Vratimo li se na sam početak izbora za Mis Jugoslavije, srešćemo lepoticu koja je očarala ondašnju Evropu. Dva krupna oka i zavodljivi pogled ispod obrva, ostaviće bez daha filmske producente koji su od devojčurka iz malog mesta pored Trsta stvorili prvu filmsku zvezdu Jugoslavije i jednu od najpoznatijih Evrope.

Ubrzo se zbog ljubavi odrekla filmske slave i postala Beograđanka, a njeno ime i dalje se prenosi u ukrštenicama uz čuveno: "Filmska zvezda, tri slova ime, četiri prezime"...

Priča o Idi

Italina Ida Kravanja bilo je prvo od tri imena koje će nositi u životu. Rođena je u mestu Divača u okolini Trsta. U vreme prvih izbora za Mis, sredinom dvadesetih,bila je prvo izabrana za mis Ljubljane, a zatim je ponela krunu najlepše Slovenke. Izbor za najlepšu u Kraljevini Jugoslaviji, te 1926. godine, organizovala je u Zagrebu američka distributerska kuća "Fanament", koja je tražila nova atraktivna lica za filmsku industriju koja je bila u punoj ekspanziji, pa je pobednicu očekivala poveća novčana nagrada uz zagarantovani filmski ugovor.

Italinu su prijatelji prijavili za izbor u Zagrebu, i odmah je izabrana u najužu konkurenciju, među sedam najlepših. Tada na scenu stupa "zgranuta" njena majka koja je bila šokirana činjenicom da se njena kćerka takmiči i zabranjuje joj nastup u finalu. Priča kaže da je, ipak Ida u Zagreb stigla poslednjim vozom kada je žiri već birao najlepšu od tri finalistkinje. U poznim godinama, sećajući se tih dana Ita je govorila: "Svetlili su me reflektorima. Kamere su počele da zuje. Svuda oko mene bili su kablovi. Neki potpuni stranci piljili su u mene, došaptavajući se među sobom. Govorili su mi da vrištim, da se smejem, mašem i plačem. Mislim da sam najprirodnije izgledala u scenama u kojima sam plakala. Bilo je dovoljno samo da se prisetim koliko sam daleko od kuće i kako sam obmanula majku".

Njen dolazak u Zagreb nije ostao neprimećen. Njen tanani stas i sanjalačku lepotu zapazili su filmski producenti iz Nemačke. Nakon ubeđivanja majke, koja je bila protiv, da joj dozvoli put u Berlin, putuje vozom u nemačku prestonicu i potpisuje ugovor sa  "Ostermajer filmom". Pomoć u proboju na filmsko platno pružaju joj prijatelji, slikar Alojz Malota i njegova žena Hedviga Šar.

Foto: Youtube screenshot / MovieLegends - Ita Rina na filmu

Ubrzo snima i film "Šta deca kriju od roditelja" u režiji Franca Ostena, gde se ime Ide Kravanja prvi put pojavilo na filmskoj špici. Pošto nije bila zadovoljna dobijenim angažmanom, raskida ugovor i potpisuje novi sa drugom produkcijskom kućom. Godine 1927. filmska kritika nakon gledanja ostvarenja "Dvoje ispod nebeskog svoda" u režiji Johanesa Gutera i Ernsta Volfa, u kome je glumila, za nju konstatuje da "gde pored lepote iskazuje i znatan glumački dar.

To je i vreme kada se rađa nova zvezda filmskog neba ovih prostora, jer produkcija zahteva da promeni ime. Italina Kravanja ponela je umetničko, filmsko ime Ita Rina, pseudonim po kome će ostati upamćena ne samo u filmskim krugovma. Početak karijere obeležile su manje uloge, ali i upornost Ite na usavršavanju. Uzima časove glume, pevanja, plesa i jahanja. To je vreme kada je njena lepota, talenat već lansiraju u svet filma kao novu zvezdu "velikog platna", posebno u Nemačkoj i Češkoj. Tako časopis "Češko slovo" piše: "Raskošna Ita Rina svojom jugoslovenskom lepotom i velikim glumačkim talentom, ubrajaće se uskoro u najbolje filmske zvezde."

Ita Rina je Holivudu rekla "NE"

Slavospevi postaju sastavni deo njenog života, koji se vrtoglavom brzinom menja. Pohvale i poslovne ponude stižu sa svih strana. Pratioci su je obožavali, na sav glas kritičari su hvalili njenu "slovensku lepotu" i dar za glumu. Obožavaoci su je zasipali pismima. Smatra se da je Itu Rinu u zvezdanu orbitu nemog filma izbacila uloga u nemom filmu "Erotikon", Gustava Mahatija iz 1929. godine "koji je znalački iskoristio njenu fotogeničnost i sposobnost izražavanja strasti senzualne mlade žene". Ostalo je zapisano da je nakon premijere u Parizu, priča o zavedenoj i napuštenoj ćerki čuvara železničke stanice, toliko oduševila publiku da je Ita bukvalno na rukama izneta iz bioskopa. Ni beogradske i jugoslovenske novine ne zaostaju. U društvenoj hronici pojavljuju se tekstovi u kojma se veliča njen uspeh kao prve prave filmske zvezde sa ovih prostora.

Foto: Univerzitetska bilblioteka "Svetozar Marković" / "Vreme", 1929. 

Kao već prihvaćena i potvrđena evropska glumica nemog filma, zvezda bioskopskih sala, Rina dobija  ponude za saradnju i od kompanija "novog sveta", velikana svetske filmske industrije, američkih kompanija Univerzal i Paramaunt. Povod je bilo češki film "Tonka zvana vešala" iz 1930. godine, koji je proglašen za Itinu najuspešniju ulogu. Bilo je planirano da na velikom američkom filmskom nebu zasija u filmu "Beatris, moja radosti!", u kojoj je trebalo da glumi glavnu ulogu. Na iznenađenje i stručne javnosti i filmske publike ona je prestonici američke, ali i svetske kinematografije rekla "ne". Umešala se ljubav. Njen verenik, postavio je ultimatum: "Ili Holivud ili ja!" Ita Rina je izabrala ljubav.

Naime, na vrhuncu svoje slave, tridesetih godina 20. veka, na prijemu u jugoslovenskoj ambasadi u Berlinu upoznaje studenta tehničkih nauka, Miodraga Đorđevića. On je bio sin direktora Ministarstva PTT-a Milana Đorđevića. Bila je to ljubav na prvi pogled. Odabravši ljubav umesto svetske slave, u Beograd dolazi 1931. godine, a godinu dana kasnije u Vaznesenjskoj crkvi u Beogradu udaje za, sada već, inženjera Midoraga. Prelazi u pravoslavlje, po treći put menja ime i uzima Tamara Đorđević. Beogradske novine na posebnom mestu donose izveštaj sa ovog glamuroznog venčanja. 

Foto: Univerzitetska bilblioteka "Svetozar Marković" / "Vreme", 1931. 

Princeza filmskog platna koja je postala domaćica

U mnogome menja i način života. I dalje je prisutna na filmskom platnu, ali ne tako aktivno kao do tada. Odlučuje da snima samo u Jugoslaviji, a iz tog vremena je i izveštaj sa snimanja filma "Kraljica Korala", u kome Ita igra lepu Zlarinku širokog osmeha. Iako je nemačka kinematografija bila zaslužna za njen uspeh, sve manje radi u Nemačkoj. Neposredno pred izbijanje Drugog svetskog rata 1939. godine, snima u berliskom studiju film "Centrala Rio". U Nemačkoj tog vremena nacizam je u ekspanziji, i na svakog stranca se gleda sa podozrenjem. Ime Ita Rina naciste je podsećalo na jevrejske korene, pa uz činjenicu da je morala da dokazuje da nije Jevrejka, "čašu je prelila" svađa tokom snimanja filma sa saradnikom Gestapoa koji je vređao Jugoslaviju. Da bi izbegla neprijatnosti, a najverovatnije i zatvor, po savetu tadašnjeg ambasadora kraljevine Jugoslavije u Berlinu Ive Andrića, hitno se vraća u Beograd. To je bio i prelomni trenutak kada se oprostila od filmske karijere.

Foto: Univerzitetska bilblioteka "Svetozar Marković" / "Vreme", 1931. 

Drugi svetski rat Tamara Đorđević, Ita Rina provela je daleko od fokusa javnosti, brinući o mužu i deci, sinu i ćerki. Nakon šestoaprilskog bombardovanja Beograda, cela porodica se seli u Vrnjačku banju, gde boravi kod sestre udate za Srbina. U vremenu okupacije ostalo je zabeleženo da je Ita nosila i džakove te prodavala svoj nakit kako bi prehranila porodicu. Nakon oslobođenja dobija manju ulogu u ostvarenju "Rat" koga potpisuje Veljko Bulajić, gde glumi sa Batom Živojinovićem. Zahvaljujući odličnoj glumi vodećih glumaca, film je nominovan za nagradu Zlatni lav na filmskom festivalu u Veneciji 1960. godine. Ovo je bila i njena poslednja filmska uloga.

Jedan period radila je kao savetnik u Avala filmu, kao i u Lovćen filmu. Posle toga porodica Đorđević seli se u Budvu. Ita provodi vreme brinući se o bolesnom suprugu, a za vreme katastrofalnog zemljotresa 1979. godine dobija astmatičarski napad i umire u 72. godni. Sahranjena je na Novom groblju u Beogradu.

Ita Rina je ukupno snimila 18 filmova, iza kojih je stajala češka i nemačka produkcija. Dva filma "Fantom Durmitora" i "Princeza korala" snimljeni su u Jugoslaviji.