Dana 12. jula daleke 1876. godine u Beogradu je zvanično  ustanovljen orden koji je bio simbol višovekovne borbe Srbije za nezavisnost - Orden Takovskog krsta. Ipak, iako je ovo bilo prvo srpsko odlikovanje, njemu je prethodilo neobično odličje koje je 11 godina ranije na grudi junaka iz ustaničkih dana okačio knez Mihailo Obrenović

Takovski krst od takovskog topa

Za vreme kratke, progresivne i, na kraju, tragične vladavine kneza Mihaila, Srbija se spremala za proslavu važnog jubileja, pedesetogodišnjice Takovskog ustanka kojim je započet Drugi srpski ustanak. Tim povodom, 4. juna 1865. u Topčideru je upriličena svečana dodala spomen obeležja u znak sećanja na hrabrost junaka koji su prokčili put ka slobodi. Uredbom je bilo predviđeno da se dodele dve vrste odličja - Medalja i Krst. 

Medalje, izlivene od srebra, bile su namenjene potomcima učesnika skupa u Takovu i tom prilikom ih je dodeljeno 47 od 50 izlivenih. Pored njih, podeljeno je još oko 2000 medalja od cinka i bakra svim učesnicima skupa. 

Posebna čast ukazana je preživelim junacima iz Drugog srpskog ustanka, na čije je grudi okačen prvi srpski orden, Takovski krst. Za izradu ordena bio je zadužen Anastas Jovanović, koji je odlikovanje zamislio kao spoj dva krsta - Krsta svetog Andreja na koji je bio položen Malteški krst. Sa prednje strane, nalazio se medaljon sa stilizovanim inicijalima vladara "M.O. III", obrubljen lentom sa natpisom "Za veru, knjaza i otečestvo". Sve ovo je bilo okvireno lovorovim listovima, simbolom pobednika. 

Posebnu simboliku predstavljalo je porekle bronze koju je bečki juvelir Friderih Rot koristio za izradu ovog znamenja. Naime, prema zapisima hroničara, za izradu je korišćen prvi top kojeg je knez Miloš koristio u borbama za Čačak. 

Foto: Wikipedia /Robert Prummel - Takovski krst kralja Miljana

Neobična sudbina takovskog topa

Tačno poreklo ovog prvog Miloševog topa koji je postao prvo srpsko odlikovanje, dugo vremena je bilo misterija i predmet spora. Zbog protoka vremena i činjenice da su hroničari Drugog srpskog ustanka i prvih godina kneževine sporadično i polutačno zapisivali događaje, dugo se smatralo da je u pitanju bio jedan od dva topa koje su srpske snage zarobile 1815. godine prilikom oslobađanja Paleža, današnjeg Obrenovca. 

Drugačije mišljenje izneo je dr Vladimir Krivošejev u svom opsežnom i zanimljivom radu "Od kog je topa izliven Takovski krst iz 1865." Dešifrujući zapise savremenika, Krivošejev dolazi do zaključka da se ne radi ni o jednom od ova dva topa, već o topu koji je imao još uzbudljiviju i neobičniju sudbinu. 

Naime, radi se o šestofuntnom topu Poljske kraljevine, iskovanom negde posle 1766. godine u Varšavi koji je, za sada nepoznatim putem, dospeo u ruke Francuza. Sa srpskim snagama se susreće 1807. godine, kada su po Karđorđevom naređenju ustanici izvršili ofanzivu na Bosnu. Nešto pre ofanzive, Francuzi su kao ispomoć Turcima uputili topove i prateću posadu. Dva topa i odred Francuza koji su komandovali artiljerijem uprkos Napoleonovom naređenju, Srbi su zarobili posle uništenja Kučukovićevog barjaka. Ovaj neobični top, nalaziće se u službi ustanika sve do 1813. godine, kada dolazi do sloma ustanka. 

I dok je većina ustaničkih topova završila u rukama Austrijanaca posle Karađorđevog bekstva, poljski "pukovski" top je po naređenju Miloša Obrenovića zakopan negde u okolini Valjeva. Ovde ga 1815. godine otkopava Vasilj Popović, i još jednom vraća u aktivnu službu - protiv Turaka.

Godine posle zaključenja primirja top će provesti u miru u kasarni u Kragujevcu, iako će se još dva puta naći u fuknciji. Razlog za to su ovaj put bili unutrašnji sukobi oko vlasti. Prvi put će "bljuvati vatru" 1839. godine za vreme Kragujevačke bune, koju je orkestrirao knez Miloš kako bi sprečio sprovođenje ustava kojim mu je ograničena vlast. Ovu bunu je ugasio Toma Vučić Perišić. Drugi put je zagrmeo, takođe pod komandom gospodara Vučića Perišića 1842. godine, u Vučićevoj buni koja je rezultirala padom Obrenovića. 

Zato i ne čudi snažan simbolika i blaga ironija konačne sudbine ovog topa, koji je u liku pobedničkog znamenja završio na grudima Miloševih saboraca. 

Zavet kneza Mihaila

Ali, vratimo se na trenutak na topli junski dan 1865. godine kada je znamenje Takovskog krsta prvi put dodeljeno. Veliki skup organizovan je u Topčideru, a prisustvovalo mu je više stotina, pa čak i hiljada zvanica. Među prisutnima su bile i dve Karađorđeve ćerke. 

Na svečano ukrašenoj bini smenjivalo se, jedan za drugim, 312 ratnika iz najvažnijih bitaka za slobodu srpstva. Svakom od njih, knez Mihailo bi se zahvalio, pružio svečanu kutiju i položio na grudi Takovski krst. Kada je red došao na Matiju Simića, znanog i kao “Cvreni Matija”, ovaj učini neobičan gest. Simić skinu orden sa svojih grudi i zakači ih na kneževe uz reči: “Najdostojniji si od svih da ga poneseš”. Dirnut ovim rečima, knez Mihailo zavetovao se da će se boriti za konačno oslobođenje. 

Ovaj zavet, plemeniti knez nije uspeo da do kraja ispuni. U tome ga je sprečila prerana smrt 1868. godine. A ustanovljavanje Takovskog krsta kao prvog zvaničnog državnog ordena Srbije, sprečila je carska Porta koja je u toj nameri kneza Mihaila videla preveliku ambiciju i indirektni atak na interese Otomanskog carstva u Srbiji. Zbog toga se danas ovaj prvi Takovski krst smatra samo spomen-obeležjem. 

Takovski krst kralja Milana

Još jedan sukob između Srbije i Turske imperije aktuelizovaće pitanje dodele prigodnog ordena za hraborst. Za njegovo ponovno uspostavljanje i zvanično proglašavanje za državni orden, odgovoran je knez, a kasnije i kralj Milan. Povod su bili srpsko-turski ratovi, te je orden dodeljivan “za osobite zasluge za knjaza i otečestvo za vreme rata”. 

Ustanovljen uredbom od 12. jula 1876. kao orden prvog reda, Takovski krst je u početku imao dva stepena - zlatni i srebrni krst. Dve godine kasnije, način dodeljivanja ordena je preuređen, te se dodeljivao u pet stepena “za zasluge prema kralju i kraljevskom dvoru”, dok je za vojnu službu uveden posebni Takovski krst sa mačevima.

Prvo srpsko odlikovanje žrtva dinastijskog revanšizma

Orden Takovskog krsta dodeljivan je kao najviše srpsko odlikovanje do 1903. godine. Posle atentata na kraljevski par i smene dinastija, ukinuta su sva dotadašnja kraljevska odlikovanja. Istu sudbinu je doživeo i Takovski krst koji je zamenjen Karađorđevom zvezdom, dok su inicijali kralja Milana na Ordenima Belog orla i Sv. Save  zamenjeni godinom ustanovljenja. 

Iako su u prethodnim decenijama postojale razne inicijative da se ovo znajčajno odlikovanje uvede u red znamenja moderne srpske države, ova istorijska nepravda ni do sada nije ispravljena. Ipak, sigurno je da se u nečijoj porodičnom kovčegu i dalje čuva bronzano odličje koje podseća na junski dan 1865. godine kada je deo ustaničkog topa ponosno sijao na grudima zaboravljenih srpskih junaka.