Umetničko nasleđe koje je nastalo na području bivše Jugoslavije danas se smatra za jednim od važnijih pokreta u modernoj umetnosti Evrope, a reč je o zenitizmu. Zenitizam je umetnički i književni pokret koji je nastao početkom 20. veka na teritoriji Hrvatske i Srbije, tačnije u gradovima Zagrebu i Beogradu. 

Pokret su osnovali Ivan Gol, Boško Tokin i, najvažniji član, Ljubomir Micić, koji je nastojao da se oslobodi preovlađujućih umetničkih tokova tog vremena i stvori novu formu izražavanja koja će odražavati savremeni svet.

Etimologija imena zenitizma i njegove karakteristike

Naziv "zenitizam" je izabran da odražava želju pokreta da dostigne zenit, ili najvišu tačku, umetničkog izraza. Zenitisti su nastojali da stvore novu, revolucionarnu umetnost koja bi bila oslobođena stega tradicije i nacionalnih granica. Verovali su da umetnost treba da bude internacionalna i da treba da odražava iskustva i brige savremenog života.

Zenitizam je karakterisao odbacivanje tradicionalnih umetničkih formi i prihvatanje novih, eksperimentalnih stilova. Zenitistički umetnici i pisci koristili su tehnike kao što su kolaž, fotomontaža i tipografija da bi stvorili dela koja su bila dinamična i vizuelno upečatljiva. Takođe su eksperimentisali sa novim oblicima poezije i proze, ugrađujući elemente nadrealizma i futurizma u svoje pisanje.

Jedan od ključnih principa zenitizma bila je njegova posvećenost avangardi. Zenitisti su verovali da umetnost treba da bude na čelu društvenih i političkih promena, i nastojali su da stvore dela koja bi izazvala status kvo i inspirisala revoluciju. Takođe su bili duboko posvećeni ideji umetničke saradnje i često su radili zajedno na stvaranju kolektivnih umetničkih i književnih dela.

Časopis od kog je sve počelo

Časopis “Zenit” je bio štampan od 1921. godine do 1926. godine u štamparijama u Zagrebu i Beogradu, mestima odakle i potiče umetnički pravac. Časopis je služio kao međunarodna revija za umetnost i kulturu. Njegov pokretač i urednik je bio Ljubomir Micić, najuticajniji “član zenitizma”. 

Na samom početku štampanja i distribuiranja časopisa, “Zenit” je imao veliku potporu i saradnje od strane domaćih popularnih umetnika poput Miloša Crnjanskog, Dušana Matića, Stansilava Vinavera i mnogih drugih. Neke priloge su čak objavljivali pojedini međunarodni saradnici nalik Jaroslavu Sajfertu, Vasiliju Kandinskom, Aleksandru Bloku i Anriju Barbisi.

Poslednji primerak časopisa je odštampan u Beogradu 1924. godine, a do tada je objavljeno 43. broja. 1926. godine, “Zenit” je zvanično zabranjen u Jugoslaviji i još ponekim državama zbog kontraverznog teksta “Zenitizam kroz prizmu marksizma”.

Uticaj zenitizma na umetnost

Uprkos relativno kratkom veku, zenitizam je imao značajan uticaj na umetnički i književni svet svog vremena. Pokret je inspirisao umetnike i pisce širom Evrope i pomogao da se utre put avangardnim pokretima 1920-ih i 1930-ih. Danas se zenitizam pamti kao važan trenutak u istoriji moderne umetnosti i književnosti, a njegovo nasleđe nastavlja da inspiriše nove generacije.