Ubrzani razvoj Beograda posle Prvog svetskog rata, a posebno tridesetih godina XX veka uticao je i na razvoj sokolskog pokreta koji je već tada imao duboke korene u srpskom sportu i telesnoj kulturi.

Potreba da se obezbedi prostor za izvođenje telesnih vežbi i okupljanje mladih Sokola uslovila je izgradnju privremenih ili trajnih sokolana na nekoliko lokacija u Beogradu. Neke od njih su stradali tokom Drugog svetskog rata, dok druge i danas postoje, ali promenjene namene.

Sokolsko gnezdo građeno 15 godina

Prvoosnovano Sokolsko društvo Beograd - Matica,  čekalo je na svoje gnezdo dugih 15 godina. Gradnja sokolane društva započeta je još 1921. godine, po projektu arhitekte Momira Korunovića, koji je i sam bio član Sokola, da bi završni radovi bili okončani tek 1935. godine. Razlozi za odlaganje gradnje bili su brojni: promena lokacije (prvobitno je zgrada trebalo da bude izgrađena u Krunskoj ulici), hronični nedostatak finansijskih sredstava, političke prilike u zemlji, izmena projekta. Na kraju je "finansijsku inekciju" čitavom poduhvatu dao samo kralj Aleksandar I, koji je priložio 100.000 ondašnjih dinara iz sopstvenih sredstava. Zgrada sokolane, danas poznata kao "Stari DIF", osvećena je 1. marta 1936. godine i predata na upotrebu.

Ipak, ovo nije bio prva sokolana u Beogradu. Čast da dobije sopstvenu Sokolanu dobilo je Sokolsko društvo Beograd I još 1926. godine. Ova fiskulturna sala bila je smeštena u okviru stare zgrade Druge beogradske (muške) gimnazije u Makedonskoj ulici, na mestu današnje zgrade Politike. Projekat vežbaonice je i ovaj put pripao Korunoviću, koji je prilikom ukrašavanja sale koristio brojne sokolske motive. Nažalost, ovaj objekat nije sačuvan, pošto su tokom bombardovanja 6. aprila 1941. godine zgrade gimnazije i vežbaonice značajno oštećene i potpuno srušene prilikom rekonstrukcije Makedonske ulice šezdesetih godina. 

Foto: Nikolina Radovanović - Sokolsko društvo Beograd - Matica, danas Stari DIF

Sokoli iz predgrađa

Jedna od karakteristika Sokolskog pokreta bila je i ta da su članovi bili mladići i devojke svih društvenih i socijalnih redova. Koliko je Sokolski pokret bio popularan među onima boljeg imovinskog položaja, toliko je sokolstvo bilo prisutno i među zanatlijskom i radničkom mladeži. Ideje jedinstva, bratstva, zdravog duga u zdravom telu i sveslovenstva prevazilazile su sve ove razlike.  

Zato i ne čudi da je 1928. godine na Crvenom krstu, tada još uvek delu grada gde su živele porodice skromnijih finansijskih okolnosti ili novopristigle u Beograd, osnovano Sokolsko društvo Beograd III. U početku se vežbaonica nalazila u okviru Osnovne škole "Car Dušan", ali je izgradnja prve namenski izgrađene sokolane počela već 1931. godine. Zgrada građena u izuzetno modernom, netipičnom stilu za ondašnji Beograd, bila je delo Branislava Kojića i Ivana Stojkovića. Potpuno podređena svakodnevnim sportskim, ali i društvenim okupljanjima, sokolana je imala dve sale za vežbanje, potpuno opremljen deo sa tuševima i svalačionicama, a za izvođenje priredbi u vežbaonici bila je konstruisana pozornica sa zasebnim ulazom. Zanimljivo je da su osvećenju ovog sokolskog doma prisustvovali prestavnici svih veroispovesti zastupljenih u Beogradu, sem rimokatoličkog paroha.

Sa gašenjem Sokolskog saveza posle Drugog svetskog rata, ova Sokolana ustupljena je Sportskom društvu "Radnički", a posle nekoliko rekonstrukcija malo šta ukazuje na Sokole u ovoj zgradi u ulici Vojvode Šupljikca 31.

Važno sedište beogradskih Sokola bilo je i Sokolsko društvo Beograd IV sa Banovog brda. Osnovano 1929. godine, svoje sedište je u prvo vreme imalo u kafani. Donacijom placa na Čukaričkoj padini, današnjoj Lješkoj ulici 9, 1932. godine započeta je gradnja sokolane. Projektant je i ovaj put bio Korunović, koji u svojoj karijeri izradio projekte za preko stotinu sokolskih domova, od kojih je većina i realizovana. Zbog skromnijeg budžeta, Korunović je projektovao manju zgradu, svedenih linija, čiju su fasadu ukrašavala samo četiri velika polukružna prozora u prizemlju koja su osvetljavala vežbaonicu. Dogradnjom iz 1938. godine, fasada je sa zapadne strane dobila i reljef sa sokolom raširenih krila koji u kandžama drži sokolske simbole - venac i teg. Posle rata ova zgrada je neko vreme bila sedište KUD "Stevan Brakus", da bi se danas u njoj nalazilo Društvo za fizičko vaspitanje i rekreaciju Partizan-Čukarica.

Foto: Wikipedia - Zgrada Druge beogradske muške gimnazije (sada srušena) u kojoj se nalazilo Sokolsko društvo Beograd I

Sokoli bez beogradskog gnezda

Pred sam Drugi svetski rat, u Beogradu je delovalo više sokolskih društava. Pored tri namenski izgrađene sokolane, ostala društva su svoju aktivnost obavljala uglavnom u fiskulturnim salama škola ili domovima kulture. Tako je Sokolsko društvo Beograd II, formirano za potrebe građana iz okoline Saborne crkve, svoju aktivnost obavljalo u sali Osnovne škole "Kralj Petar I".

Sokolsko društvo Beograd V, osnovano 1930. godine na teritoriji Senjaka, Dedinja i ne tako atraktivne Jatagan male, bilo je smešteno u prostorijama Doma kulture na Senjaku. Zanimljivo je da je aktivista za prava radnika i revolucionar, Božidar Adžija, bio u mladosti član ovog društva.

Na Vračaru se pored Sokolskog društva Beograd III, nalazilo i Sokolsko društvo Beograd VI za čije potrebe 1933. godine osveštana Sokolana u okviru današnje Osnovne škole "Kralj Petar II Karađorđević" u Marulićevoj ulici.

Ne treba zaboraviti ni Sokolsko društvo Beograd VII, koje je ostvarivalo blisku saradnju sa Srpskim privrednim društvom "Privrednik" i koje je svoju aktivnost obavljalo u okviru Šegrtskog doma Vladimira Matijevića. Ova zgrada i danas postoji, a adresa je Lazarevićeva 6. Takođe, pored beogradskih aktivnosti, ovaj ogranak sokola veoma je učestvovao u promociji sokolstva na području Bosanske krajine, te Like, Banije i Korduna. Sokolska društva Beograd VIII iz Žarkova, te Sokolsko društvo Beograd X sa Voždovca vežbe su izvodili u vežbaonicama lokalnih škola, dok za Sokolsko društvo Beograd IX nismo pronašli tačnu informaciju.

Pored ovih društava, na široj teritoriji današnjeg Beograda, svoje domove su imali i Sokolsko društvo "Zemun-Matica", kao i Sokolsko društvo Batajnica, ali o njima nekom drugom prilikom.