Dr Jovan Jovanović mahom nam je poznat po svojim pesmama. Svi smo ih znali kao deca (a poneki ih znaju i kao odrasli) i uživali u njima. Međutim, Zmaj je bio mnogo više od toga. Pored plodonosne pesničke karijere, doktor Jovanović bio je lekar, začetnik javnog zdravlja i koncepta prevencije bolesti, ali i dramski pisac i prevodilac. Iako je rođen u Novom Sadu, Zmaj je u Beogradu ostavio veliki trag. Selio se mnogo, od Pančeva, preko Beograda, Karlovaca, pa sve do Praga, Beče i Pešte. Kuda god da bi otišao, posvećivao se svojim najvećim ljubavima – pisanju i medicini.

Pačja škola

Jeste l’ čuli, kumo,

Verujte, bez šale,

Otvara se škola

Za pačiće male.

Jovan Jovanović Zmaj rođen je 6. decembra 1833.godine u Novom Sadu u plemićkoj porodici. Otac mu je bio senator i gradonačelnik Novog Sada. Oko sebe okupljao je kulturne i umne ljude što je značajno uticalo na njegovog sina, budućeg lekara čika Jovu Zmaja.

Međutim, i pored toga što je bio okružen intelektualnom elitom, Jovanovo obrazovanja jedno vreme bilo je pod velikim znakom pitanja. Posle završetka osnovne škole i gimnazije, kako bi udovoljio očevoj želji, Jovanović upisuje studije prava u Pešti. S obzirom na nadarenost i veliko interesovanje za prirodne nauke, Zmaj je teško plivao u vodama pravnih nauka. U nadi da će uspeti da nađe rešenje, menjao je fakultete te je studirao i u Pragu i Beču. Zmaj nije mogao ni da nasluti da će baš te nesrećne studije i promene mesta života imati presudnu ulogu na njegov život. U Beču upoznaje i počinje da se druži sa Brankom Radičevićemo koji postaje njegov pesnički uzor. Takođe, počinje da druguje i sa Svetozarom Miletićem i Đurom Jakšićem. Dosta prevodi i to, ponajviše, Petefija, Cucorija, Garaija i Đulaija. Mađari ga neizmerno poštuju dok mu se Srbi rugaju zbog ovog naginjanja ka poeziji „srpskih dušmana“ te ga podrugljivo prozivaju Kiš Janoš. 

Foto: Wikipedia / Micki - Zmajev muzej u Kamenici

Đulići

Ljubim i te... il’ me sanak vara,

Što te udilj uza me dočara;

Ljubim li te... il’ me duša vara,

Što se udilj s tobom razgovara… 

Nažalost, ili na sreću, Jovan Jovanović ne uspeva da završi pravni fakultet. Uvidevši da je sva muka uzaludna, on se 1860. godine vraća u Novi Sad i postaje službenik u novosadskom magistratu. Počinje da izdaje svoju poeziju u „Danici“ i osvaja čitaoce. Čovek koji je pisao o ljubavi uskoro upoznaje ljubav svog života Eufrozinu – Rozinu koju je prozvao Ruža. Već 1860. godine, na Svetog Savu, Jovan i Ruža zaklinju se na večnu ljubav. Nadahnut slatkim životom i svojom izabranicom, on piše zbirku pesama Đulići (od turske reči Gül koja znači ruža). Prateći svoj nemir i želju za obrazovanjem, Zmaj se vraća u Peštu gde prvo radi u Matici srpskoj, a potom upisuje medicinski fakultet. Nadimak Zmaj dobija pokretanjem satiričnog časopisa Zmaj koji je, zapravo, bio igra reči jer je 3. maj bio, prema julijanskom kalendaru, datum održavanja Majske skupštine 1848. godine.

Foto: Wikipedia / N.U. "Svetozar Marković" - Logo časopisa "Zmaj"

Pođem, klacnem, idem, zastajavam

Pođem, klecnem, idem, zastajavam,

Šetalicu satu zadržavam.

Jurim, bežim ko očajnik kleti,

Zborim reči, reči bez pameti:

Ne sme nam umreti.

Zmaj završava medicinu u Pešti i odlučuje se da se vrati u Novi Sad gde pokušava da dobije posao. I pored toga što je 120 stanovnika Karlovaca pisalo molbu da se Zmaju omogući pozicija makar drugog fizikusa, vlasti odbijaju ovu ideju. Uskoro ga Pančevci pozivaju k sebi te se on seli u Pančevo i pokreće humoristički list Žiža. U listu „Pančevac“ Zmaj je objavio oglas u kojem obaveštava građanstvo da se iz Novog Sada preselio u ovu varošicu i da nudi svoju lekarsku pomoć.

Nažalost, Pančevo je porodici Jovanović donosi veliku tugu i nesreću. Prvo im, sa svoje tri godine, umire sin Mirko, potom, tek što je navršila nekoliko nedelja, ostaju bez ćerke Tijane, a za njom umire i Jug. Naposletku, posle porođaja, u tridesetoj godini života, odlazi i njegova voljena Ruža. Zmaj ostaje sa ćerkom Smiljkom pokušavajući da se snađe u tragičnim događajima koji su ga zadesili. Skrhani doktor piše zbirku pesama „Đulići uveoci“ u kojoj se bavi bolom usled smrti najbližih.

Ogorčen što nije mogao da pomogne svojoj Ruži, on piše stihove pokušavajući da materijalizuje svoju tugu, bol i nemoć.

Potpuno polomljen, Zmaj se vraća nazad i počinje da radi kao lekar u Futogu. Nažalost, tu mu umire i poslednja ćerka Smiljka.

Nastaviće se...