Prolazeći centrom Beograda, prolazimo pored mnogih zgrada, ne znajući da je njihov autor upravo arhitekta Aleksej Brkić. Ovaj čuveni arhitekta ima posebno mesto u srpskoj modernoj gradnji i karakteriše ga jedinstveni opus u modernoj gradnji. Aleksej nije bio samo arhitekta, nego i filozof, pisac, matematičar, umetnik, koji je sve svoje talente uspeo da objedini u praksi.

Detinjstvo i ranu mladost proveo je u Kikindi. U Beograd se doselio sa porodicom 1939. godine ne znajući da će baš tu, na Dorćolu, provesti ceo život. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu 1948. godine. U tim posleratnim godinama, u društvenom miljeu obnove i izgradnje, počinje i njegova karijera.

Arhitektonsko stvaralaštvo

Vreme u kom je stvarao je bilo vreme skromnih finansijskih i tehničkih mogućnosti, ali i vreme preplitanja stare i nove koncepcije u arhitekturi. Većinu svojih objekata je projektovao u Beogradu unoseći avangardne elemente, boju i ornament time pojačavajući umetnički izraz. Njegova najznačajnija dela su zgrada Hempra na Terazijama i zgrada Socijalnog osiguranja u Nemanjinoj ulici.

Zahvaljujći Alekseju Brkiću, 1956. godine, osvanuo je novi reprezentativni objekat poslovno-birokratske namene. Zgrada Hempro u ulici Terazije br. 8 je zgrada koja je dala prvi impuls modernoj autorskoj arhitekturi u Srbiji. Ovaj objekat je vrednovan kao značajno ostvarenje i kao prelomna tačka za dalji razvoj posleratne arhitekture.

Nakon ovoj objekta, Aleksej Brkić projektuje svoje najznačajnije delo - Zgradu Socijalnog osiguranja, na uglu ulica Nemanjine i Svetozara Markovića.  Zdanje je podignuto je u periodu od 1959. do 1962. godine. Iako se po svojoj veličini ne izdvaja iz niza zgrada u Nemanjinoj ulici, postala je vizuelni akcenat same ulice. Posebno se ističe fasadna kompozicija, a iznad uvučenog, transparentnog prizemlja, naglašenim stubovima od veštačkog kamena, nalazi se kancelarijski prostor. Zidana polja obložena su keramikom, a forma njihovog ornamenta je krajnje jednostavna. Posebnu vrednost tih ornamenata čini njihovo pravilno ponavljanje. Zgrada Socijalnog osiguranja, kao najvrednije delo u arhitektonskom opusu Alekseja Brkića, oslikava najznačajnije elemente njegovog arhitektonskog stvaralaštva.

Teorijski i pedagoški rad

Međutim, Aleksej je odlučio da napusti praksu i potpuno se posveti teorijskom radu iz oblasti arhitekture. Piše priloge u kojima iznosi svoje stavove u stručnim časopisima Arhitektura-Urbanizam, Izgradnja, Gradina, Nasleđe. Devedesetih godina objavljuje knjigu Znakovi u kamenu, koja od momenta svog izdavanja predstavlja nezaobilazno delo u proučavanju istorije srpske moderne arhitekture. Ovo delo je vrlo složeno i pisano je u formi razgovora i nadahnutih raprava. Napisao je još dva dela – Razgovor sa prijateljem zagonetke i Divota nereda.

Osim izdavačke delatnosti, Brkić se posvetio i pedagoškom radu na Arhitektonskom fakultetu gde je držao predavanja iz teorije arhitekture. Kako su njegova predavanja bila ispunjena i nadahuta ljubavlju prema svom predmetu, bio je cenjen i poštovan od kolega i studenata.

Aleksej Brkić je mnogo putovao i na svojim putovanjima snimao, crtao, obilazio sve važnije svetske građevine koje je kasnije docrtavao i razrađivao. Najistaknutija serija crteža je sa Bliskog istoka i iz Sjedinjenih Američkih Država. Putujući po svetu, imao je brojne ponude da ostane i radi, ali je Aleksej ostao vezan za Dorćol i Beograd.

Oni koji su ga poznavali ističu da je bio veliki čovek sa veoma izraženom imaginacijom i težnjom ka individualnošću. Vredan, čvrst, etičan, zahtevan i strog, pre svega prema sebi, a onda i prema drugima. Čitava njegova ličnost zračila je velikim autoritetom. Njegova dela su veoma dobro ocenjena od strane savremenika, a mnogi kritičari arhitekture smtraju da će njihova vrednost vremenom biti sve veća i veća.

*Autor naslovne fotografije Intermedichbo -Dr Milorad Dimić