandioznih manifestacijama koje su postavile Beograd na sajamsku mapu bila je i Prva međunarodna vazduhoplovna izložba koja je bila zakazana od 28. maja do 13. juna 1938. godine.

I dok su se sajamski paviljoni počinjali da pune raznim čudima tehnike, kao i pravim letilicama koje su sa raznih evropskih aerodroma sletile u Beograd, pažnju je privlačila neobična metalna konstrukcija koja je metar po metar rasla u visinu. Lokalna dečurlija i radoznalci izvijali su vratove u pokušaju da što bolje vide šta se dešava na poljani, a zatim puni utisaka raznosili priče i teorije šta se iza ovog građevinskog poduhvata krije.

Tajna je otkrivena nekoliko dana pre otvaranja izložbe kada je otkriveno da će pored zvaničnog izložbenog dela, sajam imati i zabavni deo, pravi vašar na kome će posetioci moći da se okrepe i zabave posle zamornog razgledanja. Bilo je predviđeno da se u večernjim časovima na pozornici ređaju zabavne i narodne grupe iz svih delova ondašnje Jugoslavije, a beogradske kafedžije su već uveliko tralje ruke jer je vreme tih dana u gradu bilo pravo tropsko. Da bi se donekle podigao kulturni i edukativni nivo, postavljene su makete aviona u kojima su mali piloti mogli da maštaju o nebeskim visinama, aparat za merenje kapaciteta pluća i druge sitnice koje su vašar pravile manje vašarom. Posebna atrakcija bila je tajanstvena metalna skalamerija, zapravo kula visoka preko 70 metara sa koje su oni najhrabriji mogli da skaču sa padobranom bez bojazni da će tlo dotaći na krajnje neprijatan način.

Bila je to najviša građevina u Beogradu tog vremena. 

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije / "Vreme", 1938. 

Pogled sa 72 metra

Vest o kuli za skakanje izazvala je veliko interesovanje Beograđana, koji su sa velikom pažnjom pratili dešavanja na i oko Vazduhoplovnog sajma. Otvaranje zabavnog dela bilo je predviđeno za 29. maj, dan posle svečanog otvaranja, a danima pre ovog događaja padale su opklade ko će biti prvi padobranac, da li će se let biti uspešan ili će se poput Ikara zakucati u tlo.

Međutim, Priroda je imala svoje planove koji se nisu baš poklapali sa znatiželjom posetilaca, te je na sve moguće načine ometala izgradnju kule. Velika visina zahtevala je veliku pažnju prilikom izgradnje platforme, lifta i potpornih stubova koji su ovo džina činili sigurnim. Uslovi za gradnju su bili veoma teški, jak vetar, kiša i nevreme nekoliko puta su prekidali dalji napredak. Tako je došao i prošao dan otvaranja Sajma, a kula je i dalje bila nedovršena i čekala prve „skakavce“.

Sve ovo iz prikrajka pratili su beogradske novine, koje su u svom čuvenom namćorastom stilu pratile dešavanja na vašaru: „Kula za skaknje će biti otvorena sutra“, „Kula za skakanje ipak nije završena“, „Ni juče nije proradila kula za skakanje na sajmištu“,„I dalje bez prvih padobranaca“. Kako bi se popunili stupce, novinari idu toliko daleko da prekorevaju sve one koji ne žele da kupe kartu od 10 dinara (novine su tada koštale 1 dinar), već se utrkuju da nađu što bolje mesto na suprotnoj strani reke za posmatranje atraktivnih skokova.

Nervoza oko atrakcije napokon je presečena 2. juna kada su članovi „Aero-kluba“ izveli tri uspešna probna skoka. Prvi je bio poznati „parašitista“ g. Petrović koji je izveo prvi skok. Kako navodi novinar „Vremena“ „redari su imali muke da zadrže oduševljene gledaoce, koje je interesovala ova novina“. Za njim su sa visine od 70 metara skočili i piloti g. Dragulić i Depola, da bi se fešta nastavila skokovima drugih članova.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije / "Vreme", 1938. 

Prvo pa žensko

Posle uspešnih probnih skokova, kula je već narednog dana bila otvorena za građanstvo. Na veliko iznenađenje, prvi „skakavac“ bila je mlada dama Katarina Matanović. I sama pasionirana avijatičarka, nije mogla da odoli da ne isproba i ovo čudo tehnike. Elegantno je prišla ivici sa velikim osmehom i skočila... Treba napomenuti da je prilikom ovih skokova padobran od japanske svile već bio otvoren, kako bi kratki let do tla, trajanja ni 30 sekundi, bio izveden bezbedno.

Njen doskok je propraćen sa velikim aplauzom i navijanjem, da bi pošto se izvukla ispod oblaka svile padobrana, okupljenima saopštila da je to bilo samo zagrevanje pred skok sa padobranom iz aviona koji je trebala da izvede narednog vikenda. Naime, pored toga što je bila avijatičaraka, ova mlada Zagrepčanka bila je i jedana od asova grupe mladih padobranaca koji su trebali da učestvuju na predstojećem aero-mitingu. Da, baš tako, pre više od 80 godina, avijatika i padobranstvo su bili sportovi kojima su se bavile i žene, rame u rame sa muškarcima.

Foto: Digitalna Narodna biblioteka Srbije / "Vreme", 1938.

Skok gospođice Matanović nije bio jedini tog dana. Pratio ga je narednik vodnik Lazar Milčić, koji je okupljene uveseljavao gimnastičkim akrobacijama, a zatim i g. Levi koji je zasmejao posetioce kada je u prašinu sleteo na zadnjicu, a ne na noge.

U narednim danima na platformi rekorderske kule smenjivali su se radoznalci i avanturisti, a svoj krati vek završila je sredinom juna 1938. godine kada se vašar spakovao i ustupio Sajmište nekoj novoj atrakciji.