Veza i brak kraljice Drage i kralja Aleksandra potresili su do temelja srpsko društvo s kraja XIX i početkom XX veka. Bile su to burne godine u kojima je razdor između slabog vladara i uticajnih političkih struja doživeo svoj vrhunac. Na kraju su istoričari i čaršija svu krivicu za slom vladajuće loze svalili na leđa jedne žene i zauvek je crnim slovima upisali na stranice istorije.

Ali da li je zaista tako bilo?

Godine razdvojenosti i godine sreće

Posle prvog ljubavnog susreta u Bijaricu, romansa između mladog kralja i zanosne dvorske dame poletela je u slućene visine. Ono što je na prvi pogled izgledalo kao još jedan flert i prolazna strast vremenom je prerasla u pisma puna žudnje u kojima je Aleksandar maštao o večnoj ljubavi i mirnom porodičnom životu koji nikada nije imao. S druge strane nalazila se Dragina bojazan da mu nikada ovaj san neće ispuniti. Naime, kasnije se dosta spekulisalo o razlozima Dragine nemogućnosti da zanese dete, a očigledno je da su iste muke morile i Dragu. Ipak, iz ovih ili onih razloga, podilazi kraljevim željama i odgovara mu pismima u kome opisuje njihovo buduće dete i zajednički život.

Ova ljubav na daljinu rezulitraće Draginim povratkom u Beograd krajem 1897. godine. Na Aleksandrov nagovor, Draga daje ostavku na mesto dvorske dame Natalije Obrenović, čim je bio otvoren put njenom putu kraljeve milosnice. Naredne godine provešće u domu na uglu Svetosavske i Zorine ulice, koji je svakodnevno posećivao njen Saša, bežeći svakodnevno od državnih poslova kako bi bar trenutak proveo sa njom.

Ma koliko se ovi dani mogu nazvati danima sreće, na njih je stalno pada senka sumnje i strepnje, ponajviše zbog toga što je državni vrh uporno pokušavalo da mladog kralja oženi jednom od evropskih princeza, kako bi ojačao poziciju Srbije na međunarodnoj sceni i uterao red u raspunsički Aleksandrov život. Tih godina najozbiljnija kandidatkinja bila je grčka princeza Marija, ali sa tom braku isprečio susret sa Dragom. Takođe, u pozadini je tinjala večita bitka između Rusije i Austrougarske oko prevlasti na našem dvoru, koja je za vreme Natalije prevagnula na stranu Rusije. Zbog toga se i Draga našla na metu agenata obe strane, kojima je uspešno odolevala. Jedino nije odolevala uticaju svoje porodice, što će biti i uvod za njen konačni pad. 

Zemlja bez prestolonaslednika

Poslednje godine Draginog života bile su obeležene njenim najintimnijim životom. U literaturi (istorijskoj i petparačkoj) se naširoko i nadugačko pričalo o svim njenim (lažnim) trudnoćama kojima je, navodno, zadržavala Aleksandra uz sebe. Do dana današnjeg nije poznato koliko je bilo istine u tim pričama, a koliko su ovi momenti bili proizvod njene prevelike želje da voljenom muškarcu podari naslednika.

Neki idu čak toliko daleko da je Sašinu, kraljev nadimak koji su smeli da koriste samo oni najbliži, bolećivost koristila za napredovanje sopstvene porodice u društvenim krugovima, te da je upravo na nagovor sestre Hristine iscenirala trudnoću koja je kralja navela da je zaprosi. U pripremama za ozvaničenje veze, Draga kupuje kuću na uglu Krunske i Resavske (danas Muzička škola "Stanković"), na samo par koraka od Dvora.

Priče o kraljevoj veridbi stižu do Milana i Natalije, koji zakopavaju ratne sekire i udružuju se protiv zajedničkog neprijatelja – Drage Mašin. Aleksandrov sastanak sa ocem početkom februara 1900. godine pretvara se u otvoreni sukob u kome obe strane nisu štedele uvrede. Razljućen, stari kralj odlazi put Niša navodno u obilazak vojske, ali je stvarna namera bila da iz prikrajka drži sina na oku i što pre ga oženi dostojnom suprugom plave evropske krvi.

Ispostaviće se da je nepoverljivi mladić bio svestan poteza svojih roditelja, te na fin način „proteruje“ oca iz zemlje i to o državnom trošku. Poraženi Milan bira Karlsbad u kome će provesti poslednje dana svog života. Put Drage Mašin ka srpskom tronu ovim je bio otvoren.

Brak koji je šokirao svetsku javnost

Sredinom 1900. godine plan o veridbi i ženidbi Aleksandra Dragom Mašin počeo je da se uspešno ostvararuje. Prvi korak bio je zadobiti podršku uticajnih društvenih i političkih krugova, te u privatnom razgovoru sa uticajnim Beograđanima kralj pokušava da ih ubedi u iskrenost njihove ljubavi. U tome ipak ne uspeva. Na čelo otpora stavlja se ministar unutrašnjih dela Đorđe Genčić koji otvoreno kralju govori da vlada nikada neće pristati na njegov brak sa ženom sumnjive prošlosti.

Razljućen, Aleksandar odlučuje da prkosi samoj državi, što dovodi do ostavke vlade. Istovremeno, Genčić igra i na drugu kartu – Dragine ljubavi, i nagovara je da odgovori kralja od kobnog braka. U prvo vreme izgledalo je da su pregovori uspeli i da će se Draga zadovoljiti ulogom ljubavnice zarad spasa države i voljenog Saše, ali saznavši za ministrovo mešanje, Aleksandar 8. jula 1900. godine zvanično veri Dragu.

Vest kojim je zvanično objavljena veridba kralja Aleksandra Obrenovića i udovice Drage Lunjevice Mašin duboko je potresla beogradsku, srpsku i svetsku javnost. Glamurozna svadba koja je usledila 23. jula našla se u senci moćne propagandne mašine koja je na sva načine pokušavala da okleveta Dragu, stavljajući njene mane u prvi plan i proglašavajući je za ženu koja sa sobom nosi sunovrat srpske državnosti. Ovome nije pomagalo ni to što je kum na venčanju bio sam ruski car Nikolaj II, odnosno njegov izaslanik Pavle Borisovič Monsurov. Ovim je još jednom pokrenuta priča o tome da je Draga sve vreme bila agent ruske službe, kao Natalija pre nje. 

Kobna majska noć 

Reći da je Draga bila nevina u događajima koji su usledili, te da nikada nije koristila svoj uticaj na kralja kako bi pridobila određenu korist, ne bi bilo odgovorno. U njenu odbranu može se reći da je većinu stvari radila iz ljubavi prema porodici, koju je i te kako pomagala za vreme svoje veze sa Aleksandrom. U svojim očekivanjima najdalje idu Dragina sestra Hristina i brat Nikola, koji potpiruju Dragu da od Aleksandra traži sve više položaja za svoju porodicu. Bolećiva Draga pristaje na ove ustupke, ali je oni sve više razdvajaju od muža. Tu je i Aleksandrovo nestrpljenje da napokon dobije naslednika dinastije i Dragine neuspešne trudnoće, koje ga onako nepoverljivog sve više okreću ka zaverama koje govore da ga je supruga sve vreme lagala.

U pozadini ove porodične tragedije Đorđe Genčić zadovoljno trlja ruke. Pored samoproklamovane želje da spasi državu od propasti, Genčić je imao i želju za ličnom osvetom protiv Drage i Aleksandra, koji ga posle svoje ženidbe više puta hapsi i šalje na robiju. Smatra se da su pamfleti sa tračevima sa dvora, te čuveni spisak 12 Draginih ljubavnika njegovo delo. Ovome pomaže i veliko nezadovoljstvo koje tinja u narodu izazvano političkom nestabilnošću i mogućim sukobom sa velikim silama.

Kap koja je prelila čašu bilo je ubistvo žandara u Smederevu od strane Nikole Lunjevice, posle koga se zaverenička aktivnost ubrzava. Pored Genčića, zaverenici dobijaju i jednog važnog saveznika, bivšeg Draginog devera Aleksandra Mašina. Čekao se povoljan trenutak.

On je nastupio u noći između 29. i 30. maja 1903. godine. Tačno deset minuta posle ponoći zaverenici su ušli u odaje Starog zdanja. Na Draginom stoćiću ostao je otvoren na 80. strani gotovo proročki roman „La trahison“ (izdaja). Kažu da je i u poslednjim trenucima stala ispred voljenog Saše i svojim telom se isprečila da ga ne pogode meci. Ipak, bilo je kasno.

Sledeće noći su u najvećoj tajnosti su tela kralja i kraljice položena u kriptu stare Markove crkve na Tašmajdanu.

Te majske noći ugašena je loza Obrenovića, bar onaj njen priznati deo.