Bilo je subotnje jutro leta 1970. godine. Prvi sunčevi zraci obasjali su centar Beograda i otkrili da je jedan od njegovih dućana nemilosrdnog opljačkan. Ne, čak ni tada to nije bila neka novost, ali jeste činjenica da su momci u plavom koliko sutradan ščepali počionica, koji je se pravdao razlogom koji je sve ostavio u neverici.

Pljačka od sabajle

Prodavnica u pitanju bila je "Dunav", smeštena u ulici Maršala Tita, koja kasnije dvaput menjala ime; najpre u Srpskih vladara početkom 90-ih godina prošlog veka, a potom je saobraćajnica od Slavije do Terazija postala Kralja Milana.

Prilazeći radnom mestu, Zlata Drobnjak, radnica prve smene, tobože, polako je ostajala bez daha usled zatečene scene. Sačekao ju je pravi pravcati džumbus. Brže-bolje je potihala ka telefonu, mahnito okretajući brojčanik, usplahirano tražeći pripadnike reda i zakona iz VIII stanice.

Kada su žace došle na poprište zločina, scena nepatvorene pohare je bila nameštana. Napravivši uviđaj, u zapisniku je bilo zabeleženo da je odneta roba u visini 2.200 dinara, kao i 200 dinara gotovine iz kase radnje.

Posao iznutra

Ispitavši zaposlene i susedstvo, došli su do napretka u istrazi. Naime, jedan od službenika "Dunava", Mihailo Jerotić, spomenu je u razgovoru sa milicijom da je dan ranije sa koleginicom Zlatom uradio nezvanični popis, kojim je utvrđeno da postoji višak cigareta.

Žandari su sledili taj nagoveštaj i ustanovili da ni nema ni traga ni glasa od 500 kutija filter "Jugoslavija", 60 pakovanja "Dijamita" i 22 paklica niške "Drine". Potom se nametalo pitanje ko je još znao za to. Kako je dotični imao alibi, sve je ukazivalo na uzbunjivačicu Zlatu.

Priznanje kao od šale

Već sutradan plavci su pričvrljili gđu Drobnjak, ona je propevala kao štiglić. Priznala je da je svu robu iznela i sklonila uz asistenciju Anđelije Gregorijević, čistačice “Higijene”. Skupa su plen sakrile u toaletu salona koji se nalazio tik do same prodavnice. 

Priupitana šta ju je navelo da počini ovo nedelo, izustila je samo reč “višak”. Naime, pljačka je samo bila krinka za iznošenje viška zato što se ona sama plašila da bi upravo taj pretičak mogao da joj napravi probleme prilikom kontrole preduzeća.

Ipak, strah je preovladao i više nije bilo nazad. Možda bi bilo preduzeće progledalo kroz prste, ali isto nije moglo da se kaže i za sud, koji je bio neumoljiv. Nažalost, naposletku je Zlata dospela iza brave, ali mogla je samo sebe da krivi za takav ishod.