Priča o Rajićevoj ulici izazvala je živu diskusiju o tome koji je Rajević u pitanju. Dok su neki pored slavnog Tanaska spominjali pesnika Velimira, arhimandrita Jovana, izvesnog majora Rajića iz Prvog svetskog rata, istaklo se ime jednog Cvetka Rajića koji je živeo u u XIX veku i bio potencijalni kandidat za osobu iza imena ove ekskluzivne ulice.

Mada Cvetko nije biio Rajić, već kako i naslov kaže – Rajović, njegova duga i plodna karijera karijera svakaku zahtevaju pažnju.

Od Hercegovine do Istre sve do ustaničke Srbije i sve to dva puta

Cvetko Rajović rođen je 1793. godine uoči praznika Cveti u selu Vukovići nadomak Trebinja. Kao i mnogi drugi Srbi tog vremena, porodica je morala da rodni dom napusti zbog zuluma Turaka. Naime, dok je Cvetko još bio detence, jedan aga upao je u njihovu kuću i počeo da pravi nered. Kako bi odbranio nejač, Cvetkov otac kreće protiv age i ubija ga. Ovo je bila smrta presuda za čitavu porodicu koja beži od turskog besa u Boku Kotorsku. To će biti tek prva od mnogih seoba mladog Cvetka.

Sazrevši za školu, Cvetko iz Boke odlazi na Rijeku kod starijeg brata koji se tamo bavio trgovinom. Biće to samo kratkii predah jer tek punoletan, 1805. godine dosepva u Otočac i Senj, gde uči italijanski i nemački. Još jedan jezik, ovaj put grčki, naučiće u Zemunu u koji dospeva 1810. godine. Iako na prvi poogled deluje čudno da na obalama Dunava učio grčki, važno je znati da je u tom periodu u Zemunu delovala jaka zajednica grčkih trgovaca koji su ga koristili kao bazu za trgovinu sa ostatkom Evrope.

Mladi, vatreni trgovac ipak se nije dugo zadržao za kantarom. Već 1811. godine prelazi u Beograd gde je primljen u redove ustaničke vojske i savladao osnove vojnog zanata. Kao i ostale stvari u njegovom životu, i ova karijera bila je kratka i burna. Posle sloma Prvog srpskog ustanka, još jednom postaje trgovac. Putuje prvo u Srem, Trst, Veneciju, Beč i napokon u Odesu.

Napokon, 1825. godine još jednom ga put vodi u Beograd gde stiče neobično i važno poznanstvo sa dva izuzetna čoveka.

Poverljivi čovek porodice Obrenović

Pronaći pismenog čoveka u Beogradu i Srbiji onog vremena bila je prava retkost. A pronaći osobu koja je bila ne samo pismena, već proputovala sveta i govorila nekoliko jezika, bila je stvar ludog slučaja. Tako je sredinom dvadesetih godina XIX veka vest o Cvetku dospela dok još jednog osobenjaka svog doba – Jevrema Obrenovića. Kao i Rajović, i mlađi Obrenović mnogo je polagao na znanje, tako da je, oko sebe okupljao najbolje od najboljih. Umesto merenja oka žita, Rajović uzima pisaljku i stupa u službu kao sekretar.

Uskoro njegove sposobnosti primećuje knez Miloš, koji ga preuzima kod sebe u knjaževu kancelariju. Promućuran i obrazovan, Cvetko uskoro postaje jedan od poverlivih ljudi vladara. Tokom naredne godina bavi se pomalo i diplomatijom, te kao predstavnik Srbije putuje u osetljive i poverljive misije u Rusiju i Vlašku.

Napokon, kada je Srbija Hatišerifom iz 1929. godine dobila pravo da donosi svoje zakone, Rajović je bio jedan od članova Zakonodavne komisije. Prvenstveno zadužen za prevod, sa Vukom Karadžićem, Lazarom Zubanom i Dimitrijem Davidovićem počinje izradu zakonika Knjaževine po ugledu na francuski, liberalni Code Civil.

Nastaviće se...