Smrt je vrebala iz podzemlja tek oslobođenog Beograda tih oktobarskih dana 1944. godine. Partizani su krenuli njoj u susret. Nemci su ostavili na stotine elitnih SS dirvezanata u beogradskim tunelima, sa jasnim ciljem izazvati haos sa što više uništenja i razaranja.

Beograd je pretvoren u tvrđavu

Nemački okupator bio je svestan da se približava kraj Drugog svetskog rata i njihovog ratnog poraza. Nadolazeća ofanziva partizanskih snaga i Crvene armije dočekana je sa naređenjem da se Beograd brani po svaku cenu i do poslednjeg vojnika. Nacisti su do najsitnijih detalja pripremili "odbranu" Beograda. I ne samo po beogradskim ulicama i objektima, već i u podzemlju.

Idejni beogradske tajne akcije bio je Hitlerov komandos Oto Skorceni. "Nacistički Skarfejs", "najopasniji čovek u Evropi" kako su ga pratili nadimci tokom Drugog svetskog rata, bio je SS pukovnik, fašista, svirepi specijalac koji je 1943. godine, nakon kaptulacije Italije, oslobodio i Benita Musolinija, vođu poražene fašističke Italije i jednog od ideologa fašizma. On je bio tvorac i egzikutor mnogih specijalnih Hitlerovih operacija, a jedna od njih je nacistički lov na legendarni Sveti gral. Jedna od njegovih poslednjih biće upravo ova beogradska, akcija najvišeg značaja o kojoj su bili obavešteni samo najviši oficiri nemačkih snaga u Beogradu.

Početkom septembra 1944. godine grupa od 175 specijalano obučenih diverzanata stiže u Beograd. Zadatak: izvođenje diverzija i sabotaža u oslobođenom gradu, ubijanje oslobodilaca i njihovih oficira, unošenje nemira i panike. Smeštaju se u već izgrađena podzemna skloništa, u podzemlje grada, izbrazdano još od antičkih vremena lavirintom tunela na Zvezdari, u Nemanjinoj ulici, oko Železničke stanice.

Dok su oslobodilačke snage oslobađale ulicu po ulicu, nemački specijalci su čekali tek ispod povšine zemlje

Ciklon jug

Tog 24. oktobra 1944. godine, Beograd je slavio slobodu. Posle 1287 dana fašističke okupacije pevalo se i igralo. Tako je bilo i na platou između hotela Moskva i Balkan. Niko nije ni slutio da će krv opet poteći beogradskim ulicama. Odjeknula je jaka eksplozija, začuli su se jauci ranjenih. To je bio početak specijalne operacije kojoj su okupatori dali tajni kod "Ciklon jug".

"Odjeknula je snažna eksplozija, čuli su se jauci i vriska. Nastupila je panika. Na ulici su ležali poginuli i ranjeni", ovim rečima opisao je u svojoj knjizi "Smrt je dolazila iz podzemlja", Mirko Jovićević posledice prve nemačke akcije iz beogradskog podzemlja na Terazijama.

Jovićević dalje prenosi sećanje oslobodilaca Beograda: "Žena je nedugo nakon eksplozije viđena kako baca đubre u kanalizaciju. Nije to bilo đubre, bila je hrana za najstrašnijeg neprijatelja sa kojim se Beograd suočio. Dok se iznad šahtova čuo bat novog "moravca", ispod, duboko u kanalizaciji, krili su se pripadnici SS divizije koji mesecima nisu videli dan. Čekali su znak za početak operacije "Ciklon jug". Zadatak? Zatruj vodu i hranu, miniraj stambene zgrade, potruj ranjene u bolnici, a onda kroz eksploziju i leševe napravi haos u Beogradu. Tiho i neprimetno, kao što se ciklon prikrada ravnici. Smrt je trebalo da dođe iz podzemlja, ali se njihova spremala u njega da siđe."

U prvom trenutku nije se znalo šta se dogodilo. Front je bio daleko u Sremu, kada se pomislilo na topovsku ili minobacačku granatu. Detonacija je bila jaka sa jezivim posledicama, tako da je pretpostavka da je neko "slučajno" aktivirao ručnu bombu, odbačena.

Da je u pitanju nešto daleko veće, pokazali su naredni dani. Učestale su diverzije na različitim lokacijama u Beogradu. Jeza i strah širila se iz podzemlja prestonice. Bio je to alarm da operativci Ozne krenu u akciju.

Zadatak je poveren Gojku Kraljeviću i njegovoj grupi boraca, najveštijih partizanskih operativaca. Akcija kodnog naziva "Grmeč", čišćenje beogradskog podzemlja od nemačkih specijalaca, otpočela je 27. oktobra, na Kraljevićev rođendan koji je tada punio 20 godina. Partizani su se podelili u deset grupa po šest boraca. Bili su naoružani pištoljima, automatima, noževima i bombama, a kao priručno sredstvo imali su metalne štitove. Prvi šaht otvoren je na uglu kneza Miloša i Nemanjine. Partizani su sišli ispod zemlje i krenuli kanalizacionim tunelom niz kosinu prema Železničkoj stanici.

U ratom razorenoj prestonici otpočeo je novi krvavi, podzemni rat.

Šta su sve partizani našli u beogrdskom podzemlju, čitajte u nastavku sledeće srede... 

*Naslovna fotografija: Wikipedia / Vladimir Dedijer: DNEVNIK, treća knjiga. Beograd 1945.