Trobojka sa crvenom petokrakom u rukama partizana Miladina Petrovića na najvećem tadašnjem beogradskom zdanju, palati Albanija 20. oktobra 1944. godine označila je kraj ratnih dejstava i "Beogradske operacije". Beograd je bio slobodan grad, ali još uvek sa smrtonosnim zamkama i iznenađenjima koje je okupator "posejao" širom grada.

"Beogradska operacija"

Koncentracioni logori Staro sajmiše i Banjica, najužasnija stratišta Jajinci i Topovske šupe, kamion "smrti" dušegupka, nacistički masakri nedužnog naroda pretočeni u egzekuciju streljanih "sto za jednog", policijski čas i svakodnevne racije, samo su kamenčići "mozaika" koji opisuje svakodnevni život, teror u gradu za 1287 dana nacističke okupacije. Neko je izračunao da je svaki drugi Beograđanin, u nekom trenutku, prošao kroz logor na Banjici. I još razoren bombardovanjem od strane Nemaca 6. aprila 1941. godine, a potom i od saveznika, krajem rata. Tako je Beograd oktobra 1944. godine dočekao slobodu.

Borbe za oslobođenje Beograda trajale su od 14. do 20. oktobra u zajedničkim jurišima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i sovjetske Crvene armije. Borbe su vođene za svaku kuću, baštu, ulicu. Vojni teoretičari svrstavaju "Beogradsku" ili Operaciju "Beograd" u jednu od najvećih i najznačajnijih bitaka na Balkanu u Drugom svetskom ratu.

Plan da se Beograd sravni sa zemljom

U očajanju, okupator svestan poraza, minira i stambene zgrade, strateški važne objekte i ustanove u Beogradu. Plan je bio da se, i onako razoren, što više razori Beograd, nanese poslednje zlo Beograđanima i oslobodiocima. U isto vreme, plan je da se iskoristi haos miniranja za povlačenje. U gradu su na bezbroj mesta postavljene eksplozivne naprave, mine iznenađenja, posebno po stambenim zgradama. Smrtonosne zamke najviše su postavljane na mestima kuda se kreću civili.

U svojim istraživanjima, arheolog Rade Milić beleži jednu od ovih tragičnih slika. Naime, ne prezajući ni od čega, nacisti su u ulici Vase Čarapića minirali zgradu u kojoj su pre toga streljali stanare zgrade, njih dvadeset jednog, kao i neidentifikovanu ženu sa detetom koja se tu verovatno sakrila od uličnih borbi.

Bio je miniran i jedini preostali most, današnji Stari savski ili Tramvajski most, koga je od zle sudbine spasao skromni učitelj u penziji Miladin Zarić. U samom centru grada gotovo da nije postojala zgrada koja nije bila oštećena, spaljena ili minirana. Tih dana gorele su banke, škole, kulturni centri, Ruski dom, izdavačke kuće,radio-stanice, stambene zgrade, biblioteke. Nisu bolje prošle ni privatne kuće na liniji njihovog povlačenja Dedinje-Senjak-Čukarica.

Foto: YT screenshot / "Provereno min net", 1965.

Akcija crvenoarmejaca

I dok su se još uvek vodile borbe na ulicama Beograda, demineri Crvene armije su, u saradnji sa lokalnim stanovništvom, detaljno detektorima "češljali" dvorišta i podrume zgrada u tek oslobođenim delovima grada locirajući opasna mesta. Ako bi našli eksplozivne naprave, specijalci Crvene armije bi ih neutralisali. Kada bi se upotpunosti uverili u bezbednost objekta, napisali bi na zidu crnom masnom farbom "provereno – min net", odnosno u ruskom izgovoru "min njet", a znači da "provereno nema mina".

Savremenici se sećaju da su Sovjeti sa sobom imali šablon sa tim natpisom, koji je sadržavao i potpis oficira ili jedinice koja je pretražila objekat, i na taj način garantovala da opasnosti nema. Tako je nastala i do današnjeg dana se sačuvala poruka na zgradi u Skenderbegovoj, jedna od mnogih napisanih na fasadama slobodnog Beograda. Tu poruku mnogi smatraju i prvim grafitom koji se pojavio u posleratnom Beogradu.     

Ona mesta koja su prestavljala opasnost, a nisu mogla biti deminirana, zaziđavana su da bi se onemogućio pristup neispitanim prostorima i izbegle sve eventualne nesreće.

Iza akcije crvenoarmejskih deminera, ostao je razminiran i siguran grad. Upečatljivi natpisi na zidovima i fasadama Beograda "proverno min njet", koje su godine sprale sa mnogih objekata, ali onaj u Skenderbegovoj sačuvao se do današnjih dana, kao svedok burnih oktobarskih dana 1944. godine u prestonici. Kao trajna uspomena ostao je film "Provereno min net", snimljen 1965. godine u u jugoslovensko-sovjetskoj koprodukciji.