Onome ko nije stasavao sredinom prošlog veka, zlatno doba Jugoslavije uglavnom izgleda crno-belo. Ili je tako bar delovalo sa starih fotografija. A dok je SFRJ bila u svojim najboljim godinama, slično je bilo i na dalekom Zapadu – doduše, u nešto drugačijoj formi.

SAD su tih ’50-tih i ’60-tih godina još uvek živele zlatno doba Holivuda. I ono je manje-više izgledalo crno-belo, a najjače su sijale legendarne holivudske zvezde – ne samo u Holivudu, već i u tadašnjoj Jugoslaviji. Pojedine su, kao slavni Kirk Daglas, impresionirale i najslavnijeg Jugoslovena lično: Josipa Broza Tita.

Neprikosnovena filmska ikona uspela je da baci u zasenak i svetske diplomate. Dok su dotični diplomatski negodovali, holivudski Spartak je uspeo da privoli na šetnju i doživotnog lidera Jugoslavije.

Zvezda Holivuda među budućim filmadžijama

Za svetske filmske kritičare (a tako i za publiku) Kirk Daglas je ostao jedna od najvećih legendi filma. Strogog izraza lica i sa prepoznatljivom rupicom na bradi, nikada, po poznavaocima sedme umetnosti, nije zaigrao u lošem filmu.

U prvoj glavnoj ulozi pojavio se sredinom ’40-tih godina. Tokom narednih decenija, ispratio je gotovo sve holivudske trendove i nakratko postao glavna zvezda Jugoslavije. Redovni posetioci bioskopa već su ga videli kao pukovnika Daksa (Putevi slave, 1957), rimskog cara Spartaka (Spartak, 1960) i nepopravljivog Doka Holideja u jednom od najkultnijih vesterna svih vremena (Obračun kod O.K. korala, 1958).

Oni malo srećniji (a to nije bio samo Josip Broz) imali su zadovoljstvo da sa filmskom legendom progovore i koju reč. Novembra 1964. godine, Daglas se najpre našao pred visokim američkim diplomatom u Beogradu. Ovde ga je, uz kafu i kolače, dočekalo i desetak studenata Filmske akademije.

Ko god je pratio Daglasovu karijeru, znao je i za njegove gospodske manire. Uprkos slavi, Kirk Daglas je čvrsto stajao na zemlji. Uglađen i obrazovan, pažljivo je birao uloge i vešto izbegavao zamke popularnosti.

Tog novembarskog dana u Beogradu, nakon razgovora sa mladim kolegama, slavni glumac je ostao pomalo zatečen. Najpre je srdito prebacio uvaženom ambasadoru – nije mu, naime, bila namera da tek sa nekolicinom studenata diskutuje o filmovima. „Ja obično ljudima savetujem da se ne bave ovom profesijom“, bio je izričit, dodavši da bi želeo da njegovo predavanje čuje i brojnija publika.

Kako je Spartak kod Tita došao preko reda

Odgovor uvaženog ambasadora ostavio je Daglasa u još većoj neverici. Kako je Jugoslavija u to vreme bila komunistička zemlja, organizovanje većih skupova nije bilo dopušteno.

Ipak, sve je rešio jedan telefonski razgovor. Nakon poziva upućenog Beogradskom univerzitetu, Daglas je iste večeri stao pred nekoliko hiljada studenata.

Za ove mlade ljude je imao samo reči hvale: „Oni su znali sve o američkom filmu i voleli su ga. Dopalo im se što je jedan američki glumac među njima, što mogu sa mnom da razgovaraju“.

Pojedinima, međutim, i nije bilo sasvim pravo. Odmah idućeg dana, Daglas se obreo na ručku sa važnim zvaničnicima američke ambasade. Želeo je znati da li bi on i njegova supruga mogli da se sastanu sa predsednikom Titom.

Na to mu je odgovorio jedan od prisutnih zvaničnika. Naime, ambasador Velike Britanije požalio se da već šest nedelja „čeka na red“ kod predsednika – i to samo zarad desetak minuta kako bi mu dostavio važna dokumenta.

Po drugi put u ta dva dana, sve je rešio i drugi telefonski razgovor. Glumac se uz izvinjenje udaljio od prisutnih i pozvao broj predsedničkog kabineta.

Odgovor Josipa Broza je doleteo odmah idućeg dana. Svoj privatni avion poslao je predsednik lično, te su se Kirk Daglas i njegova supruga uputili ka Titovoj vili u Ljubljani.

Rimski gladijator ispred diplomate?

Fotografije slavnog glumca i slavnog predsednika osvanule su u svim ovdašnjim medijima. Kirk Daglas se kasnije sećao kako je u društvu Josipa Broza proveo puna tri sata: uz šetnju, vino i prijatan razgovor. I sam predsednik bio je ljubitelj vesterna, te je glumcu otkrio da je pogledao sve njegove filmove.

Ipak, po povratku u Beograd, Daglasa je dočekao zbunjeni britanski ambasador – isti onaj koji je na susret sa predsednikom čekao već dva meseca: „Dragi moj, ne razumem, vi ste proveli tri sata sa predsednikom Titom, a ja ne mogu ni deset minuta. Recite mi, molim Vas, kako Vam je to pošlo za rukom?“.

Bez mnogo razmišljanja, Daglas je uzvratio kontrapitanjem: „Gospodine ambasadore, koliko ste filmova VI snimili?“. Te 1964., prekaljeni „Dok Holidej“ uspeo je da pretekne i jednog uvaženog ambasadora. U Jugoslaviju će se ponovo vratiti već kao glumački veteran, a ovoga puta i kao reditelj svog prvog filma.

„Došao sam da bih snimio film, ali i da vidim Jugoslaviju i predsednika Tita“

Ovako je poručio Kirk Daglas vrativši se po drugi put u Jugoslaviju. Svoj rediteljski prvenac je najavio još 1966., a snimanje napokon započeo 1972. godine.

Odabiru lokacije presudilo je njegovo oduševljenje ovdašnjom kinematografijom. Film „Protuva“ (1973) okupio je tada i svojevrsnu porodičnu manufakturu: pored Daglasa su u ekipi bili njegova supruga i dva sina. Uz slavna imena poput Denija de Vita i Lesli En Daun, Daglas je udružio snage i sa nekoliko jugoslovenskih glumaca.

Iako snimana po ugledu na stare vesterne, „Protuva“ se po uspehu nije kotirala poput ostvarenja u kojima je Daglas igrao glavnu ulogu. Holivudska legenda je uprkos tome ostala i jedan od predsednikovih miljenika, ne propustivši ni ovaj put susret sa Josipom Brozom. Sem toga, nisu ga ka ovim prostorima vukli samo filmski poduhvati. Iako rođen u Njujorku, Kirk Daglas je bio dete jevrejskih emigranata koji su u Ameriku stigli sa prostora današnje Belorusije.

Od Belorusije i Holivuda do stotinu svećica na torti

Isur Danielovič – tako je glasilo pravo ime legendarne zvezde. Holivudski put je odabrao već sa šest godina, kada je za recitaciju u vrtiću dobio prvi aplauz.

Međutim, najpre se morao snalaziti za život kako god je umeo. Porodica je živela na ivici siromaštva, te je mladi Isur raznosio novine, prodavao grickalice, konobarisao, orezivao žbunje, čak i ulazio u ring kao rvač na karnevalima. Ime je promenio 1941. godine, kada je otišao u Drugi svetski rat.

Tri godine kasnije, Daglas je otpušten zbog povrede. Pre nego što je 1946. zaigrao kao glavni protagonista, snimao je reklame i radio na radiju. Desetak godina nakon druge posete Jugoslaviji, publika ga je ponovo susrela 1984., ovoga puta kao počasnog gosta Olimpijskih igara u Sarajevu.

Osim kao o sjajnom glumcu, o Daglasu se govorilo i kao o velikom gospodinu. Sa ogromnim poštovanjem je pamtio i ovdašnjeg glumca Karla Maldena, koga je poznavao punih 70 godina. Mada ga je odrastanje pripremilo za svakojake životne borbe, Daglasu se ipak umela osmehnuti sreća kada je čak dva puta je pukom slučajnošću izbegao smrt.

Prvom prilikom je 1958. godine odustao od putovanja avionom nakon što ga je supruga, predosećajući nevolju, zamolila da ostane kod kuće. U avionskoj nesreći toga dana stradao je filmski producent Majk Tod. Drugi put je mogao stradati 1991. godine, kada je u padu helikoptera poginulo dvoje njegovih saputnika.

Sticajem srećnih okolnosti, Kirk Daglas je ostao nepovređen. Karijeru je potom nastavio sve do 2008. godine. Decembra 2019. proslavio je 103. rođendan, a preminuo dva meseca kasnije, 6. februara 2020. godine.