Dugo očekivana sloboda nije donela mir na beogradske ulice. Strah od nasumičnog hapšenja, avionskog bombardovanja, uličnih borbi i dugih policijskih časova zamenio je strah od nevidljivog neprijatelja koji je delovao iz beogradskog podzemlja.

Na prvoj liniji fronta nalazio se tek stasali Gojko Kraljević, koji je sa svojih dvadeset godina već bio iskusan borac. Njegova grupa partizana će u tokom sedam dana voditi opasnu i neizvesnu borbu duboko ispod površine Beograda.

Partizanska akcija "Grmeč"

Mirko Jovićević kroz knjigu "Smrt je dolazila iz podzemlja" osvedočio je borbu partizana sa nemačkim specijalcima, koji niti su bili obučeni, ni naoružani za borbe u beogradskom podzemlju.

"Puške i bombe ostavite na površini, dole vam ne vrede, bilo je uputstvo.

Grupica po grupica, šest po šest, stopu po stopu, sedam dana i sedam noći mladići su sa noževima silazili u šahtove.

Provodili bi po četiri sata unutra, a onda, oni koji prežive, puzali su na površinu..."       

Zadatak je bio da Beograd "očiste" od najokorelijih esesovaca i njihovih jedinica koje su se skrivale ispod gradskih pločnika, spremnih na sve zločine i dirvezantske akcije. Od ubistva oficira, razaranja i onako oskudne gradske infrastrukture razorene bombardovanjima, do trovanja hrane i vode, stvaranja panike u Beogradu.        

Tadašnja prestonica imala je 36 kilometara kanalizacione mreže, podzemnih tunela, koje su zaposeli nemački diverzanti. Partizanski borci, prekaljeni u borbama "po šumamam i gorama" susreli su se sa neprijateljem koji je u rukama imao detaljne planove podzemlja Beograda, neprijateljem koji je izgradio i prokopao mnoštvo tunela u podzemlju grada, gde je mesecima boravio u pripremajući diverzije i ubistva. Pored ove podzemne logistike, imali su kao podršku domaćih kolaboracionista koji su još od početka rata sarađivali sa okupacionim snagama. Upravo će ovaj ljudski faktor biti razlog propasti brižljivo pripremanog plana.

Naime, na početku akcije, primećena je žena koja je od početka okupacije sarađivala sa Gestapom, kako prosipa kantu sa smećem u jedan kanalizacioni šaht. Kada su se operativci spustili dole, pronašli su neotvorene konzerve sa hranom. Jedna od linija snabdevanja nemačkih diverzanata bila je razotkrivena.

Ostalo je zapisano da je do podneva tog prvog dana akcije, 27. oktobra 1944. godine, ubijeno i zarobljeno sedamnaest Nemaca i njihovih pomagača.

Borbe u beogradskom podzemlju

Nemačke snage specijalno obučene za ratovanje u beogradskom podzemlju, tokom povlačenja su minirali objekte i pod zemljom. Esploziv je postavljen na vodovodne i kanalizacione cevi, razne vodove što su nemački specijalci aktivirali tokom borbi sa partizanskim borcima. Borbe su se često vodile "prsa u prsa", revolverima, noževima u najzabitijim mestima beogradskog podzemnog lavirinta.

Partizani su stradali i od mina postavljenih u kanalizacijskim tunelima. Partizani su svakodnevno morali da dopunjavaju novim borcima svoje redove, jer su gubici bili veliki. Kako je koji podzemni prolaz i tunel očišćen, postavljana je dvadesetčetvorosatna straža kako se neprijatelj ne bi vraćao u gradsko podzemno  jezgro. Korak po korak, uz znatne žrtve, neprijatelj je potiskivan prema periferiji. Poslednja grupa od trideset nemačkih specijalaca pronađena je i likvidirana u reonu Dunav-stanice.

Mučna bitka u podzemlju imala je i visoku cenu. Tokom operacije "Grmeč", ubijeno je 60 pripadnika Drugog bataljona Druge brigade KNOJ-u. Užasi podzemnog rata ostavili su i trajne posledice na preživele. Dugo je skrivan podatak da je usled pretrpljenog stresa i šoka 25 pripadnika ove formacije upućeno na psihijatrojsko lečenje. Neki od njih ostali su u duševnim bolnicama, zauvek onemogućeni da se vrate normalnom životu.

Smatra se da su svi nemački komandosi, njih 175 ubijeni ili zarobljeni tokom ove sedmodnevne operacije. Tako je beogradsko podzemlje ispričalo svoju poslednju ratnu priču.

U godinama posle Drugog svetskog rata, ova sedmodnevna akcija polako je padala u zaborav u kolektivnom sećanju. Uspomenu na nju čuva jugoslovensko-sovjetski film "Provereno – MIN NJET", knjiga Mirka Jovićevića "Smrt je dolazila iz podzemlja", kao i članovi projekta "Undegrad" koji su u prethodnim godinama mapirali i fotografisali skoro sve lokacije na kojima su se bitke nekada odigrale.

* Naslovna fotografija: Wikipedia / Vladimir Dedijer, Dnevnik, knjiga III (str. 225), Beograd 1945.