Krenete li u šetnju današnjim Beogradom, od Kalemegdana do Vračara, pratiće vas tragovi jednog od najznačajnijih beogradskih i jugoslovenskih arhitekti u periodu posle Drugog svetskog rata – Ive Kurtovića.

Tokom svoje bogate karijere, Beogradu je ostavio niz značajnih zdanja od kojih se posebno izdvaja njegovo poslednje arhitektonsko delo, zgrada Narodne biblioteke na Vračaru. 

Dalmatinac zaljubljen u Beograd

Ivo Kurtović život je započeo na Braču sada već daleke 1910. godine. Posle završene srednje škole, obrazovni put ga vodi u Ljubljanu gde upisuje studije rudarstva. Samo godinu dana kasnije prelazi u Beograd gde počinje aktivnije da se bavi slikarstvom i upisuje arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Beogradu.

U to vreme, nastavni kadar Arhitektonskog odseka Tehničkog fakulteta u u Beogradu činili istaknuti srpski graditelji, ali je najveći uticaj na stvaralaštvo Ive Kurtovića imao njegov profesor i mentor Milan Zloković.

Studije arhitekture prekida 1933. godine, zbog bavljenja slikarstvom, ali se i dalje bavi arhitekturom. Njegov stvaralački opus prekida Drugi svetski rat, koji ga vodi čak u Egipat gde provodi poslednje godine rata. Nakon oslobođenja zemlje, vratio se u Beograd, gde daje svoj doprinos u obnovi zemlje, gde tokom bogate karijere duge skoro četiri decenije, učastvuje u stvaranju upečatljivih arhitektonskih dela od stambenih, preko komercijalnih i kulturnih zgrada do aerodroma i enterijera

Opus Ive Kurtovića – sinonim za inovaciju u posleratnoj arhitekturi

Krajem četrdesetih godina 20. veka karijeru počinje u Ministarstvu građevina, te nedugopotom prelazi u novoosnovani “Jugoprojekt”, i kasnije “Srbija-projekt”. Istovremeno završava studije arhitekture, te 1954. godine postaje asistent svom mentoru Milanu Zlokoviću. Uspešnu akademsku karijeru nastaviće zvanjem docenta, vanrednog profesora i od 1969. godine šefa Katedre za projektovanje.

Istovremeno sa razvojem akademske karijere, Kurtović se okreće praksi. Jedan od prvih uspešnih projekata u Beogradu bila je rekonstrukcija kuće Alekse Krsmanovića na Terazijama 3. Ovo velelepno zdanje izgrađeno je krajem 19. veka za potrebe bogatog trgovca Alekse Krsmanovića po projektu Jovana Ilkića. Pored neospornog arhitektonskog značaja, ovo zdanje imalo je i važnu istorijsku ulogu, pošto se u njemu nalazio privremeni dvor prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, u kome je 1. decembra 1918. godine proglašeno stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Posle Drugog svetskog rata, zgrada je ustupljena Saveznom ministarstvu inostranih poslova za potrebe Protokola. Tokom rekonstrukcije, Kurtović se posvetio obnavljanju izgleda velike sale za potrebe diplomatskih prijema, te projektovanju bogate kapije od kovanog gvožđa.

Posvećuje se i izradi tipskih stambenih objekata, te učestvuje u nizu konkursa koji su se organizovali u godinama obnove i ubrzane industrijalizacije. Posebno se ističu projekti prizemnih i jednospratnih zgrada sa jednim ili više stanova koje je radio sa arhitektama Đorđem Stefanovićem i Ivanom Antićem. Bavi se projektovanjem muzejskih objekata, kao što je projekat za Vojni muzej, zatim projekat Muzeja lovarstva i šumarstva u Topčideru. Treba pomenuti i Poslovno-stambenu zgradu Turističkog saveza i Saveza trgovinskih. Na konkursu za zgradu Građevinske komore na Slaviji projekat koji je Kurtović radio u saradnji sa Đorđem Pivarskim 1958. godine i osvojio drugu nagradu, tu su i zgrada Spoljnotrgovinske komore u Knez Mihailovoj ulici, Zgrada osiguravajućeg društva “Dunav”  na Trgu repulike i konkursni projekat za Dom omladine, u neposrednoj blizini.

Treba spomenuti i još jedan značajan projekat arhitekte Kurtovića – projekat aerodroma u Surčinu, na kome skoro čitavu deceniju radio sa inženjerom Dušanom Krsmanovićem. Iako projekat na kraju nije realizovan, inovativne ideje koji je ovaj projektantski tim ugradio, ostale su okosnica današnjeg Aerodroma “Nikola Tesla”.

Narodna biblioteka Srbije

Ipak, najupečatljivije, i prema reči kritike – nazrelije delo Ive Kurtovića je nova zgrada Narodna biblioteka Srbije na Vračarskom platou. Ova najstarija ustanova kulture u Srbiji, osnovana još 1832. godine do kraja devetnaestog veka izrasla je u nacionalnu biblioteku. Neprocenjivom značaju izgradnje namenske zgrade za Narodnu biblioteku doprinosila je njena nesrećna istorija, tokom koje je samo u Beogradu više od deset puta menjala adresu i rasipala svoj fond. Sigurno najtragičniji momenat u ovoj burnoj istoriji bilo je uništenje zgrade Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu, kada je u plamenu izazvanom bombardovanjem 6. aprila 1941. godine zgrada skoro do temelja izgorela, a njenu sudbinu je doživelo 500.000 knjiga, časopisa, asopisa, rukopisa, crteža, slika iz njenog deopoa.

U cilju da napokon reši pitanje smeštaja neprocenjivog nacionalnog blaga, raspisan je konkurs za izgradnju nove zgrade 1957. godine. Prvo mesto na konkursu odneo je dvojac beogradskih arhitekata Ivo Kurtović i Slobodan Mihailović. Nova zgrada projektovana je kako bi ispunila sve principe funkcionalnosti i brzi transport knjiga do korisnika. Posle prilagođavanja projekta novoj lokaciji na Karađorđevom parku, izgradnja zgrade počela je  skoro deceniju kasnije, 1966. godine, a završena je 1973. godine. Prve posetioce nova biblioteka primila je, simbolično, 6. aprila 1973. godine.

Projekat Narodne biblioteka Srbije najavio je pojavu postmodernizma u Srbiji, a danas je jedan od spomenika kulture.

Dalju uspešnu karijeru arhitekte Kurtovića prekinula je iznenadna bolest. Preminuo je u Beogradu, 1972. godine, ne dočekavši da primi Oktobarsku nagradu grada Beograda za svoj izuzetni doprinos savremenoj arhitekturi grada.