Kako i zašto je jedan austrougarski plemić i oficir u sam osvit Prvog svetskog rata poneo hrabro srpski barjak? Mađarski plemić prešao je albanske planine sa srpskim narodom i vojskom. Srbe je doživljavao kao neustrašive, herojske i časne ljude. Obožavao je životinje, posebno konje. Ostao je u mraku naše istorije, nezasluženo! Umro je i sahranjen u Beogradu.

Austrougarski oficir, plemić koji nije cenio svog vrhovnog komandanta Franca Ferdinanda

Čovek van svog vremena, koji je zaprepastio svoje sunarodnike Austrougare, a kod Srba izazvao dozu podozrenja. I jednim i drugima je junaštvom i neustrašivošću pokazao ko je Milan Kakaši. Ima onih koji za Milana Kakašija kažu da je bio iz slavne plemićke mađarske loze Karolji. Ono što je nedvosmisleno, Milan je bio konjički austrougarski oficir. I borio se svom žestinom u Velikom ratu na strani Srbije.   

Kakaši je bio konjički oficir u austrougarskoj armiji naoštrenoj da ratuje. Prilika za “ratne bubnjeve” ukazala se Sarajevskim atentatom na prestolonaslenika Franca Ferdinanda i ultimatumom balkanskim ratovima iscrpljenoj Srbiji. Ni porodični pedigre, ni oficirski konjički čin, nisu ovog carskog oficira ubedili u svrsishodnost ratne oluje. Pogotovu što o prestolonaslediku Ferdinandu nije imao visoko mišljenje. Dešavanja 28. juna 1914.godine kod Latinske ćuprije u Sarajevu i pucnji Gavrila Principa na nadvojvodu Franca, junaka ove naše priče, nisu ni malo “dotakli”. Sa ovakvim stavom nije mu bilo mesto u carskoj vojsci, i on prelazi na stranu Srba.

Lojalnost dokazao junaštvom

Milan Kakaši prelazi na stranu Srba i zatvara jednu “stranicu” svog života. Otvara “drugu” koju će ispisivati do kraja svog života, a doživeo je duboku starost živeći “sa” i “među“ Srbima. Dosta je bilo nepoverenja kod srpskih oficira u Milanovoj odluci da pređe u redove vojske Karađorđevića. Pogotovu u vremenu kada je austro-ugarska soldateska bila na obalama Drine i Dunava, do zuba naoružana. I kada je jedna od najvećih tadašnjih svetskih sila krenula na Kraljevinu Srbiju, Kakaši je na Dunavskom frontu gde hrabršću i junaštvom dokazuje svoju lojalnost. Posebno je bilo žestoko u borbama kod Rama gde zadobija nekoliko rana koja ostavljaju trajna oštećenja. Zajedno sa glavninom vojske deli sudbinu u Albanskoj golgoti. Po dolasku u Grčku, na poziv saveznika odlazi u Francusku gde sa ni malo manje elana i snage radi na propagandi Srbije. Sa velikom strašću i upornosti upoznaje Zapad sa jednim malim junačkim balkanskim narodom. Iz sve snage širi istinu kroz koju gogotu je srpski narod prošao. Po završetku Velikog rata vraća se u Srbiju. Ljubav prema životinjama stečenu kao konjički oficir, opredeljuje ga kao životni mirnodopski poziv. Bio je na čelu nekoliko ergela, i sa istom strašću radi na uzgoju konja i širenju konjarstva. Taj svoj poseban odnos prema životinjama znao ga je dovesti i u neprijatne situacije. Nije mogao da podnese kada su seljani kandžijali konje i batinali stoku, pa je znala i “pesnica da sevene”.

Plemić, junak, patriota i “bela zastava”

Milana Kakašija Drugi svetski rat zatiče u Beogradu. Fašistički “blickrig” i šestoaprilsko bombardovanje prestonice gleda sa prozora svoje kuće. Dezorijentisana i “raspadnuta” jugoslovenska kraljevska vojska tumarala je tih aprilskih dana ulicama Beograda. Početak Drugog svetskog rata, Milan Kakaši dočekao je u svojoj kući u Beogradu. Gledajući nemačko bombardovanje, grupa vojnika i generala, noseći veliki beli  kao znak predaje, zaustavila se na trenutak u njegovom dvorištu. Predaja bez ijednog ispaljenog metka kod Kakašija nije mogla proći, pa se obratio, grupi visokih oficira sa sa zlatnim širitima na ramenima: “Da smo mi, gospodo generali, tako nosili bele čaršave na Kajmakčalanu, danas bi i Solun bio u Austriji. Molim vas da se stidite i napustite moju avliju jer ne želim da se u njoj predate Nemcima i da to vidi moj sin Dušan, pa da to uzme za primer u životu...”.

Zapisano je da posle rata Kakaši živi skromno, gotovo u oskudici. Ovaj patriota proveo je u prestonici dvadesetak godina napunivši osamdesetak godina. Misteriozni plemić, svakako jedinstven i veličanstven lik, upokojio se u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju uz prisustvo malobrojnih prijatelja koji su bili svedoci hrabrosti i patriotizma Milana  Kakašija, mađarskog plemića i oficira, koji je za Srbe govorio da su junaci i neustrašivi, koji je sve dao za Srbiju.