Da li znate ko su bili ratni slikari? Koja je veza ovih ljudi sa Dragutinom Dimitrijevićem Apisom? Ko to beše "Oko sokolovo"?

Koliko pitanja, a odgovor na sva krije se iza jednog imena - Samson Černov. Ratni fotograf, ratni dobrovoljac, ruski Jevrejin koji je prešao na pravoslavlje i uzeo ime Aleksandar, čovek koji je ovekovečio Srbiju, sa Srbima prošao kroz Balkanske i Veliki rat. Svedočio je planetom o hrabrosti srpskog naroda, golgoti i zločinima Bugara i Austrijanaca. Zahvaljujući njemu, Zapad je upoznao Srbe kao hrabar i čestit narod, izložen stradanjima koji se kao Feniks digao iz pepela. Jednostavno, slikar i fotograf koji je Srbiji dao deo svog života, a ona ga je u nekom istorijskom ćošku zaboravila.

Foto: Wikipedia, PTT Muzej / Samson Černov

Ko su bili ratni slikari?

U srpskoj vojsci je još tokom Balkanskih ratova, a pogotovu u Prvom svetskom ratu, postojalo formacijsko zvanje "ratni slikar". To su bili i fotografi pod patronatom Obaveštajne službe kojom je rukovodio Dragutin Dimitrijević Apis, u činu potpukovnika. Snimali su sve što je predstavljalo vojne operacije, trenutke predaha vojske, pripreme za juriše i mnogo toga što je predstavljalo Veliki rat i njemu srpski narod i njegovu vojsku. Sve što su snimali išlo je na sto kod Apisa. Među ratnim slikarima bio je i Risto Marjanović, zvanični dopisnik "Njujork heralda" i "Ilustrasiona" iz Pariza.

I Samson Černov, iako stranac, spada u red ratnih slikara koji je snimio ponajviše foto dokumenata iz vojevanja Srba od 1912. do 1918. godine, kao i nekoliko dokumentarnih filmova. Naslikao je i veliki broj umetničkih slika inspirisanih ratnim dešavanjima, koje su činile sastavni deo njegovih foto postavki.

Balkanski ratovi u objektivu Černova

O životu Samsona Černova malo se zna. Godina, mesto rođenja, njegov rani život izgubljeni su u vihoru ratova koji su zahvatili Evropu početkom 20. veka. Zna se da je kao dobrovoljac ruske vojske sa sedamnaest godina učestvovao u Rusko-japanskom ratu od 1904. do 1905. godine. Njegova srpska priča počinje kada kao dopisnik "Novoje vremja" i "Ruskoje slovo", stiže u Srbiju 1912. godine. Imao je 25 godina, i izveštavao o dešavanjima iz Prvog balkanskog rata.

Dokumentuje nadljudske napore srpske vojske, beleži bugarska zverstva nad civilnim stanovništvom i vojskom. Kao uposlenik franucske foto kompanije Gaumont, fotografije objavljuje i u francuskom listu "Ilustrasion". Prati dešavanja u Drugom Balkanskom ratu. Pored fotografija, bavi se i snimanjem prvih dokumentarnih filmova, od kojih su najznačajniji "Bitka na Bregalnici" i "Jedrene posle zauzeća".

Ratnu priču zabeleženu foto objektivom izlaže avgusta 1913. godine u prestonom Oficirskom domu. U 500 fotografija zabležena je foto priča o herojskoj borbi Srba koja se potom seli u Pariz i London. Uslediće povratak u rodnu zemlju, gde naredne godine u prestižnom Piterskom hotelu "Astorija", upoznaje rusku javnost sa strahotama Balkanskih ratova. Černov svojim fotografijama, umetničkim slikama koje prate fotografije, stvara novu sliku o Srbiji, jača simpatije sveta prema zemlji kojoj je podrška u svakom obliku bila neophodna.

Foto: Wikipedia / Samson Černov

Rat kao srpski usud XX veka - Veliki rat

Gavrilo Princip, Vidovdan 1914. godine, prestolonaslednik Franc Ferdinand i Sarajevo su sinonimi za, kako istorija beleži, početak najkrvavijeg sukoba u skorijoj istoriji planete, Prvi svetski rat. Samson Černov opet je u Srbiji i to na prvim borbenim linijama. Foto objektivom beleži austrougarska razaranja, srpske ratnike, ostarelog kralja Petra I Karađorđevića, sve vreme je na prvoj liniji fronta.

Snimao je zločine Austrougara u Mačvi i Posavini. Po naređenju Vrhovne komande septembra 1914. postaje član filmske ekipe koju predvodi vlasnik bioskopa "Kasina", Đoke M. Bogdanovića. Beleži se istorijska i "krvava" srpska istorija Prvog svetskog rata. Front na Savi, razoreni Šabac, juriši srpske vojske preko Save, ratna dejstva u Sremu, bombardovanja i razaranje Beograda. Černov sa narodom i vojskom prelazi preko albanskih planina, praveći istorijske fotografije promrzlih, izgladnelih vojnika, fotografiše divlje neprohodne albanske planine prekrivene snegom koje izmučen narod i vojska nadčovečanskim naporima prelaze.

Sa Krfa, Nikola Pašić šalje ga u Evropu. Već 5 juna 1916. godine u Londonu u Galeriji Kraljevskog instituta otvorena je izložba "Srbi, decembra 1915" koja govori o periodu ratova 1912-1915. godine. Uz Pašićevo prisustvo, članova diplomatskog kora i 600 zvanica, otvorio je veliki knez Mihail Romanov, stric cara Nikolaja II. Černov i tu priliku koristi da u vatrenom govoru prisutnu londonsku elitu upozna sa godinama borbe Srba za slobodu. Prvo od Otomanskog carstva, a potom i od Austrougarske. Postavka je  imala ogromnu posećenost, o čemu svedoči podatak da je album, katalog, izložbe od dvadesetak fotografija, išao ponovo u štampariju za novi tiraž.

U julu 1916. ponovo je na Krfu gde na sopstveni zahtev, iako ruski Jevrej, prelazi u pravoslavnu veru. Kumuje general Božidar Terzić i na krštenju 16. jula 1916. uzima ime Aleksandar.

U Rusiji je 1917. godina burna, građanski rat je podelio zemlju na "bele" i "crvene". Černov kao pristalica "belih" ne može da se vrati u Rusiju i uzima francusko državljanstvo. Nikola Pašić, pred kra Prvog svetskog rata, svestan da je Srbiji neophodno što više prijatelja, upućuje Černova da glas o Srbiji širi preko okeana. U martu 1918. sada već Aleksandar, organizuje izložbu fotografija i svojih akvarela u "Grand central palasu" u Njujorku, koju prati velika pažnja američke javnosti. "Njujork tajms" u martu 1918. godine posvećuje celu stranu intervjuu "s fotografom sa Balkana" kako su novinari nazvali Černova. Ostalo je zapisano da je o sebi govorio veoma malo, gro intervjua je posvetio Srbima i Srbiji. Tokom boravka u Americi pažnju kako novinara, a tako i celokupne javnosti plenio je pojavom u uniformi kapetana srpske vojske, koju je sve vreme nosio. Aleksandar (Samson) Černov ne staje sa upoznavanjem sveta sa dešavanjima u Srbiji. Već aprila 1919. u Parizu, pred pripreme za mirovnu konferenciju na kojoj će se "deliti karte" na novoj mapi sveta nakon Velikog rata, drži seriju predavanja o Srbima i njihovoj borbi.

Posle Pariza Černov je ponovo u Americi, gde tokom putovanja upoznaje glumicu sa kojom se ženi. Od 1920. njih dvoje žive u Francuskoj, u Bijaricu gde su kupili vilu. Aleksandar (Samson) Černov umire 1929. godine.

Srpska obaveštajna služba, koja je očito u nekom trenutku "obrađivala" Černova, došla je do podatka da je bio oženjen u Rusiji i da je imao troje dece.

Kako to često biva u zemlji koja je rastrzana ratovima i sukobima, Černov je vremenom zapao u zaoborav. Retke podatke o njegovom životu, iz kojih je i ispričana ova priča, skupljali su gotovo čitav vek kasnije istoričari Goran Malić i Milorad Jovanović. U čast fotografa 2012. godine u Muzeju PTT-a održana je izložba fotografija, čiji je kustos bio Jovanović.

Oko sokolovo

Ima jedna fotografija koja je sastavni deo svih udžbenika iz perioda Prvog svetskog rata. I nije poznata samo kod nas. Postala je deo priče o Srbiji i Srbima. Ona predstavlja izviđača srpske vojske Dragutina Matića koji negde na reci Drini, uoči povlačenja srpske vojske preko albanskih planina, pažljivo prati pokrete neprijateljske vojske. Nazvana je "Oko sokolovo". Autor ove slavne fotografije je Samson Černov.

Foto: Wikipedia / Samson Černov

A Dragutin Matić tek pedeset godina kasnije prvi put je ugledao sebe na fotografiji, koja je objavljena na stranicama mnogih svetskih listova i koja je obišla planetu. Matić je tada prvi put i čuo za Černova.