Nezadovoljni životom ljudi su oduvek pribegavali radikalnim merama. To je bio slučaj i sa Beograđanima, koji su se na raznorazne načine dovijali kako da prekinu ovozemaljski život.

Naposredno posle Velikog rata počeli su masovno da otkrivaju supstancu po imenu kamena soda i njeno ubojito dejstvo. Pojava je bila toliko uobičajena da su čak i vlasti morale da reaguju. 

Opasna materija koju je svakom bila nadohvat ruke

U to vreme najmlađa žrtva je imala 14 godina, najstarija 80 godina, a na vrhu krivulje nalazile su se osobe starosti od 14 do 20 godina. Oruđe za oduzimanje života? Možete i sami da pretpostavite - živa soda, koja je bila uzrok gotovo ¾ svih trovanja u prestonici.

Kamena soda, kaustična soda, masna soda, živa soda ili hemijskim jezikom rečeno natrijum hidroksid (NaOH) počela je naveliko da se proizvodi davne 1853. godine, a već četiri godine kasnije u svetu je zabeležen prvi slučaj trovanja ovim materijom.

Motivi za trovanje bili su raznoliki, ali nikad nisu bili trivijalni. Oči bodu bračne prepirke, besposlica, nemaština, gubitak radnog mesta, bolest, robija, loše ocene u školi, dok je u tragovima bilo i ljubavne jadi. Dakle, sve ono što i dan-danas mori narod i ne da mu mira.

Prva pomoć u novinama

Kako se radilo o veoma popularnom očajničkom potezu, dnevni listovi su objavljivali kratko uputstvo o ukazivanju prve pomoći. Na taj način su obaveštavali beogradski svet šta da čini u slučaju da nabasa na osobu koja se odlučila da okonča svoj život ovim putem. Brza prva pomoć pri trovanju je glasila: 

“Dok lekar ne dođe, prema licu koje je stradalo od trovanja treba dati ili silom ubaciti kroz usta mleko, sirće, limunsku kiselinu, led, ledenu vodu ili sladoled. Svaku drugu meru treba prepustiti lekaru koji mora biti što pre na licu mesta.”

Profit iznad opšteg dobra

Trovanja u Beogradu kameno sodom su iz godine u godinu eksponencijalno rasla, dovoljno da se izradi studija o tome, ali to nikoga nije doticalo. Sem jedne ustanove. Srpsko lekarsko društvo se samo diglo protiv ovog, kako je ondašnja štampa prenela, “strahovitog socijalnog zla” i poteglo pitanje zabrane javne prodaje žive sode čime bi se donekle spasili ljudski životi. No, nažalost, to je naišlo na zid ćutanja nadležnih. 

Razlog tome je bio kristalno jasan. Nakon Velikog rata u našoj zemlji podignute su dve velike strane fabrike koje su proizvodile kaustičnu sodu, dok su zauzvrat dobijale jeftinu sirovinu, ali i radnu snagu. Bez obzira što se procentualno taj proizvod malo trošio kod nas, oni su se tobože usprotivili zabrani slobodne trgovine sode zato što bi na taj način ostali bez unutrašnjeg tržišta. Stoga, po zna koji put, interes drugih je stavljen ispred opšteg dobra, te ništa nije učinjeno po tom pitanju.