Vreme dešavanja je borba za oslobođenje Stare Srbije od Turaka i sprečavanja velikobugarskih aspiracija koji su ostavljali “krvav trag” gde god da se pojave u srpskim sredinama. Uz njegovo ime vezano je osnivanje i prve specijalne vojne jedinice u Srba, “antiterorističko i poterno odeljenje” koje nazvaše “Leteći žandarmerijski odred”.

Opevan u pesmi

Herojsko vojevanje Jovana Stojkovića, koji stoji iza nadimka “Babunski”, dovelo je do pesme koja je nastala 1907. godine. Pesma je opevala značajnu pobedu srpskih četnika u Makedoniji. Po ko zna koji put jedinice VMRO su provodile zločine, terale narod u zbegove u planine, pljačkale i ubijale. Babunski je sa vojvodom Vasilijem Trbićem i svojim borcima sačekao četu Stevana Dmitrova, komandanta VMRO, tamo gde su Bugari najmanje očekivali, i uništio ih je, do poslednjeg vojnika - niko nije preživeo. Boj beše na Spasovdan 1907. godine, u selu Drenovu kod Velesa. Pesmu je nakon pobede sročio Jovan Grković zvani Gapon, koji je skinuo monašku odoru i rame uz rame sa srpskim komitama oslobođao Staru Srbiju. Gapon je bio rodom iz Orahovca i saborac Babunskog. Nastala je pesma:

 Oj napred ide pred četom

Jovan Babunski vojvoda,

Za njim ide pred četom

Vasil Veleški vojvoda.

Jovan Grković Gapon, autor ovih stihova, poginuo je boreći se za slobodu srpskog naroda Kosova i Metohije i Južne Srbije. Uništenjem VMRO čete i njihovog komandanta koji je naneo velikog zla Srbima u Makedoniji, Bugari su proterani iz zapadnog Povardarja. To je samo jedan od kamenčića mozaika koji čine život ovog hrabrog srpskog borca za slobodu.

Kako je Jovan dobio nadimak Babunski?

Jovan Stojković, koji, kako su ga saborci opisali, "napred ide pred četom", rođen je godine 1878. u selu Martolci kod Velesa. Nadimak je dobio po planini Babuni, u Makedoniji po kojoj je četovao od 1905. do 1908. godine. Planina Babuna se proteže od severa Pelagonije do Veleške klisure. Pohađao je osnovnu školu u selima Omoranu, Bogomili i Vojnici u okolini Velesa. Otac ga upisuje u tek osnovanu gimnaziju u Velesu, a bugarski učitelj ga upisuje kao Ivana Stojkova.

Takav način bugarizacije otac ne trpi i šalje ga na školovanje u Valjevsku gimnaziju. Jovan postaje stipendista ”Društva Svetog Save” koje se brine o školovanju đaka iz Stare Srbije i Makedonije. Po maturiranju upisuje učiteljsku školu Beogradske bogoslovije. Kao učitelj vraća se u Veles i predaje u selu Teovu. Odmah se kao ugledan Srbin veleškog kraja i učitelj našao na meti bugarske organizacije VMRO. Bugari ne prezaju ni od najgorih zločina. U rodnom selu Martolcu ubijaju mu brata i sinovca.

Jovan se 1905. godine pridružuje srpskim borcima vojvoda Temeljka Barjaktarevića i Gligora Sokolovića. Oni su bili u borbi sa Bugarima i Turcima od 1904. godine. Stojković uspešno ratuje na području Azota protiv “bugaraša” i njihove organizcije VMRO koju predvodi zloglasni Stevan Dimitrov.

Uništavanjem bugarske čete i eliminacijom vođe političke organizacije Dmitrova, bugarske komite su proterane iz ovog dela Povardarja. Bori se i protiv Bugara iz VMRO i sa turskom vojskom. Junaštvo i neustrašivost, vojničko umeće i gerilsko vojevanje donose mu titulu vojvode.

Neki novi “vetrovi” ali stari zulumi

Dešavanja u Turskoj, revolucijom Mladoturaka 1908. godine dolazi do značajnih promena. Donosi se prvi ustav i proglašava opšta amnestija i pomirenje. Babunski silazi sa planine i prestaje četovanje. Ali i Mladoturci ne odustaju od zulumćarenja, i pokušavaju da hapse Babunskog i viđenije Srbe četnike. Vojvoda beži u Srbiju. Učestvuje u pripremama Prvog balkanskog rata i oslobađanje Stare Srbije. U Balkanskom ratu 1912. godine ratuje u odredu Vojvode Vuka. Učestvuje u slavnoj Kumanovskoj bici, a u boju na Strevici biva ranjen. Odmah nakon oporavka ponovo je u dobrovoljačkom odredu Vojvode Vuka.

U Drugom balkanskom ratu Bugari su ga dobro zapamtili u bici na Bregalnici. Babunski po izbijanju Prvog svetskog rata formira Savski četnički odred, koji je nakon Cerske bitke dobio ime Rudnički četnički odred, pod komandom majora Vojislava Tankosića. Oni su se suprotstavili prvim žestokim udarima Austrougara, a odred Babunskog srušio je železnički most na Savi u Beogradu.

Da bi što više oslabili srpsku vojsku, vojni komitet u Sofiji, na nagovor Beča, u Makedoniju šalju bugarske komitske čete. Srpska vlada formira specijalne jedinice, a komadant je prekaljeni gerilac Jovan Stojković. Nedugo zatim jedinice Vojvode Babunskog postaju Leteći žandarmerijski odred, pod direktnom ingerencijom Vrhovne komande. Dobijaju zadatak da po svaku cenu spreče prodor treće divizije Bugarske armije u Kačaniku. Leteći žandarski odred više od mesec dana lavovski se borio i sprečavao bugarski prodor i tako omogućio povlačenje Srpske vojske ka Albanskim planinama. Zatim su se samostalno probili u Grčku, gde ostaju do formiranja Solunskog fronta.

U borbama sa Nemcima i Bugarima, odred Vojvode Babunskog pokazuje izuzetnu hrabrost i vojnu umešnost. Često su iza neprijateljskih linija, hvataju “žive jezike” i prikupljaju neophodne informacije. Srpski specijalci ne prezaju od pravih dirvezantskih akcija, pa su zarobili i dva nemačka patrolna broda. Komandant Solunskog fronta, legendarni francuski general Franše d'Epere lično ga odlikuje. Na grudima Vojvode bili su Karađorđeva zvezda, Francuski krst sa tri palme, Francuski orden Legije časti i ruski orden Svetog Đorđa.

Prilikom proboja Solunskog fronta i progona neprijatelja iz Srbije, Vojvoda Babunski i njegovi leteći žandarmi pokazali su izuzetnu hrabrost i umeće.

Nije ga hteo metak, al' ga obori Španski grip

Četnički vojvoda Babunski živeo je 42 godine. Umro je 1920. godine od posledica epidemije Španskog gripa u svom rodnom Velesu. Kažu da je sahrana bila jedna od najvećih u istoriji Južne Srbije. Narod je došao sa svih strana da oda počast svom junaku. Četiri godine kasnije u Velesu je podignut spomenik Vojvodi koji su bugarski fašisti, okupatori 1941. godine minirali.

Danas pored ulice u Nišu i jedna kratka beogradsaka ulica u naselju Krnjača nosi njegovo ime - Vojvode Stojkovića.