Odnos Miloša prema nacionalnim zajednicama je bio sastavni deo njegove vladavine. Tako je ostalo zabeleženo u istoriji, a malo poznato u našoj javnosti, susret sa najbogatijom porodicom na planetii, Rotšild i kneza Miloša i Kneževića Miloša Jevremovog Obrenovića 1848. godine. 

Rotšild i Obrenovići 

Naime, tokom boravka u Frankfurtu svečano su ih dočekali Jevreji i to u kući Rotšilda. Bio je to znak zahvalnosti za privilegije, ili bolje rečeno zaštitu, koju je srpski vladar ukazivao jevrejskom narodu u kneževini. A knjaz je jevrejskim trgovcima, i pored negodovonja domaćih, davao i te kakve povlastice. Miloš je činio posebna prava jevrejskim trgovcima jer nije zaboravio podršku Jevreja sa Petrovaradina za vreme Drugog srpskog ustanka. Inače, u 19. veku Rotšildi su bili na vrhuncu svoje moći i bogatstva. Kažu da su imali najveće porodično bogatstvo na planeti, što znači i lično, u novijoj svetskoj istoriji. 

Smeštaju ih u sam vrh bankarskih porodica na planetarnom nivou, sklona tajnim društvima i finansijerima isto tako tajnih politika. Istorija beleži živu prepisku Obrenovića, kralja Milana, zatim i njegovog sina kralja Aleksandra I sa Rotšildima: Salomonom Rotšildom u Beču i Albertom Rotšildom u Londonu. Prepiska se nalazi u Moskvi u Centru za izučavanje istorijskih dokumentarnih zbirki. Kontakt i veza Obrenovića i Rotšilda nastavljena je i po smrti Miloša, a nastavio je knez Mihailo.

I za kraj, vratimo se u Frankfurt. Pričalo se da su Obrenovići dočekani “velikim ovacijama od tamošnjih Jevreja u Rotšildovu domu na ručku i kad su ih služile najlepše jevrejske devojke kao prijatelja Izraela”.

Međusobno poštovanje 

Odnos srpskih vladara 19. veka prema nacionalnim manjinama, možda se najbolje vidi u odnosu prema jevrejskoj zajednici u Srbiji. Tako je Ženi Lebl u knjizi “Do konačnog rešenja – Jevreji u Beogradu od 1521-1942”, zapisala o Obrenoviću: „Knez Miloš, koji je često posećivao jevrejsku četvrt, naročito je voleo da u sinagogi sluša hazana i hor. Jednom prilikom darovao je hramu lep veliki luster sa ugraviranom posvetom, u vrednosti od 800 srebrnih franaka." 

Potvrdu odnosa Obrenovića prema nacionalnim zajednicama, nalazimo  u nastavku, u istoimenoj knjizi: „Miloš je podario Jevrejima sva građanska prava koja su uživali i ostali stanovnici Srbije. Jevreji su to veoma cenili i trudili se da svojim poštenjem, radom i vezama doprinesu ekonomskom procvatu Srbije." 

Mnoga prava koja nisu uživali narodi mnogih evropskih zemalja, sa ne tako burnom prošlošću kao što je Srbija imala, imaju nacionalne manjine. Za vreme Miloša Obrenovića, Jevreji su imali povlastice i status u brojnim slučajevima, bolji i od domaćih trgovaca. Tako je beogradska jevrejska zajednica štampala i svoj sopstveni novac.

Prve beogradske kulturne laste 

Prilikom molebana održanog u staroj jevrejskoj sinagogi u Beogradu, 21. maja 1869. u besedi koju je tom prilikom upriličio, doktor Bernard Levi je rekao: “Ja bih vam ispričao sve velike zasluge pokojnog kneza Mihaila, naslednika svih vrlina slavnoga Miloša, koga smo toliko ljubili, koji je u najplememenitijem čuvstvu pravičnosti, koga je toliko odlikovala, postupao s nama istom jednakošću, kao i sa sugrađanima našim drugih veroispovedi”. 

Tako je, kažu, najstariji jevrejski aktivni hor, na osnivanju nazvan “Srpsko-jevrejsko pevačko društvo”, 1879. u Beogradu. Danas se zove “Braća Baruh”. Jevrejsko žensko društvo osnovano je u prestonici 1874. godine, i bilo je to prvo žensko udruženje na teritoriji Srbije. Prva žena književnica bila je učiteljica Estira Ruso.