Da li ste znali da se nekada u Srbiji proizvodio kavijar? I to u Kladovu i bio je najcenjeniji u svetu, pa tako i najskuplji! Beše to vreme kada se sa Kalemegdanske tvrđave moglo videti kako “morska čudovišta”, kako nazvaše morune, plivaju Dunavom. Najveća ulovljena bila je duga 9 metara i teška 1.600 kilograma… da baš toliko.

Hej, Dunave

Dunav kroz Srbiju protiče dužinom od 588 kilometara i u pravom smislu je “žila kucavica” ne samo naše zemlje, već cele Evrope. I oduvek je bilo tako. Dunavom se jezdilo, putovalo, Dunav je hranio ne samo one u Podunavlju, već daleko šire. Dunavski alasi imaju priče za svakog. Oni malo stariji pamte i vremena kada su rekom plovila "čudovišta" od preko 1500 kg, koja su živela i po 100 godina. Moruna, jesetra, kečiga i pastruga. Ostalo je zabeleženo da su alasi u našim krajevima lovili morune teške od 75 kilograma dužine gotovo 2 metra što je 1976. godine kod Krčedina učinio ribar Dragoljub Mrvoš, do 282 kilograma od 3,5 metara što je ulov alasa Grujin Aleksandra kod Starih Banovaca.

Mada je zemunski učitelj Todorović zabeležio da je u Dunavu kod Zemuna 1793. godine ulovljena moruna od 700 kilograma, a u Đerdapu od 500 kilograma. Ulov rekorder pak ostvaren je 1870. kod Smedereva. Moruna je bila duga 9 metara i teška više od 1600 kilograma. U vađenju ove grdosije znalo je učestvovati četrdesetak ljudi, a u transport i nekoliko zaprežnih kola. Ima podatataka da su ruski ribari ulovili morunu tešku čitavih 1900 kilograma. Moruna ili beluga je riba iz porodice jesetri i naseljava vode Crnog i Azovskog mora, ima je i u Kaspijskom jezeru. Tokom mreštenja migrira u slatke rečne vode Volge i Dunava. Ovi gorostasi spadaju među najstarije vrste na planeti. Tako je moruna postojala još u vreme dinosaurusa, pre “samo” oko 200 miliona godina.

Kavijar ili ajvar

Nemački putopisac Fridrih Vilhelm fon Taube je 1777. godine zapisao da ribari sa ovih prostora iskoriste svaki delić ulovljenih moruna: “Kod morune se sve iskorišćava. Njeno pečeno meso nalik je na teletinu i vrlo je prijatna hrana. Od njene ikre pravi se kavijar, koji Iliri u Slavoniji, Srbiji itd. zovu ajvar. Od njenog mehura pravi se riblji lepak, koji je poznat pod imenom riblja klija. Od kičme i drugih kostiju i hrskavice umeju Iliri da zgotove svakojake sitnice”.

Da bi se morune mrestile na ovim našim prostorima prevaljivale su put dug i do 850 kilometara. Izgradnjom Đerdapa I i II, presečen je put ovim jedinstvenim ribama. Da bi se bar delimično nadoknadio gubitak, devedesetih godina prošlog veka, rađen je veštački uzgoj mlađi u mestu Maloj Vrbici, kladovskom ribarskom gazdinstvu “Đerdap”.

U velikim bazenima čuvala se ulovljena riba i tek postizanjem pune zrelosti ikre, pristupalo se proizvodnji mlađi. Bio je to u svetu jedinstven pokušaj poribljavanja pastrugom, jesterom, kečigom i morunom moćne evropske reke. Kombinat više ne radi. A priča o kladovskom kavijaru pročula se po svetu zbog izuzetnog kvaliteta. Organizovanija proizvodnja počinje dolaskom ruskih emigranata 1920. godine, koji su imali dugogodišnje iskustvo u proizvodnji kavijara. Ipak, kažu da je i dan danas ostala tajna kako su Kladovčani pripremali kavijar za tržište. Mnogi smatraju da je takozvani “suvi” način prerade i obrade ribljih jajašaca, metoda u kojoj ikra nije dolazila u dodir sa vodom, te njihova zrelost, dobitna kombinacija koji je ovaj proizvod uvrstio u elitnu i ekskluzivnu namirnicu. Posebno je bio cenjen Beluga Blek Rojal i to na američkom tržištu.

Ribarske priče ili…

Kad je Dunav pregrađen nadomak Kladova, morune su mogle da stignu samo do brane, a od kad je sagrađena hidroelektrana Đerdap II, moruna više nema u našem delu Dunava. Kladovski alasi znaju da pričaju kako se u vreme mresta, noću i po stalnoprisutnoj sumaglici nad rekom,  znaju čuti tupi udarci kod Đerdapa II, koji odjekuju Dunavom i kažu da to morune pokušavaju da savladaju prepreku na svom milenijumskom putu iz mora uzvodno uz reku udarajući u betonsku branu. Moruna spada u visoko ugrožene vrste i zaštićena je.