Jedan od najprepoznatljivijih  simbola nekadašnje države SFRJ je sigurno Plavi voz. Ovo prevozno ostvarenje povezivalo je sve bivše članice SFRJ i pružalo priliku da se u jednom cugu prođe od juga do severa te velike zemlje. Simbolično je predstavljalo čvrstu povezanost među njima i snagu i veličinu tadašnje države.

Kako je sve počelo

Jedan od najpopularnijih vozova u celom svetu, a ne samo kod nas izgrađen je davne 1959. godine. Sve je počelo zbog potrebe da se napravi idealno prevozno sredstvo  za nekadašnjeg predsednika Josipa Broza Tita. Odluka o gradnji novog „Plavog voza“ doneta je 1956. godine. Projektovali su ga inženjeri beogradske „Mašinogradnje“. Sastojao se od devet vagona „glavnog voza“, koji su nosili oznake 2-11 do 2-19, puštenih u saobraćaj krajem februara 1959. godine. Četiri vagona izgrađeno je u fabrici „Dragoslav Đorđević-Goša“ u Smederevskoj Palanci, a ostalih pet u fabrici „Boris Kidrič“ u Mariboru.Voz je projektovan da zadovolji sve potrebe putnika, kao i protokolarne obaveze tokom putovanja u zemlji i u inostranstvu. Plavi voz he naknadno dograđen i priključena su još tri vagona (1963. godine restoran sa oznakom 2-20; 1966. godine kola za spavanje sa oznakom 2-21 i 1976. godine energetska kola sa oznakom 2-10), takodje, građeni u Mariboru.

Sastavu „Plavog“ voza“, činili su  „glavnoi voz“ i „prvi ili oficirski voz“, sa oznakama 1-01 do 1-20, koji su činila službeno-magacinska ili energetska kola, kola za spavanje, kola za prevoz automobila i restoran, izgrađeni u periodu od 1961. do 1975. godine.

“Dvorski voz” preteča Plavog voza

Odmah po okončanju Drugog svetskog rata 1945. godine uprava tadašnje zemlje donela je zaključak kako je za putovanja Maršala neophodno napraviti najprikladnije prevozno sredstvo. Karakteristike novog vozila su morale zadovoljiti uslov brzine, pristupačnosti svimdelovima zemlje ali i bezbednost.  tako za prevozno sredstvo biraju „Dvorski voz“ koji je imao tridesetak različitih salona i vagona. Za ovaj voz 1936. godine urađeno je nekoliko savremenih salonskih kola. Tokom rata neki vagoni dvorske kompozicije su uništeni, a nekima se izgubio svaki trag. Od pronađenih kola dvorske kompozicije i boljih putničkih kola posle opravke formiran je „posebni voz“ za potrebe Maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita.

Preuređen voz, kompozicija od šest restauriranih vagona je iz  železničke radionice „Heroj Srba“ u Smederevu, 1. maja 1947. godine opremljen i predat Maršalu na dar.

Pravo ime Plavog voza

Iako je od svog nastanka voz u narodu prozvan Plavi voz to zapravo nije njegovo pravo ime. zvaničan naziv ovog voza je Specijalni voz, međutim u narodu se to ime nije odomaćilo. Ime koje je zaživelo korene vuče iz boje kojom su obojeni lokomotive i vagoni, a smatra se da je ideja o imenu potekla od samog Tita.

Voz za luksuzno putovanje

Specifičnu unutrašnjost Plavog voza projektovale su arhitekte Vladeta Maksimović i Nikola Radanović i urađena je uglavnom u drvetu. Od materijala korišćeni su mahagoni, kruška i orah, a intarzijama su dekorisani saloni i hodnici. Enterijer rađen u AtDeco stilu upotpunjen je  vunenim tepisima, plišom i svilom najboljeg kvaliteta. Opremljen svime što je bilo neophodno za luksuzno i komforno putovanje, s pravom je nosio epitet salonskog voza.

Celinu  koju je predstavljao voz pružala je izuzetne pogodnosti za boravak i rad. Predsednikov salon sa dva apartmana, svečana trpezarija, kuhinja, salon za glavne goste, protokolarni salon, restoran, spavaća, pogonska i komandna kola, činili su Plavi voz mestom gde su se život i protokolarne obaveze odvijali nesmetano. U njemu je predsednik Tito rado putovao, boravio, noćio, vodio razgovore sa stranim državnicima i državnim delegacijama, državnim i partijskim rukovodiocima, primao delegacije građana i udruženja.

Činila su prvoklasna jela koje su spremali najbolji domaći i svetski majstori kuhinje. Za predsedničke portebe ali i svih  gostiju pripremali su domaća i svetska jela i poslastice u kuhinji u kojoj je bilo mogućnosti da se pripremi i do 300 obroka. Vagoni su bili tako projektovani da je stabilnost bila na viskom nivou, mogli ste piti piće iz čaše bez bojazmi da će se prosuti. 

Voz je posedovao i poseban zatvoreni salon za prevoz kola.  Specijalna kola su bila zatvorena jednospratna prtljažna kola za prevoz automobila u koja je moglo stati  četiri automobila.

Avantura kroz SFRJ

Voz koji je jurio kroz celu Jugoslaviju bio je domaćin Josipu Brozu mnogo puta, a zajedno su prešli preko 600 hiljada kilometara. Koristćen je i za diplomatske posete Francuskoj, Poljskoj,Austriji, Mađarskoj,Rumuniji, Bugarskoj, Grčkoj i SSSR. međutim nije bio rezervisan samo za domaće rezidente, ovim vozom putovalo je preko 60 stranih državnika i državnih delegacija među kojima su i najuticajniji lideri 20. veka : Hruščov, Brežnjev, U Nu, Naser, Gandi, Ahmed Ben Bela, Seku Ture, Dželal Bajar, Кonstantin Кaramanlis, grčki kralj Pavle i kraljica Frederika, britanska kraljica Elizabeta, princ Filip i princeza Ana, kao i mnogi drugi.

Poslednja tura Josipa Broza Tita u Plavom vozu bila je nakon smrti, kada je prevežen od Ljubljane do Beograda i sahranjen u „Кući cveća“ 1980. godine.

 

Ako vas je zaintrigiralo kako izgleda unutrašnjost voza i kako izgleda putovati njime postoji opcija da iskusite makar deo magije zvane Plavi voz. Iako voz više ne saobraća, možete se makar pretvarati ste njegovi putnici i kupiti kartu za njega. Karta je muzejskog karaktera i voz možete posetiti u okviru postavke Železnica Srbije.