Duh slobode osetio se u vazduhu tog oktobra 1944. godine. Nemačke okupacione snage, svesne poraza, nastojale su na sve načine da unište Beograd i spreče napredovanje jugoslovenskih i crvenoarmejskih oslobodilačkih snaga. Nisu ni slutili da ih u samom gradu, sa prozora svog stana, posmatra jedan diskretni heroj koji će pomrsiti konce njihovog poslednjeg zloslutnog poduhvata – miniranja Starog savskog mosta.

Obični učitelj neobične istorije

Miladin Mišo Zarić rođen je u pred sam kraj 19. veka, 1889. godine, u selu pored Kosjerića. Posle završenog osnovnog školovanja, napušta Zlatibor i upisuje Bogoslovski fakultet u dalekom Prizrenu. Studije bogoslovije nije završio zbog neslaganja za profesorima. U to vreme izbijaju Balkanski ratovi u kojima učestvuje kao rezervni oficir. Svoju vojničku karijeru nastaviće i u Prvom svetskom ratu, kada sa srpskom vojskom prolazi Albansku golgotu. Za svoje zasluge i iskazanu hrabrost u ratovima na svojim grudima ponosno je nosio zlatni i srebrni Orden za hrabrost Miloš Obilić, Krst kralja Petra prvog i Albansku spomenicu.

Između dva rata, zaposlio se u prosveti. Kao učitelj radio je u Kovilju i Užicu, a zatim je bio upravnik škole u rodnom Kosjeriću. Drugi svetski rat dočekao je u Beogradu, gde je radko kao učitelj u Osnovnoj školi "Janko Veselinović" na Dorćolu. Oni koji ga se sećaju, pričali su da je bio moralan i plemenit čovek, koji je ove ideje prenosio i svojim učenicima, pružajući im nadu i utehu čak i u teškim ratnim vremenima.

Herojski podvig učitelja u penziji

Oktobra 1944. godine jugoslovenske i crvenoarmejske snage zatvarale su krug oko Beograda. U bombardovanjima i miniraju  prethodnih godina stradali su gotovo svi mostovi na Savi koji povezivali centralnu Srbiju sa Sremom. Jedini preostali bio je Stari savski most u Beogradu. Suočeni sa izvesnim porazom, Nemci su tih poslednjih dana oktobra više puta pokušali da izvrše miniranje mosta, ali bezuspešno.

U jutro 20. oktobra, dok su prve oslobodilačke jedinice oslobađale ulicu po ulicu Beograda, sve to je sa svog prozora u Karađorđevoj ulici 69 posmatrao Miladin Zarić. Nekoliko dana pre oslobođenja primetio je neobičnu aktivnost oko mosta. Setio se Zarić svog vojevanja u ratovima i kako je onomad deminirao most na reci Šemici kod Bitolja. Naslutio je da je most miniran i spreman za dizanje u vazduh. Ostalo mu je samo da sačeka pravi trenutak. 

Kada su poslenje okupatorske jedinice počele da se približavaju mostu, znao je šta se sprema. Pod kišom metaka i granata izašao je iz stana, pretrčao ulicu, gotovo neopaženo se provukao do mosta i presekao provodnike, ugasivši tako već upaljene fitilje koji su goreli da podignu Savski most u vazduh.

Shvativši da miniranje nije pošlo po planu, Nemci su još jednom pokušali da ga unište gađajući ga artiljerijskom paljbom, ali su ih u tome sprečile jedinice Crvene armije koje su već prešle most i zaštitile ga.

Za ovaj herojski podvig, 18. decembra 1944. godine, Zarić je odlikovan Ordenom za hrabrost, a zatim i bugarskim odlikovanjem, kao i sovjetskim Ordenom Lenjina. Tada još nije znao da je svojim herojskim činom sačuvao jedan od dva velika mosta koja Nemci nisu uspeli da unište prilikom povlačenja. Drugi je bio most Ludendorf na Rajni.

Zaboravljeni junak Beogradske operacije i povratak otpisanih

Po završetku rata, Miladin Zarić nakratko obavljao dužnost predsednika Trećeg rejona grada Beograda. Zbog protivljenja novoj vlasti, ubrzo napušta ovu poziciju i naredne tri decenije provodi život mirno, penzionerski u istom onom stanu u Karađorđevoj. Preminuo je 1976. godine u Beogradu.

Zašto je ovaj beogradski heroj zapao u zaborav, možemo samo da nagađamo. Da li je u pitanju bio njegov sukob sa vlasti, njegova skromnost i plemenitost koja mu nije dozvoljavala da se hvališe ili nešto treće?

Ipak nije ostao sasvim zaboravljen. Dve godine posle njegove smrti, 1978. godine, u jednoj epizodi kultne serije "Povratak otpisanih", ekranizovano je spašavanje Starog savskog mosta, a lik koji je odigrao ovu važnu ulogu navan je Zaharije S. Jovanović.

Skoro deceniju kasnije, 1984. kad je Stari savski most pretvoren u tramvajski most, prvi put je pokrenuta inicijativa da most ponese ime Miladina Zarića, ali nije realizovana. Istu sudbinu je imala i inicijativa da se novi Most na Adi nazove njegovim imenom. Nešto je, ipak, rešeno. Povodom 70 godina od oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, ispod Starog savskog mosta postavljena je table sa Zarićevom slikom i biografijom, a isto obeležje ponela je kuća u kojoj je živeo.

Poslednja inicijativa za preimenovanje Starog savskog mosta u Most Miladina Zarića, pokrenuta je 2014. godine i još uvek, kao i most za koji je vezana, čeka svoju konačnu sudbinu.

 

Naslovna fotografija Miladina Zarića preuzeta je sa Wikipedia Srbija.