Da li ste čuli za Bufalo Bila, ili Poni Boba? A znate li ko su bili Lazar Aranđelović, Bogdan Đorđević ili Rista Prendić? Zajedničko i jednim i drugim je što su bili poštonoše. I dok su u popularnoj kulturi sveprisutne romantizovane priče o Američkom Divljem zapadu i jahačima Pony Expressa, o srpskim jahačima poštonošama se malo šta zna. A upravo su oni prenosili važne i odlučujće poruke za tok srpske istorije.

Otkud Tatari u Srbiji?

Iako nas pojam "Tatarin" asocira na daleke krajeve Rusije iz sliva moćne Volge, srpski tatari imaju malo ili nimalo veze sa njima.

Sve je počelo neposredno po izbijanju Prvog srpskog ustanka, kada Karađorđe, znajuči svu važnost brze i sigurne komunikacije, preuzima od Turaka već utemeljenu i dobro razrađenu osmansku mrežu prenošenja poruka za svoje potrebe. Provereni ljudi "Crnog Đorđa" postaju i prve državne pismonoše ili kako su ih nazivali tatari. Ovo ime nisu dobili zbog svog porekla, već zbog toga što je njihova brzina i spretnost asocirala na daleki narod Krima poznat po svom jahačkom umeću. Zbog ovog umeća, u vreme pre parnih mašina i aviona, Tatari su u carskoj Rusiji angažovani za jahače pismonoše. I tako… tatari koji nisu Tatari… dospeše u Srbiju.

Ali njihova uloga nije bila tako jednostavna. Tatarin je, pre svega, bio čovek od najvećeg voždovog poverenja. Pored samog prenošenja pisama, oni su bili i diplomatski kuriri Kneževine Srbije. U tatare nisu odlazili samo spretni jahači, već i državni činovnici i diplomate, a sve u zavisnosti od važnosti poruke koju je trebalo preneti. 

Znameniti srpski Tatari

I danas se važne vesti šalju preko "poverljivih" osoba i specijalnih kurira. U vremenu s početka devetnaestog veka, vremenu kada se Srbija "krvlju" bori za prve korake samostalnosti od osmanlijskog zuluma, poštonoše, kuriri bili su veoma cenjeni ljudi.

A kako i ne bi! Istorija je velikim slovima upisala ime Bogdana Đorđevića, koji je u sedlu proveo pet dana jašuči od Carigrada, da bi doneo kopiju Hatišerifa iz 1830. godine, kojim je Srbija postala Kneževina. Bogdan je za tih pet dana, bez spavanja i odmora, prejahao blizu 1.000 kilometara. Za taj podvig bio je nagrađen sa 500 dukata.

Istorija je zabeležila još nekoliko tatara koji su se upisali velikim slovima u srpsku istoriju, kako zbog samog značaja vesti, tako i zbog brzine prenošenja vesti. Tako je Lazar Aranđelović doneo knezu Aleksandru Karađorđeviću "berat", sultanovu dozvolu da može da bude knez u Srbiji. Put od Stambola do Srbije Lazar je prevalio za nešto više od četiri dana.

Ko su, pored ostalog, bili tatari, možda najbolje pokazuje Stojan Simić. Počeo je kao tatarin kneza Miloša Obrenovića, da bi "dogurao" do člana Praviteljstvujuščeg sovjeta, što je bila ondašnja vlada. Bavio se i trgovinom kroz koju je stekao značajno bogatstvo. Upravo je njegova kuća, na tada dalekim Terazijama, decenijama služila kao dvor obe vladarske porodice – Obrenovića i Karađorđevića.  

Foto: Wikipedia / PTT Muzej - Rista Prendić

Ko beše Rista Prendić, poslednji srpski  Tatarin?

Rista Prendić je rođen u Aleksincu 1800. i do 1837. godine bio je lični tatarin,pismonoša kneza Miloša, a važio je i za imućnog čoveka. Od 1837. do 1855. godine, u vreme kada je Aleksinac pogranično mesto, u njegovoj kući, bilo je sedište kurira engleskog konzula u Beogradu.

Rista je tatarsku službu za engleskog konzula obavljao po njegovom insistiranju, a po naredbi kneza Miloša. Za svoj poverljiv posao za engleskog konzula, Prendić je od Engleza godinama dobijao po 10 dukata mesečno. Pošto je u kući Riste, stanovao engleski kurir, njegova kuća je prozvana zgradom engleske pošte ili "Engleska kuća". Na mestu gde se nalazila kuća Riste Prendića, kasnije je izgrađena Aleksinačka gimnazija.

Rista Prendić bio je čovek koji je 1867. godine, u svojoj 67. godini, doneo sultanovo pismo knezu Mihailu Obrenoviću, da se dozvoljava povlačenje turske vojske iz Srbije.

Bio je poslednji srpski tatarin i diplomatski kurir Kneževine i Kraljevine Srbije, kao najpoznatiji i najbrži tatarin, umro je u dubokoj starosti 1892. godine.