Srpski vladar sa najtužnijom sudbinom i sa najkraćim vladarskim stažom. Jedan je od pet vladara dinastije Obrenović i prvi koji je nasledio Miloša. Knez Milan II vladao je Srbijom od 13. juna do 8. jula 1839. godine, a potom ga je pokrio istorijski zaborav i "kišobran" imenjaka kralja Milana.

Prvi prestolonaslednik srpskog trona

Kada su Obrenovići u pitanju, sve počinje od knjaza Miloša, osnivača dinastije. Međutim, u istorijskom pamćenju Srba, na neki način, ostala je "rupa" ako se govori o prvom prestolonasledniku Obrenovića, Milanu. On se rodio u oktobru 1819. godine u Kragujevcu, tadašnjem prestonom srpskom gradu. Milan je bio peto dete kneginje Ljubice i Miloša Obrenovića. Do tada, knjaževskom paru umrli su ćerka Ana i sin Petar. Tek rođeni prestolonaslednik dobija ime po stricu, vojvodi Milanu iz Prvog srpskog ustanka.

Knez Miloš je ostao zapamćen i kao veliki ženskaroš. A o njegovim "podvizima" brujala je cela Srbija, pa je brak Miloša i Ljubice bio daleko od dobroga. Ljubica je "na delu" uhvatila knjaza sa ljubavnicom Petrijom, a on se nije mnogo ni trudio da tu vezu sakrije. Po narodu se čak i pročula priča, pošto Ljubica ne može da rodi naslednika, da se Miloš sprema oterati Ljubicu, a za ženu dovesti naložnicu Petriju, koja mu početkom 1819. godine rodi kćerku, nazvavši je Velika. Čaršija, ko čaršija, širila je priču po gradskoj kaldrmi i sokacima, pa je kneginja Ljubica, potaknuta pričama, ostala trudna sa Milanom, jer je istina bila da joj je porodica bila na prvom mestu. Ali to nije bio ni početak ni kraj priče, jer ubrzo Ljubica, povređena Miloševim neverstvom, uzima pravdu u svoje ruke i ubija ljubavnicu.

Da bi se sačuvala od Miloševe osvete, beži iz Kragujevca i zaštitu nalazi kod rodbine. Smutna behu to vremena između Kneginje i Knjaza. Savremenici kažu da se i o glavi radilo, i to Ljubičinoj. Međutim, saznavši da je kneginja trudna, Miloš pokazuje koliko mu je značajno da ima naslednika, pa joj oprašta ubistvo naložnice. Tako joj je otvoren put da se vrati kući u Kragujevac. Ono što je zanimljivo je priča da je posle ubistva Petrije, i prividnog pomirenja sa mužem, Ljubica negovala i Veliku, ne odvajajući je od svoje dece. Godine 1819. godine, 18. oktobra na svet dolazi Milan.

Od rođenja bolešljiv

Prvih šest godina života Milan je bio okružen ljubavlju i pažnjom, bio je miljenik, kako majke Ljubice, tako i najbližih. Već tada se govorilo da mu zdravlje nije bilo baš najbolje. Najranije detinjstvo provodi u Kragujevcu, a zatim se porodica seli u Požarevac, odnosno, Ljubica sa decom. Miloš više nije živeo sa njima, reklo bi se kao mladić. Tako su najvažnije osobe u Milanovom životu, kojima je bio naklonjen svim srcem, i sa kojima je provodio vremena, bili majka Ljubica i mlađi brat Mihailo.

Kneginja se nije odvajala od dece, vaspitavajući ih u srpskom duhu, ali i insistirajući na obrazovanju. Tako su Milan sa sedam i Mihailo sa tri godine, Miljac i Manjo kako su ih u porodici zvali, već 1826. godine krenuli u Dvorsku školu. Mita Petrović, savremenik tog vremena, beleži da su obojica: "brižljivo učili, i napredovali u naukama, i redovno su polagali ispite polugodišnje, u prisustvu kneza Miloša i kneginje Ljubice".

Ali Milan je od ranih godina bio slabog zdravlja, pa je sve vreme bio pod velikom majčinskom pažnjom. Sve što je bilo u kneginjinim mogućnostima, Ljubica je činila ne bi li popravila Milanovo zdravlje. Lek nisu imali ni beogradski, temišvarski ni zemunski doktori za tuberkulozu, koja je na Milanu bila sve uočljivija.

Iako krhkog zdravlja, Miloš je polagao velike nade u Milana. Kada je 1839. godine bio primoran da abdicira i napusti Srbiju, za kneza je proglašen njegov najstariji sin Milan M. Obrenović II.

26 dana na vlasti

Srbija je turskim Hatišerifom 1830. godine dobila autonomiju, ali je Porta osam godina kasnije donela novi Hatišerif kojim menja Ustav kneževine, smanjuje do tada datih autonomnih prava, koje je Carigrad dodeljivao privilegovanim provincijama. U isto vreme, promene su kroz Savet omogućile učešće opozicije u vlasti, što je bio i kraj Miloševog apsolutizma. Hatišerifom, pored Saveta, utemeljen je i pravni poredak kneževine.

Ovaj četvrti Hatišerif, kako ga nazvaše, Turski ustav, odštampan je i dostavljen je svakoj varoši, selu i naseobini u Srbiji. Njime je potvrđeno nasledno kneževsko pravo Obrenovićima, ali u isto vreme i u mnogome umanjena apsolutistička vlast kneza. Miloš, onakav kakav je bio, a bio je preke naravi i "gospodar" u pravom smislu te reči, ne prihvata umanjenje svoje vlasti, pa se hvata "puške i sablje" te diže bunu u maju iste godine.

Na čelo pobune staje knezov brat Jovan, po kome se buna i nazva. I pored garnizona Kruševca, Ćuprije i Kragujevca, koje je Miloš uspeo da pobuni, očekivanog zamaha i širenja pobune nije bilo, što je bio rezultat i slabe organizacije samog bunta. Članovi Saveta su u buni prepoznali Milošev "potpis", pa su pohitali sa predlogom beogradskom veziru da Miloša strpa u zatvor dok se ne povrati mir u zemlji. Vezir ne prihvata predlog Senata a Miloš postaje svestan opasnosti pobune, opasne i po njegov vlastiti život.

Buna je bez nekog velikog otpora ugušena, a na čelu vojske koja je krenula na bundžije bio je Toma Vučić Perišić. Miloš potpisuje svaki dokument koji mu Senat stavi na sto, pa i akciju protiv bune koju je sam inicirao. Obrenović je faktični bio u nekom vidu "kućnog zatvora", napadan od protivnika a bez bilo kakave pomoći iz sveta, odlučio je da vlast preda prestolonasledniku Milanu.

Beše subota 3. juna kada Miloš sa sinom Mihailom napušta Srbiju i odlazi na svoje imanje u Vlaškoj, današnjoj Rumuniji. Te subote "Novine srbske" objavile su akt o abdikaciji.

Bilo je to i vreme kada se, najstarijem Miloševom sinu Milanu zdravstveno stanje umnogome pogoršalo. Jektika je uzimala maha, pa se govorilo da on nije ni bio svestan da je postao knez Srbije. Čak je i za odsustvo oca iz konaka smatrao da je otišao na neki put. U isto vreme Savet je u stalnom zasedanju, konstatuje da "po sadašnjem telesnom i duševnom stanju" Milan ne može da vlada sam, određuje "tri tutora" koji će "u saglasiju sa Savetom", upravljati zemljom i narodom. Toma Vučić, Avram Petronijević i Jevrem Obrenović postavljeni su za namesnike Milanu, koga je sušica već oborila u postelju.

Vladao je 26 dana za koje vreme nije potpisao nijedan vladarski akt. Imao je samo 20 godina kada je preminuo od tuberkoloze, 8. jula 1839. godine. 

Akt Carigrada kojim se potvrđuje da je "stao" knezom, stigao je u Srbiju nekoliko dana po njegovoj smrti. Savet i Namesništvo, istog dana kada je Milan umro, doneli su odluku da na presto dovedu maloletnog Mihaila, drugog sina Miloša Obrenovića.

Srpski vladar sa najkraćim stažom i prvi naslednik kneza Miloša, danas počiva u Crkvi svetog Marka u Beogradu, a grad Donji Milanovac nazvan je po njemu.