Voleli smo "Neven", voleli smo "Poletarac", a iza ovih kultnih emisija stoji ime i rad jednog Britanca koji je postao Srbin i koji nam je razbio predrasude o "hladnim" Englezima – Timotija Džona Bajforda.

Bajford je bio reditelj, scenarista i pisac uz čija su dela stasavale mnoge generacije. Iako je Beograd i srpski narod zavoleo tek iz drugog pokušaja, to mu nije smetalo da nam podari bogatu kulturnu zaostavštinu. Međutim njegov životni put nije bio nimalo lak.

Crno-beli svet

Timoti je rođen 25. jula 1941. u malom mestu Solzberi u Južnoj Engleskoj. Odrastao je na porodičnoj farmi kao najstariji od četvoro dece. Još kao mali je pokazivao sklonost ka umetnosti. Roditelji Frederik i En, po zanimanju farmeri, bili su veoma odlučni u nameri da se sva deca školuju. To je dalo vetar u leđa Timotiju da nakon završene gimnazije ode u London i uspešno završi Akademiju dramskih umetnosti. 

Prvi posao dobio je na Bi-bi-siju i tu je radio narednih sedam godina kao samostalni reditelj dečijih emisija. Sudbina je htela da početkom 1970. godine bude poslat na sedmodnevni zadatak u Beograd.. Od njega je traženo da kao predstavnik Bi-bi-sija u koprodukciji sa ovdašnjom nacionalnom televizijom (tadašnja TV Beograd) snimi emisiju o razmeni đaka između Engleske i Jugoslavije.

Kao mladom režiseru, imponovala mu je pažnja koju je osetio u radu sa našim ljudima, ali impresije o samom gradu bile su sve samo ne ono što naziv našeg grada nosi. O tome najbolje svedoče Bajfordove reči: "Grad je mračan, depresivan, ljudi su obučeni u braon, fasade su prljave i sve je nekako dark".

Po završetku zadatka, vraća se u London i na pitanje kolega kako je bilo u Beogradu, govori: "To je jedan mnogo ružan grad, ja se tamo nikada neću vratiti". Ali ono što im nije rekao je da se zaljubio u našu Ljudmilu Milu Stanojević, dramaturga koja je radila na istom projektu. I ko zna šta bi se dalje dešavalo da Mila nije bila čvrstog stava i jasno stavila do znanja da ne bi živela u Engleskoj.

Međutim, prema svemu sudeći, Bajford se baš zaljubio u lepu Srpkinju. Čak toliko, da je veoma brzo po povratku u Englesku doneo odluku da ostavi tadašnju ženu i dete, pogazi svoje reči i vrati se u "Beli" grad.

Turista sa radnom dozvolom

Nedugo po dolasku, uplovljava u brak sa Milom, kada je i poželeo da promeni svoj status turiste i posegne za srpskim državljanstvom. Ali u tome nije imao sreće. Birokratija je bila nepobediva. "Crveni pasoš" bio je najtraženija putna isprava onog vremena, pa su uslovi za dobijanje državljanstva bili veoma striktni.

Ipak, Timotija to nije obeshrabrilo. Nije znao šta ga čeka, ali je zbog ljubavi bio spreman sve da učini.

Bajford i Zmaj

Počinje da radi za Televiziju Beograd i na samom početku dobija zadatak da režira emisije za decu, što je njemu već bilo blisko i posebno ga radovalo. Govorio je da je "detinjstvo doba kada svaka individua treba da pronađe sebe" i da zbog toga svoju ulogu tu smatra vrlo važnom.

Tadašnji kolektiv dočekao ga je u divnoj radnoj atmosferi, praveći mu uslove u kojima će moći da ispolji svoju umetničku slobodu i ideju, koje na Bi-bi-siju gotovo nikada ne bi mogao ima.

Dobija instrukcije da bi njegov budući rad trebalo da bude motivisan delima i stvaralaštvom Jovana Jovanovića Zmaja, te on sa velikom znatiželjom započinje proučavanje našeg slavnog pesnika. Pri neplaniranoj poseti Matici srpskoj u Novom Sadu, sasvim slučajno dolazi u dodir sa Zmajevim časopisom "Neven". Oduševljen dovitljivošću i humorom, veoma sličnim britanskom koji je i sam posedovao, Zmajev rad će mu poslužiti kao odličan šlagvort onome što sledi.

Godine 1973. nastaje emisija "Neven". Sastojala se od čitanja samog časopisa kroz zabavne skečeve koji su mamili osmehe kako mlađe tako i straije publike. Velika imena srpskog glumišta dala su svoj doprinos Nevenu.

Popularnost emisije širom zemlje probudila je novo interesovanje za Zmaja, a Bajfordu omogućila da nastavi svoj rad.

Tako, par godina kasnije, 1979. godine, nastaje emisija "Poletarac" koja je počivala na istoimenom časopisu Duška Radovića. U emisiji se kroz igru i pesmu odgovaralo na dečija pitanja i nedoumice, a njen zabavno-edukativni karakter učinio je da "Poletarac" postane jedna od najpopularnijih emisija za decu svih vremena.

Osim ove dve kultne emisije koje su bliske za gledanje i današnjoj deci, takođe je režirao čuvene serije "Metla bez drške , "Babino unuče" i emisije "Nedeljni zabavnik"  "Notna svaštara" i "Tragom ptice Dodo".

Timoti se nakon svega snimljenog, na žalost mnogih, povlači iz sveta televizije.

Brak sa Milom koji je promenio tok Timotijevog života i u kom su dobili sinove Andriu i Jovana, Zmajevog imenjaka, završava se nakon 27 godina zajedničkog života.

Peticijom do pravde i državljanstva

Iako je svojim revolucionarnim emisijama dao veliki doprinos našoj kulturi i podigao svest o ulozi i pravima deteta u našem društvu, Timoti Džon Bajford nije bio pogodan kandidat za nacionalnu penziju.

Po završetku televizijske karijere, bio je primoran da radi, te je nastavio da se bavi prevođenjem i predavanjem engleskog jezika.

Na jednom od projekata gde je bio angažovan kao prevodilac, upoznaje svoju treću suprugu Zoricu sa kojom je bio u braku do samog kraja.

Kao pasionirani ornitolog iz hobija, u svojim svakodnevnim šetnjama Banjičkom šumom sačinio je spisak od 76 vrsta ptica i velikog broja drveća. I na osnovu tog spiska je uz lični angažman i zahvaljujući svom velikom entuzijazmu uspeo da izbori da šuma dobije status zaštićenog dobra. 

I posle višedecenijskog života u našoj zemlji u statusu gosta, nikada se nije pokajao zbog svoje odluke.

Na posletku velike borbe njegove porodice uz peticiju građana i poštovalaca njegovog rada, konačno 2008. godine, a u svojoj 65. godini života, postaje državljanin Srbije. Potom 2013. godine, samo godinu dana pred smrt, dobija i nacionalnu penziju.

Tokom života isticao je da bi mu najveće priznanje bilo da Banjička šuma ponese naziv "Bajfordova šuma". Ta želja mu je posthumno ispunjena 2015. godine.

Nečujni odlazak

Timoti Džon Bajford preminuo je 5. maja 2014. godine. Iza sebe je ostavio sinove Džastina, Andriju i Jovana, koji žive i rade u Londonu. Komemoracija povodom njegove smrti održana je u Skupštini grada Beograda, na koju su došli mnogi prijatelji i svi oni čije je život oplemenio svojim postojanjem i radom. Od tadašnjih predstavnika vlasti prisustvovao je samo ministar kulture. Ispraćaj velikanu održan je nekoliko dana kasnije, na Novom groblju u Beogradu.

Takođe je mnogo puta za života nagrađivan za svoja dela, od čega su najznačajnije - Glavna nagrada na svetskom festivalu Prix Jeunesse u Minhenu i nagrada "Mali princ" za životno delo. O njegovom životu snimljen je film autora Velimira Velje Pavlovića "Pitam se pitam ko je Timoti Džon Bajford" .

*Naslovna fotografija preuzeta je sa sajta Timotija Džona Bajforda.