Mira Stupica bila je legenda jugoslovenskog glumišta koja je ostavila neizbrisiv trag u domaćoj kinematografiji i pozorištu. Do poslednjeg dana bila je aktivna u svetu glume, nikada nije odustajala od njene velike ljubavi, a njene uloge pamtiće generacije.

Rođena je 1923. godine kao najstarije dete u porodici Todorović, kao Miroslava Todorović. Njeni roditelji, Radomir i Danica, su u to vreme radili kao profesori gimnazije u Gnjilanu. Porodica se kasnije seli u Gornji Milanovac. Kada je otac umro, majka je dobila posao u Aranđelovcu gde se porodica preselila. Osim Mire, imali su još dva sina koji su umrli kao deca i još jednog najmlađeg, kasnije poznatog glumca Boru Todorovića.

Odrastanje za vreme rata

Brat i sestra, Bora Todorović i Mira Stupica, dočekali su okupaciju Beograda tokom Drugog svetskog rata u samom Beogradu. Iako je tada imao svega 11 godina, kasnije se prisećala Stupica, Bora je odlučio je da bude glava porodice i sklepao je neku dasku sa točkićima i uputio se na Železničku stanicu Beograd da bude nosač i da svojim radom hrani porodicu. Snalazili su se na različite načine kako bi preživeli.

 Foto: FB stranica "Mira Stupica" / Yugopapir - Bora Todorović i Mira Stupica

Glumica veka

Mira je debitovala je 1941. godine u pozorištu, ali zlatan period njene karijere nastupa posle venčanja s Bojanom Stupicom, s kojim je radila u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, kao i u drugim pozorištima u tadašnjoj Jugoslaviji. Od 1955. do 1957. godine bila je članica ansambla Hrvatskog narodnog kazališta, gde je premijerno igrala sestru Magdalenu u "Gloriji" Ranka Marinkovića. Po povratku u Beograd nastavila je da glumi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, kao i u Beogradskom dramskom pozorištu. Provela je punih šezdeset godina života na sceni. Bila je i član Narodnog pozorišta u Beogradu, u Šapcu, u Nišu. Na scenama ovih i drugih teatara bila je Šekspirov Puk, Držićeva Petrunjela, Molijerova Klodina, Goldonijeva Mirandolina, Krležina Melita i Barunica Kasteli,  Nušićeva Živka, Brehtova Dženi. Glumila je u televizijskim serijama "Bukvar" i "Priče iz fabrike", i u filmovima "Bakonja fra-Brne", "Jara gospoda", "Hanka", "Krvava bajka",  "Mali čovek".

Kolege su je u anketi "Večernjih novosti" proglasili najboljom glumicom XX veka. Mira Stupica je odgovorila da titula ne pripada njoj, već da je najveća pozorišna srpska glumica Žanka Stokić "nepravedno zaboravljena"  i predložila je osnivanje nagrade "Velika Žanka". Nagrada je počela da se dodeljuje 2003. godine, a Mira Stupica je bila doživotna predsednica žirija koji dodeljuje nagradu najistaknutijim glumicama srpskog pozorišta. Godine 1981. uručena joj je nagrada "Dobričin prsten" za životno delo i doprinos umetnosti pozorišne glume. Nagradu "Pavle Vuisić" za životno delo i doprinos umetnosti filmske glume dobila je 2007. godine na 42. Filmskim susretima u Nišu.

Lepota o kojoj svi i danas govore

Decenijama je važila za jednu od najlepših umetnica na ovim prostorima, a njena lepota nije ništa manja bila ni kada je ušla u desetu deceniju života. Svojom lepotom nikoga nije mogla da ostavi ravnodušnim. Jednostavno, imala je tu filmsku lepotu. Muškarcima oduzimala dah. Ipak, Mira je bila mišljenja da je lepota ponekad teška.

"Nije mi to bilo mnogo važno. Zahvalila sam prirodi što imam takve osobine, ženske, dobre, lepe. Nekada je bilo to naporno podnositi jer je muška okolina bila preaktivna. Morala sam da pazim da budem pristojna, da ne budem vulgarna, prosta. Morala sam vešto da baratam tim stvarima. Bila sam svesna da sam bila lepa. Možda ne toliko lepa koliko zanimljiva za ljude. To je fino, ali treba znati rukovati time. Uvek sam se bojala da ne povredim muškarce u odbijanju. Dovoljno je što je odbijen", pričala je Mira.

Foto: FB stranica "Mira Stupica" - Mira i Bojan Stupica

Mirina velika ljubav

Tri puta se udavala. Prvi suprug bio je Milivoje Mavid Popović, veliki zavodnik. Ipak, Mirino srce pripadalo je drugom suprugu, Bojanu Stupici. Iako je njihov brak bio vrlo sadržajan, emotivan i buran, počeo je da se gasi Bojanovim odlaskom na lečenje od alkohola. Preminuo je 1970. u 60. godini, a Mira ga je uvek pominjala kao najveću ljubav i osobu koja je zaslužna za njenu impozantnu karijeru. On je bio i njen Pigmalion i univerzitet, čovek koji je umeo da pročita sve njene ženske i umetničke sadržaje. Govorila je "kako je imao šifru za njeno biće, znao je na koje dugme da pritisne da se sve to otvori i da pod njegovim rukama postane izvajana i kao žena i kao glumica."

Tri godine nakon smrti svoje velike ljubavi, Bojana Stupice, Mira stupa u brak sa Cvijetinom Mijatovićem, koji kasnije postaje predsednik predsedništva SFRJ. Pošto je Mirin mlađi brat, Bora Todorović, kao mališan maštao da se Mira uda za kralja, ona mu je šaljivo odgovorila:

"U socijalizmu, nažalost, nema kralja, ali ja sam se udala za predsednika države. Razumi, uradila sam najviše što sam mogla, u datim okolnostima!".

Majstorica emocija na sceni

Uvek je bila puna duha, dosetki, a prebacivala se iz raspoloženja u raspoloženje brzo i do kraja. Neverovatnom brzinom shvatala je svaku režisersku ideju. Umela je svojom glumom da uveri publiku u emociju na sceni. Osvajala je publiku svojim posebnim šarmom.

Svoje memoare "Šaka soli" objavila je 2000. godine. Knjiga je doživela nekoliko izdanja, a proglašena je najčitanijom godinu dana kasnije.

Početkom proleća 2016. doživela je moždani udar nakon kog je bila hospitalizovana. Poslednje dane svog života provela je u domu za stara lica. Sahranjena je pored svog drugog supruga Bojana Stupice na Novom groblju u Beogradu, po svojoj želji. Još za života, tražila je da njenu urnu polože pored njegove, jer nije želela da bude odvojena od njega.