Svoj početak olimpizam u Beogradu imao je 23. februara 1910. godine. Tog datuma u hotelu "Moskva" osnovan je Srpski olimpijski klub, prva olimpijska organizacija u Južnih Slovena. Ovo je bio dan kada je sport u Beogradu prestao da bude predmet podsmeha i počeo da biva organizovan poduhvat koji će nas ovenčati slavom i medaljama.

Foto: Arhivska fotografija - Osnivač Srpskog olimpijskog kluba Svetomir Đukić sa Dragutinom Vojinovićem i švedskim kapetanom Viktorom Landgremom u Stokholmu 1912. godine

Čvrsta vojnička ruka

Inicijativa za olimpizam u Beogradu došla je od vojske. Naime, Srpski olimpijski klub su osnovali oficiri nakon školovanja u Francuskoj, predvođeni kapetanom Svetomirom Đukićem, danas nepravedno zaboravljenim čovekom bez kog prsa naših sportista nikada ne bi krasile medalje.

Rame uz rame sa Đukićem delovao je Vladislav Vlajko Savić, direktor lista "Novo vreme" u čijim prostorijama na 4. spratu hotela "Moskva" je srpski olimpizam i nastao.

Na mesto direktora postavljen je Đukić, kao sekretari imenovani su potporučnik Miloš Ilić i student Aleksandar Bodi, blagajnici su bili drogerista Milosav Jovanović i kapetan Milorad Petrović, a za počasnog predsednika general u penziji Nikodije Stevanović.

"Novo vreme" i Tramvajsko društvo obezbedili su prva sredstva, 8.000 dinara, za funkcionisanje Srpskog olimpijskog kluba. Istorija je mogla da počne.

Osnovni principi olimpizma u Beogradu

Za buduće bogove sporta priređen je i adekvatan statut koji je nalagao da Srpski olimpijski klub ima ulogu da:

- olakšava osnivanje viteških društava i sportskih klubova, kao i moralno i materijalno, delom i savetom, pomaže viteška društva i klubove koji postoje;

- priređuje zemaljske i svetske olimpijske utakmice i igre,

- priređuje putovanja i pešačenja raznih grupa po otadžbini i van nje,

- preduzima mere za buđenje i podstrekavanje viteškog duha u narodu.

Na ovim načelima, nepuna dva meseca od osnivanja Kluba, održana je velika "pešačka utakmica" u kojoj se trčalo po stazi od Obrenovca do Beograda u dužini od 34 kilometara. Događaj su svojim prisustvom uveličali članovi Dvora, vlade, pripadnici vojske i građani.

Trka je imala 97 učesnika, a pobednik je bio beogradski knjižar Aleksandar Popović.

Zanimljivo, na svom početku naši Olimpijci zapravo nisu ni znali da postoji međunarodni olimpijski pokret. Tako je bilo sve do naredne godine, 1911. Svetomir Đukić tim povodom piše: "U vremenu najveće aktivnosti saznalo se da postoji i Međunarodni olimpijski komitet". Dakle tek godinu dana po osnivanju, naši Olimpijci uspostavljaju internacionalne kontakte i aktiviraju se povodom učešća na Olimpijskim igrama u Stokholmu 1912. i prijem u Međunarodni olimpijski komitet.

U međuvremenu, Srpski olimpijski klub je imao okružne, sreske i mesne uprave širom zemlje. One su organizovale različite "olimpijske utakmice" – od "fusbala", preko bacanja kaoplja i kamena, do konjičkih trka. 

Nije nam se dalo

Foto: beobuild.rs - Maketa olimpijskog stadiona koji je trebao da bude izgrađen u Donjem gradu

Beograd je u dva navrata konkurisao za domaćina Olimpijskih igara. Prvi put kraljevska vlada je konkurisala za letnju Olimpijadu 1948. Planirano je da olimpijski stadion, prema projektu arhitekte Vernera Marksa, čoveka koji je bio autor olimpijskog stadiona u Berlinu, bude podignut ispod beogradske tvrđave, ali je Drugi svetski rat presekao nade srpske prestonice.

Drugi put Beograd je konkurisao 1986. godine za Olimpijadu koja je održana 1992. I ponovo su ratni sukobi sprečili ovu nameru, a organizacija olimpijskih igara poverena je Barseloni.

Prvo učestvovanje na Olimpijadi

Dve godine od kako je nastao olimpizam u Beogradu, naši sportisti pojavili su se na Igrama u Stokholmu 1912. godine, predvođeni Svetomirom Đukićem, tada već član Međunarodnog olimpijskog komiteta.

Kraljevinu Srbiju predstavljali su sprinter Dušan Milošević, koji do tada nikada nije ni video patike za sprint, i maratonac Dragan Tomašević.

Foto: Wikipedia - Jedan od dva prva srpska Olimpijca, Dragan Tomašević

Ova "Olimpijada" bila je trenutak kada je velika nepravda učinjena našem sportisti. Naime, Dragan Tomašević je vodio veći deo maratona i bila je sva prilika da će pobediti ili makar biti pri vrhu. Međutim, na ulasku u Stokholm, gde je bio postavljen cilj, napala ga je grupa ljudi, oborila ga pokraj puta i tu držala sve dok svi ostali trkači nisu prošli.

Uzalud su bili svi protesti. Događaj čak nikada nije ušao u zvanične spise. Pretpostavlja se da je, zauzvrat, Srpski olimpijski klub primljen u MOK, kada je promenio naziv u Srpski olimpijski komitet.

Foto: Vreme, 1936. - Olimpijska baklja prošla je na svom prvom putovanju 1936. godine i kroz Beograd

Ratom protiv sporta

Početak Prvog svetskog rata bacio je olimpizam u zapećak. Stvari su se pomerile sa mrtve tačke tek 1919. godine kada je, u novoj državi, oformljen Jugoslovenski olimpijski komitet. Pod ovim imenom sportisti su nasutpili na Olimpijskim igrama u Anversu (Belgija) 1920. godine kada su se takmičili samo naši fudbaleri. Od Čehoslovačke, tada apsolutnog favorita, u prvoj utakmici izgubili smo rezultatom 7-0, a naš tim su činili Hrvati, Slovenci i jedan Srbin – Jovan Ružić.

Pod nazivom Jugoslovenski olimpijski komitet naši sportisti nastupali su na svim Olimpijskim igrama sve do 2000. godine. U Atini 2004. učestvovala je misija Olimpijskog komiteta Srbije i Crne Gore (ime promenjeno 3. aprila 2003). Od 8. juna 2006. Olimpijski komitet Srbije je, nakon 94 godine, ponovo postao predstavnik domaćeg olimpijskog pokreta nastavljajući kontinuitet članstva u MOK.

Do danas, naši sportisti osvojili su veliki broj olimpijskih medalja, a one koje su nam doneli u košarci, vaterpolu, veslanju, streljaštvu, borilačkim sportovima, gimnastici, atletici... nikada nećemo zaboraviti.