Kratka ulica u beogradskom naselju Borča nosi ime po nebičnoj i kontroverznoj istorijskoj ličnosti. Bila su to smutna vremena, kada se nad Evropom već uveliko nadvio oblak Musolinijevog, Frankovog i Hitlerovog fašizma. U tom i takvom vremenu Pal Teleki, obavljao je u dva navrata funkciju predsednika Vlade Mađarske. I tu nije kraj, svoje obećanje dato Kraljevini Jugoslaviji platio je sopstvenim životom.

Učenjak i skaut

Grof Pal Teleki rođen je u Budimpešti 1879. godine. Otac Geza bio je karijerni političar, ministar unutrašnjih poslova, dok je majka Irena poticala iz bogate grčke trgovačke porodice. Porodični i društveni status mladom Telekiju otvarao je vrata uspešne političke karijere. Međutim, put ga je vodio na drugu stranu, studirao je političke nauke i prava, a ekonomiju je doktorirao. Njegova velika pasija bili jegeografija. Smatran je za jednog od najvećih eksperata na polju geografije i društveno-ekonomskih poslova svog vremena. Pored toga, bio je vrlo aktivan u osnivanju i vođenju skautskog pokreta u Mađarskoj, zbog čega se jedno vreme povukao sa političke scene.

Za potrebe pregovora u Versaju, kojima je odlučivana sudbina oblasti koje su nekada činile Austrougarsko carstvo, sačinio je čuvenu "Crvenu mapu", na kojoj je po prvi put prikazana etnička struktura ovih krajeva. Na kraju, Trijanonskim sporazumom utvrđene su današnje granice novih zemalja - Mađarske, Čehoslovačke, Rumunije, Jugoslavije, koje nisu bile zasnovane na etničkoj podeli, već na ekonomsko-političkim potrebama. Kasnije će ova mapa poslužiti kao povod za zahtev za revizijom ugovora, posebno za vreme vladavine Mikloša Hortija.

Foto: Wikipedia - Pal Teleki

Između dva zla

Raspad Austrougarske doveo je i do raspada tadašnjeg društva u kome su postojale jasne društvene, ekonomske i nacionalne razlike. Mađarska aristokratija, koja je činila više ešalone društa i bez obzira na ekonomski status (često bedan), zadržavala kontrolu i društveni uticaj, našla se pred neizvesnom sudbinom sa gašenjem stare monarhije. Svog neprijatelja i izgovor za promenu društvene strukture našli su u Jevrejima i pripadnicima drugih naroda koji su činili srednji sloj. Ovi stranci, imovinu su stekli baveći se zanatlijskim poslovima, trgovinom, zemljoposedništvom bankarstvom, svime onime što je austrougarskoj aristokratiji bilo ispod časti, a seljacima nedostupno zbog strogih, gotovo feudalnih, društvenih odnosa. To je i vreme kada na temeljima razrušene Evrope počinju da niču prve klice fašizma, a svoje plodno tle nalaze i u razrušenoj Mađarskoj.

Na njih nije ostao imun ni Teleki, i sam pripadnik stare aristokratije. U vreme svog prvog premijerskog mandata 1920 -1921 godine, prvi je u tadašnjoj Evropi doneo zakon kojim je Jevrejima uskraćeno puno pravo na obrazovanje. Ovim je naparavio oštri zaokret od svog prethodnog stava da su mađarski Jevreji potpuno integrisani u mađarsko društvo, i samim tim punopravni Mađari.

Ovakav nejasan stav zadržaće i u narednim godinama, klackajući se između različitih populističkih struja. Kontroveza njegovog političkog života ogledala se u i činjenicama da je sarađivao sa nacističkom Nemačkom, da je pozdravio razbijanje Čehoslovačke i Rumunije u nadi kako bio ostvario ideje teritorijalnog proširenja Mađarske na teritorije koje su pre Prvog svetskog rata bile naseljene pretežno mađarskim življem, a koje su Trijanonskim sporazumom pripale ovim zemljama.

S druge strane, odbio je zahtev Nemačke da koriste železnicu 1939. godine u napadu na Poljsku. Tom prilikom je više od 100.000 Poljaka pobeglo u Mađarsku, od čega su večinu činili upravo poljski Jevreji. Iz sve snage se trudio da očuva autonomiju svoje zemlje. Međutim, ubrzo je shvatio da od Hitlera preti velika opasnost i da saradanja sa fašistima možda nije bio dobar izbor.

Foto: Wikipedia / Digitalna arhiva Poljske - Ministri spoljnih poslova Aleksandar Cincar-Marković i Lajoš Bardosi potpisuju "Ugovor o večnom prijateljstvu i miru između Jugoslavije i Mađarske", 14. marta 1941. u Budimpešti (Teleki drugi s leva)

Obećanje koje nije moga pogaziti

Krajem 1940. godine, 12. decembra Pal Teleki je kao premijer Mađarske predvodio mađarsku delegaciju koja je u Beogradu sklopila "Ugovor o večnom prijateljstvu i miru između Jugoslavije i Mađarske". Ovaj je bio ugovor o nenapadanju u slučaju nemačke invazije.

Posle neuspelog pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu, te vojnog puča kojim je još maloletni Petar II Karađorđević stupio na presto, Jugoslavija se krajem marta 1941. našla na udaru čelične pesnice. Ubrzo, Hitler je zatražio Telekijevu pomoć u napadu na Jugoslaviju, pozivajući se na laži o teroru nad Mađarima i Nemacima u Jugoslavijia. Istovremeno, 3. aprila 1941. godine, britanske vlasti uputile su ultimatum kojim je zaprećeno prekidanje diplomatskih odnosa i objava rata Mađarskoj u slučaju da Teleki prihvati Hitlerov zahtev. Pal Teleki se našao u teškoj situaciji,

U toku par kratkih sati po prijemu telegrama iz Londona, 3. aprila. 1941., stvari su se odvijale brzo. Regent Mikloš Horti, koji je do tada zauzimao odlučan stav da će Mađarska ostati neutralna, prećutno je pristao na saradnju sa Nemačkom. Izvršilac je bio general Henrik Vert, koji je iza leđa Telekiju organizovao sa Nemačkom vrhovnom komandom prolaz trupa kroz Mađarsku. Ovaj čin Teleki je doživeo kao veleizdaju.

Kao principijelan čovek koji je držao do reči, iste večeri izvršio je samoubistvo u svom stanu. Ostalo je njegovo pismo upućeno Miklošu Hortiju:

“Vaše visočanstvo, pregazili smo svoju reč i to iz kukavičluka, nismo ispoštovali Sporazum trajnog mira sa Jugoslavijom. Nacija to oseća, a mi smo odbacili svoju čast. Sada smo saveznici nitkova jer ni jedna reč o navodnim zločinima nije tačna. Ni protiv Mađara, čak ni protiv Nemaca. Postaćemo lopovi! Krašćemo ljudska tela i duše! Nacija smeća.Nisam te sprečio u tome. Ja sam kriv!”

Hitler je tri dana kasnije, 6. aprila 1941. godine bombardovao Beograd i nadmoćnim silama slomio otpor Jugoslavije. Velika Britanija je zbog poteza Nemaca nakratko prekinula odnose sa Mađarskom, a u rat je ušla u decembru iste godine. Povodom smrti Telekija, mađarskog premjera, Vinston Čerčil je zapisao da je njegovo samoubistvo bilo žrtva koja je trebalo da njega i njegov narod oslobodi krivice za učešće u napadu Nemačke na Jugoslaviju.