Prvi svetski rat ostavio je Beograd u pepelu i ruševinama. Tokom rata, uništen je dobar grada, što je mnoge Beograđani ostavilo bez krova nad glavom. Posle oslobođenja, prestonica je postala veliko gradilište, koje je privuklo veliki broj ljudi da iz manjih mesta Srbije i Jugoslavije dođu u prestonicu. Zbog nedostatka građevinskog prostora, koji se nalazio u rukama ondašnje elite, za mnoge je ova želja ostala neispunjena. Pa ipak, grad je cvetao.

Procvat srpske prestonice

Sigurno najzaslužniji za razvoj Beograda bili su upravo najimućniji građani, koji su privlačili i elitu, kako iz Beograda, tako i ostatka zemlje, koja je počela da se naseljava u okolini današnjeg Belog dvora. Nekadašnja daleka periferija i selo na obroncima Beograda, postao je elitni deo grada.

I ostatak Beograda se brzo širio, zahvaljujući veleposednicima koji su svoja imanja delili na manje parcele i prodavali ih srednoj i višoj klasi, a popularna je bila i izgradnja zgrada za rentiranje, izdavanje stanova za one koji baš i nisu imali novca za sopstvenu gradnju, a privlačila su ih svetla novog velegrada. Mnoge ulice su dobile nov izgled, a neke su proširene. Umesto starih i oronulih kuća, građene su nove višespratnice i palate. Na mestima dojučerašnjih njiva i ledina su stvarani novi delovi grada.

Pored Ulice kralja Petra, i Knez Mihailova dobija novi izgled i od krivudavog sokaka postaje centar trgovačkog života, ispunjena luksuznim zanatskim i trogovačkim radnjam i prava uređena glavna ulica. Terazije koje su decenijama bile noćna mora urbanista, dobijaju novi bulevarski izgled, ukrašen impozantnom fontanom. 

Tokom 1923. godine, predstavljen je novi Generalni urbanistički plan, koji je začetak ideje o proširenju grada na levu obalu Save, koju su tada činile močvare, Veliko ratno ostrvo i  Adu Ciganliju, koja bi bila pretvorena u sportsko-rekreativnu zonu. Ovaj prostor, ili današnji Novi Beograd, smatran je za novi grad budućnosti i njegova izgradnja doprinela je turističkom značaju Beograda.

Turizam između dva rata

Sve ovo uticalo je i na razvoj turizma, jer je sa urbanizacijom i izgradnjom pojedinih objekata, Beograd poprimao sve karakteristike atraktivne evropskih prestonica. Centar grada izgledao je evropski najviše zahvaljujći podizanju mnogih zgrada javne namene, kao što su fakulteti oko Kapetan Mišinog zdanja, Kolarčev narodni univerzitet, zgrada SANU, Univerzitetska biblioteka, Beogradski sajam, Glavna pošta (danas pošta u Savskoj ulici) i niz drugih zgrada. Podignut je Most viteškog kralja Aleksandra, otvoren je Zoološki vrt, završeno je zdanje Doma naroda, nicale su palate na Terazijama, uređivana je Beogradska tvrđava. Na ovo je posebno uticao dolazak ruskih izbeglica koje su kao inženjeri, arhitekte, ali i umetnici, menjali lice Beograda. Ovo su i godine kada Beograd i Srbija dobijaju najstariju turističku agenciju "Putnik", koja se bavila organizovanjem kako poseta Beogradu, tako i organizovanjem turističkih putovanja Beograđana po Srbiji i svetu. 

Kulturni turizam

Iako to danas možda deluje nestvarno, ali razvoj turizmom u Beogradu bio je predmet interesovanja državnih i opštinskih organa vlasti, velikana srpske književnosti, udruženja građana i imućnijih pojedinca. Do posebnog procvata kulturnog turizma dolazi sa otvaranjem dve značajne kulturne institucije: Umetničkog paviljona Udruženja prijatelja umetnosti "Cvijeta Zuzorić", 1928. godine i Muzeja kneza Pavla 1936. godine. Kao i danas, i tada su putujuće međunarodne izložbe privlačile su veliki broj gostiju u Beograd i doprinele razvoju kulturnog turizma do neprevaziđenih razmera. Prilikom organizovanja kulturnih događaja, Beograd je imao međunarodnu saradnju sa svim evropskim državama. 

Manifestacioni i privredni turizam

Kao prestonica Kraljevine Jugoslavije, Beograd postaje nezaobilazna destinacija privrednika, naročito nakon otvaranja Beogradskog sajma 1937. godine kada je naglo počeo da se razvija manifestacioni turizam. Prolećni i jesenji sajmovi beležili su posetu od 80 do 250.000 posetilaca u ondašnjem Beogradu koji je imao približno 300.000 stanovnika.  Razvoj turizma stvorio je potrebu za većim brojem školovanih ugostiteljskih radnika pa se u Beogradu otvara Viša ugostiteljska škola 1938. godine, koja je bila prva škola ove vrste na Balkanu.

Sportsko-rekreativni i omladinski turizam

Uoči Drugog svetskog rata, Beograd beleži više posetilaca od tada najvećih turističkih centara – Dubrovnika i Bleda. Beograd prima sve više turista, ali i među Beograđanima se razvija kultura putovanja. Razvija se sportski turizam, otkrivaju se turistički i zdravstveno-rekreativni potencijali srpskih banja i planina. Istovremeno se razvija i omladinski turizam, te tako učenici osnovnih i srednjih škola putuju u morska ili planinska omladinska odmarališta.

Tridesetih godina je osnovano Društvo ljubitelja Save , a pošto je otvoren i Most kralja Aleksandra, postala je znatno zanimljivija za turiste. Ispod mosta prema ušću nalazilo se i kupalište Nica. Priobalje Save na današnjoj novobeogradskoj strani bilo je nepristupačno i neugledno dok dva preduzeća iz Danske nisu potpisala ugovor sa opštinom grada Beograda da naspu i urede obale i izgrade obalsko utvrđenje.

Mnogo toga se promenilo od tada i Beograd danas nudi široku turističku ponudu. Ono na šta Beograđani mogu biti ponosni jeste spoj tradicije i modernog duha, koji se oslikava kako kroz arhitekturu Beograda, tako i kroz kulturu.

 

Ukoliko želite nešto više da saznate o beogradskim turistima tridesetih godina, preporučujemo vam da pročitate tekst gospođe Snežane Lazić iz Istorijskog arhiva Beograda, "Turizam u Beogradu između dva svetska rata kroz dokumenta Istorijskog arhiva Beograda", koji je kao izvor korišćen u izradi ovog teksta.