Priča se da je neki Englez, koji je doputovao u Beograd, u jesen 1843. godine, poslao dopis londonskom Tajmsu o napredovanju Beograda. U ovom dopisu kaže se, između ostalog: "S mukom sam našao sobu za prenoćište. Glavna gostionica imala je samo jednu sobu za prenoćište, koja je služila i kao trepezarija".

Iako je Beograd još u vreme Karađorđa imao svoju kafansku mahalu na Savskoj Jaliji, tu su se uglavnom nalazile samo neke neugledne kafanice. Stolovi i bilijari stigli su tek kasnije i oni su napravili pravi preokret. Prvi bilijari stigli su u Ećim Tominu mehanu koja se nalazila preko puta Saborne crkve. Osim ovih, pominje se, kao najuglednija, Zislina kafana na Dorćolu. U nju su dvadesetih godina XIX veka, navraćali čuveni trgovci, Grci – Dorćolci. Poneki ugledni čovek iz naroda bi ponekad "otmeno" odspavao na bilijaru u kafani, dok su drugi gosti spavali na podu. Ujutru bi se bilijarski sto raspremio i služio svojoj pravoj svrsi – ne kao krevet, već kao bilijar, na kom se igralo s malim ili velikim kuglama.

Otmenije beogradske kafane i gostionice, sa salama i sobama za putnike, počinju da se grade i podižu tek za vreme vladavine kneza Mihaila.

Foto: Muzej grada Beograda / Arhivska fotografija - Hotel i kafana "Kod Jelena", nalazili su se na uglu današnjih Kralja Petra i Gračaničke, na mestu na kome je nekada bio Cicnar han

Veliko zdanije

Knez Mihailo Obrenović podigao je Zdanije za vreme svoje prve vladavine (1839-1842). Želeo je da otmenim stranim gostima obezbedi dostojno prenoćište u Beogradu i samim tim pokaže gostoprimstvo i kosmopolitski duh Beograda.

U Knez Mihailovom Zdaniju je od Mitrovdana 1843. godine postojao hotel Staro zdanije i kafana koja je kasnije nazvana Kod jelena, po bronzanoj jelenskoj glavi koja je visila iznad ulaza. Zdanije je u svom sastavu imalo i salu za balove. Od 1847. godine, u Zdaniju je bilo pozoriše Nikole Đurkovića, drugo po redu u Beogradu. Čudnom istorijskom slučajnošću, u sali knez Mihailovog Zdanija izrađen je, posle njegove pogibije, nacrt srpskog Ustava od 29. juna 1969. godine, takozvanog Petrovdanskog ustava.

Foto: Novosti / Arhivska fotografija - Kneževa pivara, zvanično u vlasnštvu kneginje Ljubice, nalazila se na uglu današnjih Balkanske i Admirala Geprata

Kneževa pivara

Druga Obrenovićeva kafana nalazila se u njihovoj pivari osnovanoj takođe za vreme prve vladavine kneza Mihaila. Srodstvo između kneževske porodice Obrenović i Konstantina Haduje, zemunskog pivara, svakako je od suštinske važnosti za nastanak prve kneževe pivare. Naime, brat kneza Miloša, Jevrem Obrenović, imao je dve kćeri bliznakinje Jelku i Simku. Jelka se udala za zemunskog pivara Konstantina Hadiju. Ovo orođenje sa pivarom pokrenulo je misao i kod kneza Miloša o osnivanju jedne pivare u Beogradu zajedno sa kneginjom Ljubicom. Sala kneževe pivare bila je uvek dobro posećena od otmenih kafanskih gostiju. U njoj su se priređivali i balovi, iako manje otmeni nego u Zdaniju.

Foto: Wikipedia / Arhivska fotografija - Terazije oko 1867. godine, verovatno prva fotografija ovog beogradskog trga

Gospoda su šetala, a seljaci su pili…

Teško nam je i da zamislimo da su Terazije sve do šezdesetih godina XIX veka bile običan sokak. Tako su se i zvale – Terazijski sokak. Na Terazijama nije bilo ni jedne čestite kafane u koju bi neki ugledni gospodin mogao da sedne. U to doba, radilo je samo nekoliko seljačkih mehana među kojima se najčešče spominje Simina kafana.

I kako na Terazijama nije bilo nigde svratišta u kome bi se moglo štogod "otmeno popiti", seljaci su i dalje bili gosti terazijskih kafana, pored kojih su trgovci i činovnici šetali, žedni i suvog grla. Pre nego što su Terazije dobile Pariz, sva otmena kafanska uživanja bila su u pivarskom sokaku i u Velikom zdaniju.

 Foto: Skyscraper City - U kafani hotela Pariz, održana je i prva bioskopska predstava u Beogradu

Hotel Pariz

Prva terazijska kafana u koji su mogli da svraćaju ljudi svakoga reda, podrazumevajući i činovnike i bogate trgovce, pojavila se tek početkom šezdesetih godina XIX veka. To je bila Šiškova mehana. Osim Šiškove mehane, u ovoj deceniji, došlo je do najvećeg kafanskog "procvata" na Terazijama. Sazidan je hotel Pariz i njegove prostorije su svečano otvorene 14. novembra 1868. godine. Uz hotel, izgrađena je i velika, otmena kafana. U njoj se, osim pića, služio i sladoled preko leta za gospodu. U ovu kafanu ušle su prvi put i žene, jer su u tadašnje vreme u ostalim mehanama sedeli samo muškarci.

Od 1868. godine, Pariz je značajno podigao mondenski ugled Terazijama. Hotel i kafanu su kao znamenitost posećivali svi otmeniji putnici iz cele Srbije, tako da je Pariz i po čuvenju dugo godina bio najpoznatija beogradska kafana.

Foto: Pavle Kaplanec - Skadarlija, nekada stecište boema i jeftinih kafana, danas je postala mesto okupljanja i otmenijih posetilaca

Današnji otmeni Beograd

Danas, u bilo kom delu Beograda ima dovoljno otmenih kafana u kojima beogradske dame i gospoda uživaju, ali i paradiraju. Čovek bi mogao pred svakim stolom skidati šešir. Ipak, vremena su se promenila, pa Beograđani pored njih prolaze bez šešira, gologlavi. Šeširi se više ne nose, a i otmenost je, čini se, danas nešto drugačija. Jedno je sigurno – u XXI veku, Beograd zaslužuje sve pohvale Tajmsa kada su restorani i prenoćišta u pitanju! Otmenim stranim gostima toliko toga je na raspolaganju…